s. Rita

Svijet u očima male sestre

Tvoj KOZMOS i moj KAOS

kategorija:  | objavljeno u: 

Narode moj franjevački, evo nakon još jednog upućivanja mojih misli vama poželjela sam vidjeti vam lice. Upoznati lica vas s kojima dijelim ove misli. Mnoga lica, vas koji posjećujete na ovu stranicu, poznajem, ali ne sva. Jer ljudskost je naša ograničena. Misli o ljudskoj ograničenosti nekako mi se same nameću na početku ovih dana nove građanske godine. Još jedna godina u našem životnom nizu je započela. Jeste li uspjeli otvoriti sve darove koje ste primili? Jeste li mnoge svojim darovima obradovali? Jeste li bili one svete božićne noći sa sv. Franjom u franjevačkom Betlehemu – Grecciu? Jeste li…? Koliko samo pitanja?! Za mene je svaki početak nove godine ispunjen pitanjima. Pitanjima koja na neki način određuju smisao svake nove godine. Ove godine posebno me zanima: hoće li ova godina za mene biti vrijeme samo kao KRONOS običan slijed, niz sati, dana, mjeseca? Ili će ovo vrijeme za mene biti KAIROS – milosno vrijeme?

Zasigurno znate da Kairosovo grčko ime potječe od riječi koja zapravo znači “pravi trenutak”, „milosni trenutak“ ili “Božje vrijeme”. Kairosa se obično prikazuje kao mladića na kugli s britvom ili mačem (simbol nepokolebljivosti) u ruci, a poslije kao mladića bujne kose s vagom u ruci. Kairos je motrio trenutak kad bi vaga bila u ravnoteži – povoljnom položaju i trenutku sreće. U našem trogirskom reljefu koji potječe iz 4. st. p.n.e. vidimo ga kao golog mladića s čuperkom za koji ga treba u pravi čas zgrabiti i tako uloviti sretnu priliku. Ako to ne učinimo, ta sretna prilika će zauvijek pobjeći jer je Kairos uvijek u žurbi.

Po mome mišljenju dvije su bolesti od kojih pati naš današnji svijet. Prva bolest je bolest žurbe. Koliko je današnje vrijeme užurbano, prepuno stresa i nedostaka kvalitetnog vremena, svjedoci smo svakodnevno. Ako je Kairos prije gotovo 2500 godina bio u žurbi, pitam se koliko bi tek žurio danas. Ipak, svatko od nas ima priliku uhvatiti svoju sretnu priliku, doživjeti milosni trenutak. Ovo vrijeme koje započinjemo sretno je vrijeme, milosno vrijeme. I Franjo je u svojem životu u jednom životnom periodu samo nizao sate, dane, mjesece i godine i živio svoje vrijeme KAOSA. Vrijeme u kojem nije znao niti tko je niti što želi zapravo od svojega života. Jer na prvom mjestu u njegovom srcu bila je želja za slavom, karijerom, priznanjem i moći. A onda, iznenada, je započelo njegovo milosno vrijeme – vrijeme KAIROSA. Mi te trenutke prepoznajemo u njegovom susretu s križem u sv. Damjanu, u zagrljaju i poljupcu s gubavcem, u susretu s Božjom riječi u vidu evanđelja koje je rado i svakodnevno čitao, o njemu razmišljao i tražio da mu se tumači. I neprimjetno, polako Bog od njegovog života, od njegovog KAOSA gradi, u suradnji s njime, predivan KOZMOS.

Druga bolest današnjice, usudila bih se reći, je neprestana potreba za ANALIZOM. Prepun je naš svijet stručnjaka za analizu, za rasčlanjivanje. Ono što današnjem svijetu treba jesu stručnjaci za SINTEZU. Potrebni su oni koji će od svakodnevnog KAOSA, koji čovjek svojim slabostima, nesmotrenostima stvara, izgrađivati KOSMOS. Potrebni su ljudi koji će svojom ljubavlju „spojiti“ komadiće ranjenoga čovjeka današnjice. Ljubav je najbolje duhovno ljepilo koje imamo.

Stoga za ovu godinu želim nam: vrijeme milosnih trenutaka, vrijeme ispunjeno ljubavlju, srećom, opraštanjem, nesebičnim darivanjem. Želim nam vrijeme nade u kojm će se ljubav u nama rađati, vrijeme u kojem ćemo osjećati sreću i vrijeme u kojem ćemo od srca drugima opraštati. Želim vrijeme bez žurbe, vrijeme zadovoljstva i mira, vrijeme divljenja i povjerenje, vrijeme rasta i sazrijevanja, vrijeme u kojem ćemo se susretati sami sa sobom, s drugima i s Bogom. Želim vrijeme u kojem ćemo uistinu živjeti. Želim nam vrijeme u kojem ćemo uvijek Boga stavljati na prvo mjesto, jer će tada i sve drugo u našem životu doći na svoje mjesto. I naš životni KAOS pretvoriti će se u Božji KOZMOS.

Komentari

17 komentara na temu: Tvoj KOZMOS i moj KAOS

  1. Frama Meterize kaže:

    Uvijek smo u nekoj žurbi, a zapravo Bog od nas traži samo malo vremena dnevno da odvojimo za njega i za sebe. Bravo s. Rita na kolumni ;)

    Thumb up 0

  2. Ivana Vinac kaže:

    Napisana kolumna ostavlja bez teksta i one najrječitije. Možemo samo postaviti sami sebi pitanja, stati i razmisliti malo o njima. Ili nemamo vremena ni za to? Ako je Kairos prije toliko godina bio u žurbi, u današnjem se svijetu sigurno nebi snašao jer je sve preužurbano i nitko nema vremena za nikoga. Svi gledaju samo sebe, a daju si pravo analizirati druge. Stoga bismo trebali raditi na vlastitoj izgradnji, tražiti dobro u drugome, imati razumijevanja i biti spremni pomoći. Ako ne budemo pomagali jedni drugima međusobno, nitko nam niti sa strane neće pomoći. Čestitam na prekrasno napisanoj kolumni i nesebično podjeljenom s nama. Hvala! :)

    Thumb up 0

  3. rita kaže:

    e da … imamo puno toga dobroga a da ni sami nismo toliko toga svjestni …. eto što užurbanost čini od nas :)

    Thumb up 0

  4. Bambir kaže:

    Svaka čast na kolumni. Posebno na dijelu s ANALIZOM. Svakodnevno sve rastavljamo u nastojanju da shvatimo problem umjesto da pokusamo napraviti sintezu ljubavi i problema. Nekako glorificiramo razum Analize i izbacujemo moć Ljubavi koja se ponajviše vidi u Sintezi faktora problema s Ljubavlju kao ljepilom. Želimo sve uvijek shvatiti, makar i ne riješili problem jer se tako osjećamo pametnijima, umjesto da katkad primjenimo ljubav makar ne razumjeli kako djeluje.

    Thumb up 0

    • rita kaže:

      hvala puno :) da slažem se :) specijalci smo u analizama a sinteze uvijek prepuštamo drugima jer je to ipak zahtjevnija stvar :) e da o ljubavi se najviše govori a kao da je kriza ljubavi opet (po tko zna koji put u ljudskoj povijesti) nastupila :) ili se možda varam?!

      Thumb up 0

  5. Filip kaže:

    Analčiza i sinteza… super usporedba… svaka čast

    mir i dobro

    BVB

    +:)

    Thumb up 0

  6. Tiki kaže:

    Eto kako sam u “žurbi” kad već tjedan dana svaki dan otvaram ovu stranicu i nikako da pročitam ovaj tekst! A nije mi trebalo ni 5 minuta! No…bolje ikad nego nikad! :) Odlično je napisano… i sad nakon 5 minuta čitanja treba uzeti neko vrijeme za razmisliti o svemu! :) Samo je Ljubav potrebna… :)

    Thumb up 0

  7. Nina kaže:

    uvijek mi je drago pročitati tekst koji prodrma moj mali unutarnji svijet – kaos/kozmos/ne znam…(bolje ne krenuti u analizu ;) hehe)

    “…svatko od nas ima priliku uhvatiti svoju sretnu priliku…” :)
    super ste to rekli! i prava je to istina! žalosno je što neki i uhvate svoju sretnu priliku/prilike, ali i tad žure i ne shvate kolika je to radost što imaju…i to pobjegne u nepovrat…
    svi mi jurimo, i živimo za taj neki drugi dan – kad završimo školu, studij, kad se zaposlimo, kad ovo, kad ono i mislimo si: “bit će tad vremena…” ali to samo odgađamo i odgađamo i taj dan na kraju možda nikad ne stigne i što onda? kamo nam je prošao život? ah mi ljudi… ne vidimo to ogromno bogatstvo prilika…

    Vaša kolumna asocirala me na jednu priču B. Ferrera u kojoj kaže kako su u jednom trenu robovi, koje su tjerali da silno jako i brzo rade, u jednom trenu samo zastali i čekali. kako nikom nije bilo jasno što se događa upitali su ih zašto je to tako i kažu oni: “Čekamo svoju dušu da nas sustigne.” :)
    Bilo bi super kad bi se i mi češće toga sjetili i malo pričekali svoju dušu pa da naš svijet zaista postane Božji kozmos (jer bi čekajući svoju dušu i Njega sreli :)) pun uočljivih milosnih trenutaka i sretnih prilika :)
    …i sve to zaljepiti najboljim duhovnim ljepilom :) milina! :) :)

    Hvala sister ;)

    Thumb up 0

  8. rita kaže:

    :) Nek naš životni KAOS postane Božji KOZMOS. :)

    Thumb up 0

  9. Antonio Šarin kaže:

    Svaka čast s. Rita… da, analiza koju prečesto puta sami linimo, drži nas na mjestu… al sad sam uvidio da je ona nedostatk ljubavi koja rađa povjerenje… tek tada možemo učiniti korak s pouzdanjem u Boga :)

    Thumb up 0

  10. rita kaže:

    tako je slažem se tek tada :)

    Thumb up 0

Add Comment Register





Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*