s. Rita

Svijet u očima male sestre

…ljetu je mome kraj…

kategorija:  | objavljeno u: 

            “Zbogom Dalmacijo ljetu je mome kraj, u srcu nosim te svom adio goodbye.” riječi su pjesme koju vjerojatno većina od nas poznaje, možda i zapjeva. Mnogi od nas ostaju u lijepoj Dalmaciji i ostak godine, a velika većina zasigurno se vratila svojim domovima. Za jedne i druge zajedničko je – ljetu je došao kraj. Što to svatko od nas sada nosi u srcu? Jesmo li svoja srca ispunili radošću, ljepotom ili smo ih ispraznili, možda ranili? Koliko toga smo novoga doživjeli? Mnoga nova prijateljstva stekli? Nova zanimljiva mjesta, krajeve upoznali?

Kada razmišljam o kraju nečega ili o rastanku nameće mi se misao početka. Svaki kraj prilika je za jedan novi početak. Svaki početak naslanja se na jedan kraj. Kakav je bio kraj ovog ljeta za svakoga od nas vidjet će se po tome kakav će biti novi početak. Novi početak u novoj školskoj/studentskoj/radnoj godini. Novi početak u našim franjevačkim bratstvima. Dolazimo li s novim idejama? S novim poletom? S mnogim željama? Za mnoge od nas biti će to ponovni susret s dragim već poznatim licima. Za mnoge biti će to susret s novim nepoznatim. Za sve je pak prilika da darujemo jedni drugima svoju dobrotu, ljepotu, toplinu života, lijepu riječ i osmjeh.

Što bi u ovoj novoj godini, u našem novom početku, u našim bratstvima trebalo biti u središtu?

Živimo u svijetu u kojem se u središte stavlja i veliča pojedinac i njegove potrebe. Ne obazire se puno pri tome na druge. Ovaj novi početak prilika je da se još jače odupremo svemu onome “modernome” (a u stvari pogubnome) što nam nameće naše društvo. A ono najvrijednije što mi framaši imamo je BRATSTVO. U prvom redu naša mala mjesna bratstva, zatim područna i nacionalno bratstvo.

Franjo je zamislio svoje prvo bratstvo kao one koji će odgovoriti na poziv Boga, kao one koji će navještati Božju ljubav, kao one koji će svjedočiti. Stoga je njegova prva ustanova bila putujuća evangelizacija. Izvori nam ne govore o onima koji su željeli uči u samostan već progovaraju o onima koji su željeli živjeti kao Franjo, koji su željeli prigrliti taj način života. Franjo je bio  čuvatelj bratskog života. Bio je ljubitelj zajedničkog života i poduzimao je sve da ga očuva. Za sv. Franju zajednički život iskuljučuje svaku zasebnost. To nam potvrđuje sljedeća zgoda. “Bijaše neki brat koliko se vidjelo izvana isticao se posebnom svetošću života. Ipak je ponešto bio osebujan. Sve vrijeme je trošio na molitvu. Šutnju je tako strogo obdržavao da se nije običavao ispovijedati riječima nego znakovima. Dok su ga svi hvalili i uzvisivali rekao je otac: “Pustite braćo, i nemojte mi u njemu hvaliti đavolske izmišljotine. Znajte uistinu, to je đavolska napast i lažno zavođenje. Čvrsto sam uvjeren, da je najveći za to dokaz što neće da se ispovijeda.” Za nekoliko dana ovaj je svojevoljno napustio Red.” (2 Čel 28) Franjo opominje da se uvijek treba čuvati posebnosti koja ništa drugo nije nego lijepa prilika za propast kako same osobe tako i bratstva.

Nek nam Franjine riječi budu nadahnuće i poticaj: “Ja sam napravio moje, Krist nek vam pomogne ostvariti vaše.” Budimo čuvari naših bratstava. Budimo nositelji novoga radosnoga početka u svojim bratstvima.

Komentari

2 komentara na temu: …ljetu je mome kraj…

  1. fra Ivan Penava kaže:

    Sviđa mi se sestro kako ste to napisali. Ovo mi je poticaj da ovakvo razmišljanje podijelim sa svojim framašima na slijedećem susretu. Sad dok smo još na početku okupljanja možemo potcati jedni druge u ovoj godini učinimo nešto drugačije.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*