Sveta Elizabeta Ugarska

kategorija:  | objavljeno u: 

Na današnji je dan 1231., čuvši pjev prvih pijetlova, Elizabeta Ugarska još samo izgovorila: „Gledajte, to je čas u koji je Djevica rodila Isusa!“, a zatim se mirno preselila Gospodinu.

Tijekom svojega kratkog života ta je princeza, kći ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II i supruga tirinškog grofa Ludovika, neumorno činila dobra djela. Tješila je siromahe, hranila gladne, dijelila odjeću, plaćala dugove, brinula za bolesne i pokapala mrtve. Svima koji bi je zaiskali milostinju, darežljivo je dijelila dobročinstvo ljubavi.  U blizini dvorca Wartburga naložila je izgraditi bolnicu kako bi osobno, svakodnevno i učestalo, mogla njegovati oboljele. Pomoć je ukazivala potrebitima u svim krajevima i gdje god dopiraše vlast njezina muža. Nije se to svima svidjelo, no dobri je Ludovik zlobnicima samo sa smiješkom odgovarao: „Sve dok ne proda dvorac, ja sam zadovoljan!“

Elizabeta i Ludovik ljubili su se divnom ljubavlju potičući jedno drugo na hvalu i službu Bogu. Duhovna im je potpora stizala i od manje braće koja su svoj nauk od 1222. širila grofovijom.

Elizabetina sreća nije dugo trajala: kao dvadesetogodišnjakinja ostaje udovica s troje male djece. Izbačena je iz dvorca Wartburg, a djeca su joj oduzeta. Godinu dana kasnije smjestila se u Marburgu. Baš će tamo na Veliki petak 1228., stavljajući dlanove na ogoljeni oltar, položiti javni zavjet u franjevačkoj crkvi. Poznata je priča o platnu za franjevački habit koji je istkala vlastitim rukama, kao i o crkvi u Eisenachu koju je darovala franjevcima. Godine 1229. i u Marburgu je osnovala bolnicu i stavila je pod zaštitu sv. Franje. U svakom je pogledu, duhovnom i materijalnom, živjela Evanđelje.

I nije trebalo dugo: nepune četiri godine nakon njezine smrti, 27. svibnja 1235., papa Grgur IX proglasio je Elizabetu Ugarsku sveticom.

Cijeli je život obilovala krepostima pa joj se danas, kao svojoj zaštitnici, utječu pekari, prosjaci, bolesni i siromašni, humanitarci, prognani i udovice.

Zaštitnica je i Franjevačkog svjetovnog reda i Caritasa.

Braća i sestre iz svih bratstava Franjevačke mladeži u Zagrebu okupljaju se vikend prije obljetnice njezine smrti na molitvu, nakon koje se raspoređuju po različitim domovima diljem Zagreba kako bi ljudima donijeli duh služenja i ljubavi svete Elizabete.

Rea Vrandečić, Frama Zagreb – Siget – Trnsko

Komentari

3 komentara na temu: Sveta Elizabeta Ugarska

  1. suzana kaže:

    MOLI za mene uputi me ?

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. suzana kaže:

    Sveta Elizabeta Ugarska
    KATEGORIJA:
    OPĆENITO
    | OBJAVLJENO U: SRIJEDA, 16. STUDENI 2011. U 21:54 |
    Na današnji je dan 1231., čuvši pjev prvih pijetlova, Elizabeta Ugarska još samo izgovorila: „Gledajte, to je čas u koji je Djevica rodila Isusa!“, a zatim se mirno preselila Gospodinu.
    Tijekom svojega kratkog života ta je princeza, kći ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II i supruga tirinškog grofa Ludovika, neumorno činila dobra djela. Tješila je siromahe, hranila gladne, dijelila odjeću, plaćala dugove, brinula za bolesne i pokapala mrtve. Svima koji bi je zaiskali milostinju, darežljivo je dijelila dobročinstvo ljubavi. U blizini dvorca Wartburga naložila je izgraditi bolnicu kako bi osobno, svakodnevno i učestalo, mogla njegovati oboljele. Pomoć je ukazivala potrebitima u svim krajevima i gdje god dopiraše vlast njezina muža. Nije se to svima svidjelo, no dobri je Ludovik zlobnicima samo sa smiješkom odgovarao: „Sve dok ne proda dvorac, ja sam zadovoljan!“
    Elizabeta i Ludovik ljubili su se divnom ljubavlju potičući jedno drugo na hvalu i službu Bogu. Duhovna im je potpora stizala i od manje braće koja su svoj nauk od 1222. širila grofovijom.

    Elizabetina sreća nije dugo trajala: kao dvadesetogodišnjakinja ostaje udovica s troje male djece. Izbačena je iz dvorca Wartburg, a djeca su joj oduzeta. Godinu dana kasnije smjestila se u Marburgu. Baš će tamo na Veliki petak 1228., stavljajući dlanove na ogoljeni oltar, položiti javni zavjet u franjevačkoj crkvi. Poznata je priča o platnu za franjevački habit koji je istkala vlastitim rukama, kao i o crkvi u Eisenachu koju je darovala franjevcima. Godine 1229. i u Marburgu je osnovala bolnicu i stavila je pod zaštitu sv. Franje. U svakom je pogledu, duhovnom i materijalnom, živjela Evanđelje.
    I nije trebalo dugo: nepune četiri godine nakon njezine smrti, 27. svibnja 1235., papa Grgur IX proglasio je Elizabetu Ugarsku sveticom.
    Cijeli je život obilovala krepostima pa joj se danas, kao svojoj zaštitnici, utječu pekari, prosjaci, bolesni i siromašni, humanitarci, prognani i udovice.
    Zaštitnica je i Franjevačkog svjetovnog reda i Caritasa.

    Braća i sestre iz svih bratstava Franjevačke mladeži u Zagrebu okupljaju se vikend prije obljetnice njezine smrti na molitvu, nakon koje se raspoređuju po različitim domovima diljem Zagreba kako bi ljudima donijeli duh služenja i ljubavi svete Elizabete.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. Angelo kaže:

    Just admit it! Just pleasing! Your ponstig manner is charming and the way you dealt the topic with grace is valued. I92m intrigued, I assume you are an expert on this subject. I am subscribing to your upcoming updates from now on.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*