Ne zaboravimo Vukovar!

kategorija:  | objavljeno u: 


Možda najbolniji trenutak svake godine u životima istinskih Hrvata, domoljuba i onih kojima ova država znači je nesretni 18. studenog kada se sjećamo pada grada heroja – Vukovara. Iako protkan dubokom boli i sjećanjem na one koji su nas tragično napustili, taj dan svi u srcima nosimo s posebnim dostojanstvom, ali i ponosom i odajemo počast onima koji su svoj život stavili na raspolaganje Domovini u ime slobode našeg naroda. Taj dan se u nama bude posebni osjećaji domoljublja i pripadnosti hrvatskome narodu .

18. studenog će ove godine biti posebno obilježen jer je prošlo točno dvadeset godina od tog nemilog događaja. Osim što će se na svim ulicama u Hrvatskoj koje nose ime po gradu Vukovaru tradicionalno paliti svijeće i polagati vijenci, diljem Hrvatske će biti organizirane i tribine, predavanja, simpoziji i sl. koji će pokušati približiti takav događaj novijim  naraštajima, pritom ne šireći mržnju, već, naprotiv – poruku mira.

Stoga ovim putem pozivamo sve mlade, a na današnji dan posebno mlade iz bratstava Frame Vukovar i Vukovar – Borovo Naselje da budu širitelji kršćanske i franjevačke poruke mira koja će sve ljude potaknuti na međusobno razumijevanje i prihvaćanje.

U nastavku donosimo dirljivu i poticajnu „Priču o ljubavi“ novinara Siniše Glavaševića koji je, pretpostavlja se, tragično pogubljen dan poslije stradanja Vukovara 19. Studenog 1991.

Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve. Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog života. Čovjek se opušta u narkotičnim prevarama, vješto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kada jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak. Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću – ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce i radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac ostao u čašama ispijenim s prijateljima s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih. Ali mi svi dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni.

piše: M. Š.

Komentari

2 komentara na temu: Ne zaboravimo Vukovar!

  1. Domagoj Brozičević kaže:

    Jako poticajan članak. Tekstovi Siniše Glavaševića uvijek pročitam u jednom dahu. Taj čovjek je živio u velikoj nadi,pružao svojim tekstovima nadu Vukovarcima za bolje sutra i ostao legendarni ratni reporter kojeg nikad nećemo zaboraviti. Bio sam u Vukovaru dva puta u zadnjih 6 godina i kad sam došao u taj grad osjetio sam neku prazninu,fale svi oni ljudi kojih danas više nema. Ne smije se zaboraviti,no treba graditi dalje grad na ljubavi i solidarnosti prema drugima.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. JAKO DOBAR TEKST OD MARIJA ŠIŠKA I JAKO DOBRO SLIKE I TEKST OD POČETKA DO KRAJA

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*