Hod Frame: Koprivnica – Čakovec – Asiz

kategorija:  | objavljeno u: 

Sve je počelo kada je vlak krenuo s glavnog kolodvora u Zagrebu za Koprivnicu. Vesela lica , pun vagon novih framaša bili su samo neki od znakova da je počeo put kojeg očekuju svi novi obećanici i svaki drugi stariji framaš. Svatko od nas je u sebi nosio ono iščekivanje najboljeg što će Hod Frame (Marš) donijeti. Srca su nam bila vesela, tijela spremna za podnijeti svaki napor i duša pripremljena za potpuni oprost.

Nakon prve večeri provedene u Koprivnici naš Hod je započeo skrušenom molitvom i radosnom pjesmom pozdravljajući građane poznatim franjevačkim pozdravom: „Mir i dobro“. Naše su noge hodale, leđa su nosila, glas se orio kroz malena i velika sela, kroz polja i kukurizišta. Tu i tamo se netko požalio na neki žulj, ali nije bilo te boli koja bi mogla umanjiti našu radost prema ovom hodočašću. Dok smo pješačili kroz Međimurje svako se srce veselilo onom glavnom susretu sa sv.Franjom u Asizu.

 

Za razmišljanje o boli tijekom Hoda nije bilo vremena, jer su nas naši fratri animirali tijekom cijelog puta bilo molitvom, upoznavanjima u parovima, međusobnim slušanjem ili da pjesmom podignemo raspoloženje. Dakako, ne smijemo zaboraviti na gostoprimstvo naših domaćina koji su se pobrinuli da ne ostanemo gladni tijekom naših pauza pri hodu, a za pohvalu su i naši kuhari i kuharice koji su bili cijelo vrijeme s nama i budno pazili da nitko od nas ne bi imao nekih probavnih smetnji J. Za tjelesnu bol ovdje su bile uvijek spremne naše dežurne časne koje su s velikom spretnošću uklonile svaki novonastali žulj. Hodali smo radosno naviještajući našeg Gospodina dokazujući kako još ima  mladih koji su se spremni žrtvovati za Njega kao što se Krist dao uspeti na Kalvariju i dati pribiti na križ za sve nas.

Nakon prekrasnih tjedan dana provedenih putem po Međimurju zaputili smo se očekujući ono čemu se svaki framaš najviše radovao-polazak prema Asizu. Iako vožnja autobusom nije bila ni malo slična pješačenju i to vrijeme smo iskoristili pjevajući uz naše nadobudne svirače.

 

Dolazak pred Baziliku Gospe od Anđela bio je neprocjenjiv osjećaj. Ne znam kako približiti taj osjećaj, ali kada sam vidjela mnoštvo onih mladih framaša i nas kako se zajednički držimo za ruke i spremno ljubimo sestricu zemlju kao što ju je i naš Serafski otac Franjo ljubio, obuzeo me osjećaj tolike nade u nas mlade da bi jednostavno svako od nas svojom srećom mogao pridonijeti nečemu boljem u ovom svijetu uz samo malo više truda i vjere. Ušli smo držeći se ruke u Porcijunkulu. Svatko je kleknuo i molio da mu se očisti srce do mjere da bude ovaj tren spremno za Gospodina . Da, Gospodin je uslišao sve naše molitve jer smo svi bili radosni, ali nije to bilo ono trenutno veselje nego radost koja nam je obuzela srca i sve nas spojila u braću i sestre.

Proveli smo još nekoliko radosnih dana u Italiji, pomolili se na grobu sv. Franje i sv. Klare, slavili Božić u Grecciu i naravno čestitali si, imali trenutke osobne molitve na prekrasnoj La Verni gdje je naš sv. Franjo dobio stigme i gdje je tražio odgovore na svoja pitanja i osluškivao Božju Riječ u miru prirode i spokojnosti neba.

Nažalost, svemu tome je morao doći kraj. Završio je taj prekrasni hod ali ipak svi smo krenuli kućama osmijehom podarenog od Boga. Ona poznanstva koja su nastala na početku priče u vagonu za Koprivnicu sada su postala trajna prijateljstva, a neka i doživotna.

Nema većeg blagoslova od novih prijatelja i radosnog srca jer kao što kaže i slogan na početku Hoda – „Putevima srca“ nije važno kuda ćemo – nego s kim ćemo. Tako je naše hodočašće sv. Franji uspješno završeno, a na nama je da onaj blagoslov koji smo primili u Porcijunkuli nosimo svojim bližnjima i obitelji te da budemo navjestitelji Božje Riječi u našoj svakodnevici.

Benedikta Vilenica, Frama Zagreb – Kaptol

Komentari

Jedan komentar na temu: Hod Frame: Koprivnica – Čakovec – Asiz

  1. Tomila kaže:

    Lijepo si to Benedikta napisala!

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*