O smrti sv. Franje

kategorija:  | objavljeno u: 

U noći s 3. na 4. listopada 1226.god jedan siromašak iz talijanskog gradića Asiza, Franjo Bernardone, pridružio se vječnoj slavi našega Oca. Zbog te velike radosti cijela se franjevačka obitelj, i svi koji se tako osjećaju, okuplja kako bi to proslavila sudjelujući otvorena srca u Obredu preminuća sv.Franje koji se još zove Memoria Transitus.

Sam obred sastoji se od izvješća sv. Bonaventure, navještaja Evanđelja, pjevanja psalma “Glasom svojim vapijem Gospodinu” koji je Franjo pjevao prije nego je preminuo, homilije, izviješća brata Ilije, vjerničke molitve i blagoslova.

Izvješće sv. Bonaventure o preminuću svetog oca Franje govori o ljubavi koju je Franjo imao za svoju braću na kraju ovozemaljskog života. On ih hrabri i dijeli im svoj očinski blagoslov. Franjo je nakon blagoslova braće zatražio da se čita Evanđelje po Ivanu, odlomak koji govori kako Isus pere noge svojim učenicima (Iv 13, 1-17) koji se u obredu čita uz upaljene svijeće. Evanđelje je bilo jedino pravilo koje je Franji trebalo za život i to je ostavio nama u nasljeđe, da živimo prelazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje. To su male tajne velikih kršćana koje mi često zaboravimo koristiti.

Ilija u svom izvješću o preminuću sv. Franje govori braći da se ne žaloste nego raduju jer će ih Bog utješiti svojom utjehom i objavljuje im veliku milost kojom je Bog pohodio Franju. Dvije godine prije smrti Franjo je primio Svete rane Propetoga na brdu La Verna, koje je za života skrivao koliko je mogao.

Slušajući izvješća koja nas približavaju tome trenutku svečevog života u nama se miješaju i tuga i radost. Odlazak takvog čovjeka, duhovnog primjera koji je svojom poniznošću i jednostavnošću očaravao ljude za Krista, poticao ih da nešto poduzmu, da promijene svoj način života, veliki je gubitak, ali je istodobno i radost. Jer taj je uzor, svetac i siromašak ostvario cilj svoga života, obećano mu je Kraljevstvo Nebesko i on je umro pjevajući, siguran da njegov život nije izgubljen smrću, da je radikalnost koju je odabrao živjeti bila pravi odgovor Kristu. Zato ne trebamo biti tužni i imamo pravo slaviti Franjino preminuće jer smrt nije kraj, to je tek početak novog, vječnog života s Bogom. Trebamo slaviti Boga cijelim svojim životom kao što je to činio Franjo, jer nam je dao priliku da budemo radosni i potpuni, ali nam je i dao priliku da se za to potrudimo tako da naša radost bude slađa. Koliko god nam teško bilo u životu, i koliko god rastanci s dragim ljudima bili teški, sve to ima smisla. Naš dragi Tata će se pobrinuti za nas, On će nas utješiti . Čak i kad mi ne znamo,On zna zašto i kako, samo trebamo predati svoj život u Njegove ruke. Njemu prepustiti sve konce koje želimo držati u svojim rukama i mi ćemo ostvariti životni cilj. Sigurno neće biti lako, i sigurno ćemo zalutati, ali ako dopuštamo da Isus bude uz nas i patnja i lutanja će dobiti smisao. Obećao nam je vječni život, a On svoja obećanja ne krši, samo trebamo vjerovati u Njega i Njemu.

Marija Lešić, Frama Osijek- Tvrđa

Komentari

Jedan komentar na temu: O smrti sv. Franje

  1. Domagoj Brozičević kaže:

    Sad mi kroz glavu prolaze oni trenutci kad sam u Asissu molio na grobu sv.Franje. To je bio poseban osjećaj,lijepo što je tako velik čovjek boravio na Zemlji i ostavio upečatljiv trag i nadu nama ostalima da se žrtvujemo,te ćemo jedino tako uspjeti biti sretni

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*