VI. Križni put mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije

kategorija:  | objavljeno u: 

Riječ križni put svakog čovjeka asocira na patnju, muku, bol, smrt, žrtvu Onoga koji je kao čovjek podnio udarce, osudu te opravdanja, Onaj koji je pao i morao sam ustati… Njegova žrtva imala je najsvjetliju krunu, ljubav. Bez ljubavi žrtva nema smisla.  2. travnja 2011. god. održao se VI. Križni put mladih Đakovačko-Osječke nadbiskupije. 2 500 mladih pod motom: ˝učinit ću vas ribarima ljudi.˝ kreću od Slakovaca do Tompojevaca pratiti svog Gospodina. Ruta je iznosila oko 20 km. Na samom početku mladi dobivaju štapove. Simbol štapa možemo shvatit kao lik Mojsija kojemu je Bog pomogao na njegovom putu izvršenja životne zadaće, ili pak kao štap pastira. Postaje križnog puta bile su u Slakovcima, Svinjarevcima, Berku, Čakovcima i Tompojevcima. Uz upozorenje: ˝Maksimalno desno!˝ mladi kreću na put biti Kristu utjeha i podrška upravo kako je On na svom putu bio utjeha jeruzalemskim ženama. Iako se 20 km čini puno, hodanje uz žuljeve, umor, žeđ…

U svakom od nas se krila Veronika koja pruža Isusu rubac, koja želi biti uz Krista, koja dobiva nagradu- Njegovu milost, snagu. Na nekim dijelovima puta u nama se probudio Šimun Cirenac koji je nevoljko nosio s Kristom križ, koji je htio odustati, koji se umorio… Iako nije bio svjestan koliku čast ima, imao je tu milost. To je ono najvažnije, to je nagrada kojom ga je Krist nagradio. Bili Šimun ili Veronika, blagoslovljeni smo!

Uz pjesmu, razgovor s dragim ljudima mladi radosno nose križ. Padaju, ali ustaju. Utjeha im je sam Bog i Njegova sveta Majka koja s pobjedničkim osmijehom gleda osmijeh na licu i upornost mladih znajući kako žrtva Njezinog Sina nije uzaludna.

U Tompojevcima je oko 17h proslavljena sv. Misa koju je služio pomoćni biskup Đuro Hranić. Nakon slavlja, mladi odlaze kući. Iako smo fizički bili umorni i iscrpljeni, duhovno smo bili potpuni, ispunjeni i blagoslovljeni. Brat Sunce koji nas voli više nego mi njega obojio nam je obraze i nos, suze baka i djedova koje smo susreli prolazeći ulicama donjele su nam radost. Isus nas je učinio ribarima ljudi. O nama ovisi je li naša mreža dovoljno čvrsta, hoćemo li postati mali, a opet veliki posrednici između Boga i ljudi koji su bez nade.

Marina Popić, Frama Vukovar – Borovo Naselje

Komentari

Jedan komentar na temu: VI. Križni put mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije

  1. Antonia kaže:

    Marinčica naša kao i uvijek oduševi svojim riječima 😉

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*