Siniša Pucić

Stariji brat

“Služite u veselju!”

kategorija:  | objavljeno u: 

…tako počinje refren dobro nam poznate himne Franjevačke mladeži i uvijek kada ga zapjevam ili čujem od drugih mladih iz Frame, zapne mi u uhu riječ „služite“. Od situacije do situacije u kojoj živimo, mogla bi se ta riječ protumačiti drugačije, ali ne znam zašto me baš uvijek asocira na ljubav prema bratu čovjeku, osobito onom najpotrebnijem.
Krenimo od Isusa. Znamo da je rekao: „Nisam došao da mi služe, nego da služim“. Kome? Onom najpotrebnijem; slijepcu, bolesnome, siromahu… Bog je prignuo koljena da bi ljubavlju dotaknuo one koje nitko nije trebao, koji nisu upoznali ljubav Boga i ljubav čovjeka.


Sv. Franjo, prozvan „drugim Kristom“, upoznao je Isusovu ljubav za najneznatnije onda kada je osjetio slast poljupca koji je utisnuo u obraz gubavcu. Do tada nije mogao shvatiti koliko će Krist zahvatiti njegovo srce i promijeniti mu život, nakon što siđe sa svoga konja, s bogataškog trona, zaustavi pogled na čovjeku kojem treba njegova ruka pomoći te na kraju dopusti Onome koji je gestom pranja nogu svojim učenicima na posljednjoj večeri pokazao što znači služiti bližnjemu, da kroz njega progovori jezikom ljubavi.
Frama nam je svima najbolja škola da i mi naučimo taj jezik ljubavi za brata u potrebi. Taj jezik nas ne uči samo kako drugome uljepšati život, već i naš hod ovom dolinom suza prema vječnosti čini smislenijim. Stoga, vrlo jasno možemo spoznati imamo li ili nemamo u sebi franjevački poziv – koliko imamo ljubavi kao mladi u Frami i cijela zajednica za čovjeka u potrebi u našem okruženju, bio on sam, na ulici ili zatvoren u svom stanu, nekoj ustanovi poput bolnice, domova, prihvatilišta, zatvora… Toliko je gubavaca naših dana, a toliko malo oni koji na ljude i svijet gledaju Franjinim očima, očima bl. Tereze iz Kalkute ili pak možda mnogih neznanih običnih, malih ljudi koji danas žive Evanđelje ljubeći one najmanje u svijetu.


U toj školi imamo priliku naučiti za životni ispit, a to je da nam sav ugled u društvu, sve materijalno bogatstvo i toliko toga drugoga u konačnici života ne vrijedi ni najmanji dio od pružene ruke siromahu koji zaudara, od čokolade koje smo se odrekli da bi je darovali djetetu kojega su roditelji ostavili samog, od silnog vremena provedenog na internetu koje podarimo nepokretnoj i usamljenoj starici koja je cijeli život ljubavlju ispunjavala obiteljski dom. I koja će tek onda radost biti u nebu kada nam prve u zagrljaj upravo polete one osobe koje ovdje na zemlji nitko nije imao tko zagrliti, sve dok jednog dana On nas nije poslao raširenih ruku ususret tim osobama… I onda, dragi mladi, vrijedi li služiti Bogu i bližnjima u veselju?

Komentari

6 komentara na temu: “Služite u veselju!”

  1. Silvana kaže:

    Pa nitko ne kaže da bratstva FSR-a i Frame ne djeluju, ali je stvar od tome da u svakom bratstvu se na te stvari odazivaju uvijek istih nekoliko ljudi….mislim da bi trebalo malo više posvijestiti svima potrebe drugih…

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Jako Mandić kaže:

    A dobro..kao da je Nina sada otkrila toplu vodu…ajde ajde..
    ,moge zajednice Frame i FSR-a djeluju jako dobro i puno na karitatvinom planu, nije da baš sve ideje ostaju u zraku

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. zara kaže:

    Predlažem uredništvu web stranice da Ninu POD HITNO!!
    vrbuje!!!
    jedan od rijetkih tekstova koji su na ovom portalu, a da se čitaju u dahu – JE UPRAVO LJEZIN KOMENTAR!!

    mir i dobro svima¨!

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  4. Nina kaže:

    Čitam naslov, čitam tekst i eto u meni ogromnog bunta! U mom malom svijetu misli odmah se pojavila lica mladih kako čitaju ovaj tekst (vjerojatno najviše vas Framaša 😉 iako vas sve ne poznam, a i ne pamtim baš dobro lica i imena (ups!) pretpostavljam da ste, koji ste pročitali tekst, u većini Katolici – ovo je nekako ključno za daljnji tekst!!).

    E sad, zašto bunt?
    Dakle zamislite si sve te mlade ljude (bilo koje slobodno :D) i razmislite kako reagiraju (AKO reagiraju) na ovaj tekst.
    u mom malom svijetu misli izgleda to ovako:

    1. grupa: oni koji pročitaju tekst, pomisle: “Ajme, još jedan tekst o služenju, o tome kako treba biti dobar prema bližnjemu, o tome kako treba ljubiti, pomoći, činiti dobra djela…bla bla…biti pravi primjer Krista danas, kao i sv. Franje…TO SMO ČULI VEĆ MILIJUN PUTA…ajme!” i tekst padne u zaborav….na jedno uho/oko 😉 unutra, na drugo van… hm…

    2. grupa: oni koji pročitaju tekst, pomisle: “Da, trebalo bi to…” i PAF! odmah mi padne na pamet moja vjeroučiteljica iz srednje škole koja je u nekoliko navrata rekla: “Kad vam netko kaže TREBALO BI nikad ništa od toga, jer je to samo konstatacija koja ostane visit u zraku, i sve se zadrži samo na riječima i nitko ne preuzima odgovornost. nemojte baš računati na one koji Vam tako kažu.” :/
    a kroz svoj mali život sam se često uvijerila da taj njen zaključak drži vodu.

    3. grupa: oni koji kad pročitaju tekst zaista djeljuju, ne samo zbog teksta, nego zbog te osviještenosti i ljubavi prema bližnjemu, prema najpotrebnijima. Zbog toga što zaista u svakom svom bližnjem vide Kristov lik, i vide da je taj čovjek dijete Božje. takvi ljudi u svojoj skrovitosti jednostavno samo ljube (ne baš ‘samo’ – velika je to riječ “ljube” jer iz toga proizlazi ljubav) a samim time i služe i to zaista u veselju i ne traže ništa zauzvrat, nit ikakvu plaću…! 🙂

    Razumijete li moj bunt? u kojoj grupi ste se vi pronašli? bolje da vam ja ne otkrijem… zato se i bunim i borim sama sa sobom…nije baš jednostavno posvijestit si neke stvari zar ne?

    Zašto je nama Framašima, a u prvom redu Katolicima, jako lako teoretizirati, a tako teško činiti? Budimo realni, koliki od nas pričaju o karitativnim akcijama i onda se odazove njih 5 od 30? Zašto se to dogodi? i zašto nam je iznova potrebno puno ovakvih tekstova? Kad ćemo se napokon osvijestiti?

    (ne kažem da je loše i da je sve crno, dapače jako me razveseli kad čitam na portalu o svim aktivnostima bratstava diljem Lijepe naše…super je to i zaista je to potvrda da je MOGUĆE! samo se treba uhvatit i djelovat i ne mislit “što bi bilo kad bi bilo!” nego krenut, ta Duh Sveti je nad nama i vodi nas ZAR NE?? pa to je tako super činjenica 🙂 🙂 :))
    a s druge strane, služiti i u najmanjim stvarima! ne mora to biti neka karitativna akcija, neko veliko zajedničko djelovanje ako niste u mogućnosti, nego služiti u obitelji, susjedima, rodbini, svojim najbližima u VESELJU i LJUBAVI… koliko se u tim najužim krugovima na nama vidi primjer Krista?

    koliko bockam vas ovim pitanjima toliko bockam i samu sebe vjerujte mi 😀

    i zato, da te ne poznam Sike, i da ne znam koliko ti aktivno djeluješ, rekla bih da je to jedan tekst samo u nizu… ali pošto te znam, eto hvala ti, jer stalno potvrđuješ u svojim stalnim angažiranostima i djelima da je MOGUĆE bez obzira na sve! Bravo! 🙂

    evo i zaključka ljudi dragi (jeiiii napokon ;)), možda opet malo provokativnog, ali taj je iz Biblije, nije moj 🙂 svima na razmišljanje:
    “Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, i nisi ni studen ni vruć…” e taj kraj pročitajte sami (Otk 3, 15-16) nemojte ga baš shvatit doslovno, ali nećete se trebat brinut oko toga ako zaista SLUŽITE U VESELJU i s LJUBAVLJU 🙂

    mir i dobro svima uvijek i od sveg srca želim 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 1 Thumb down 0

  5. JAKO DOBAR TEKST I JAKO DOBRE SLIKE OD POČETKA PA DO KRAJA SINIŠE PČIĆ

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  6. barca kaže:

    bravo stariji brate 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*