Alen Čirjak

Misli jednog poniznog sluge

Pozadina velike odluke

kategorija:  | objavljeno u: 

Dana 22. siječnja ove godine bili smo svjedoci još jednog povijesnog trenutka za našu domovinu i za naš hrvatski narod općenito. Zaokružiti DA ili NE pitanje je koje je mučilo mnogobrojne pa tako i mene. Referendum je dao jednu vrlo zanimljivu sliku o stanju u hrvatskom društvu i tome što misle hrvatski građani o „spasu“ za našu domovinu, tj. o pristupanju Europskoj uniji. Što nas čeka? Kako bi nam moglo biti u EU? Je li to naš izlaz iz situacije koja je i više nego loša za sve nas? Ne može nam valjda biti gore nego što je, ili možda može? Sve su to pitanja na koja smo pokušali saznati odgovore i informirati se, bar se nadam da jesmo, no rezultati referenduma su pokazali nešto jako zanimljivo što nema veze sa odgovorom DA ili NE.

Naime 56% potencijalnih birača od ukupnog biračkog tijela se uopće nije očitovalo. Jako zanimljivo! Sam rezultat referenduma i statističke podatke referenduma o tome tko je glasovao ZA, a tko PROTIV ćemo ostaviti po strani. Kakav je uspjeh referenduma u kojem se više od polovice birača nije odazvalo. Zar to ne govori nešto o onima koji su ga sastavljali i koji pošto-poto žele naš ulazak u EU? Ja tu vidim jedan veliki problem, a on se zove NIJE NAS BRIGA. Pri tome mislim na one o čijim odlukama ovisimo, a koji su nažalost zavedeni krivim i izokrenutim životnim vrijednostima. Zar novac, resursi i sve materijalno imaju neku životnu ili duhovnu vrijednost? Nažalost to su vrijednosti suvremenog doba. Kako da opstanemo kad je to postala naša stvarnost? Nitko tko je zaveden materijalnim ne može služiti općem dobru. Kako ćemo opstati u EU kad ni među sobom ne možemo posložiti kockice i djelovati na pravi način.

Ne želim govoriti niti o opravdanosti niti o neopravdanosti neodazivanja na referendum, ali vrlo zanimljivo je da se u zemlji u kojoj se preko 90 % stanovništva izjašnjava da su katolici čak 56% stanovništva ne izjasni o ovako važnoj odluci. Naša vjera nas uči da moramo imati stav. Donekle i razumijem ljude koji se nisu odazvali jer su ljudi prestrašeni, zbunjeni, dosta im je da im se laže, dosta im je nepravde, dosta im je onih koji gledaju samo sebe, koji manipuliraju s nama na razne načine kako bi ostvarili vlastite ciljeve koji odgovaraju samo njima. Najveći problem su pogrešne vrijednosti i usmjerenja. Mi smo katolička zemlja i nas treba voditi naša vjera na našem putu. Oni koji nas vode i odlučuju o našoj sudbini trebaju biti svjesni da moraju služiti općem dobru, tj. hrvatskom narodu. Moraju biti poput onoga koji se jedne noći rodio tamo daleko u jednoj štalici i služio cijelom čovječanstvu. On, Bog Svemogući, ponizio se i služio nama običnim smrtnicima. Tako i oni koji upravljaju našom sudbinom, bar po pitanju političkih odluka, moraju se poniziti i služiti svima nama da nam bude svima bolje. Kad bi samo znali poredati vrijednosti na pravi način… ali to je već tema za neku drugu kolumnu!

Add Comment Register





Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*