I ti možeš biti svet!

kategorija:  | objavljeno u: 

Evo nakon dužeg vremena brat bratu (ili sestri) ima nešto reći. Dok smo se zadnji put spominjali framaške povezanosti s Evanđeljem, sad ćemo malo razmišljati o življenju istoga po primjeru života nekih ljudi koji su živjeli svetim životom. Preciznije, razmišljati ćemo o značenju tih primjera. Da se još više osjetimo pozvani na svetost, pokušat ću ne biti previše apstraktan i ne vraćati se dvije tisuće godina unatrag kad imam dva asa u rukavu koji su itekako aktualni. Dok je jedna proglašena 19. listopada 2003. blaženom,  drugog ćemo slaviti 22. listopada. O kome je riječ, vjerujem svi znate.

Dakle, bliži se prvi spomendan  blaženoga Ivana Pavla II. koji će vjerojatno cijela Katolička Crkva u Hrvata, a i šire prigrliti kao blagdan. Barem zasada. Stari i mladi će se taj dan na poseban način sjetiti onoga zbog čega je Karol Woytjla blaženi, a milošću Božjom uskoro i sveti, i zahvaliti Gospodinu za dar takvog čovjeka kao što je bio on. Od početka svoga pontifikata 22. listopada 1978. kao sunce je sjao primjerom življenja Evanđelja, a kada je umro, svijetliti je nastavilo ono što nam je ostavio. Vjernici- nevjernici, lijevi- desni, ovi- oni…svi su bili složni kolika je ljudska veličina bio Ivan Pavao II. Vječni miritelj i nepopravljivi optimist zarazio je milijune ljudi, posebno mlade, svojim osmijehom koji je čistio ljude i od najtvrdokornije mrzovolje i poticao na radost. Nimalo zaveden svjetovnom moći, pokušao je svakom sloju ljudi biti prijatelj, pritom ne gledajući je li siromašan, grješan, bolestan ili što drugo.

Nažalost, u sjeni prilika i neprilika u svijetu našla se velika blaženica koja je svoju ljudsku veličinu postigla malenošću- bl. Majka Terezija. Primjer žene koja nije marila ljubi li gubavog ili zdravog brata ili sestru. Ona je ljubila sve svim svojim bićem. Njen životni primjer je pomalo zaboravljen, ili bolje reći potisnut, a time je i sve manje ljudi koji će se, potaknuti tim primjerom, odvažiti i svoj život posvetiti bolesnima i izgubljenima odričući se svake zemaljske naknade i izdizanja iznad ostalih. Takve primjere (ljude) u svijetu sve češće zamjenjuju tobožnji dobrotvori koji ne znaju kud bi s novcem i onda javno uplaćuju novce u razne fondove ili u svrhu kvalitetne samopromidžbe glume u nekakvim visokobudžetnim dobrotvornim reklamama koje su ionako uvod u njihovo izdavanje CD-a, filma ili tko zna već čega zbog čega će oni sami višestruko profitirati. Često zaraženi takvim primjerima zaboravljamo Božanska djela milosrđa koje nadomještamo pozivima na brojeve koje počinju s 060 ili (još gore) dajući te novce Crkvi ne bi li se i naše ime pročitalo na kraju sv. Mise uz neku masnu cifru, misleći da je to dovoljno iskrene ljubavi koju trebamo iskazati onima koji su u potrebi i da će ljudi pomisliti da je to od srca. Da, od srca je, ali kome? Sebi. Utapamo se u lažnom širenju ljubavi koja je odavno znana kao egoizam.

I baš nama, takvim ljudima, Bog koji nas neizmjerno ljubi i koji nam uvijek oprašta šalje malenu Majku Tereziju i Ivana Pavla II. na zemlju. Iako su oni učinili svoje i „promijenili adresu prebivališta“, svijet ih mnogo treba, ali u svakom od nas. Oni su posadili sjeme dobrote u ovom svijetu, a na nama je njegovati to sjeme da naraste i nikad ne uvene.

Nosimo u srcu, ali i na ustima imena tih dvoje blaženika za koje možemo ponosno reći da su bili naši suvremenici, ali i braća i prijatelji!

 

P.S. Pozdrav mojoj baki i mom didu!



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*