Intervju s biskupom msgr. Matom Uzinićem

kategorija:  | objavljeno u: 

Dubrovački biskup, msgr. Mate Uzinić, rođen je 17. rujna 1967. u mjestu Dubrava u Dalmaciji, nedaleko od Splita, grada u kojemu je stekao obrazovanje i postao svećenikom. Nakon završenog Katoličkog bogoslovnog fakulteta i svećeničkog ređenja u Splitu, don Mate se doškolovao na prestižnom Rimskom lateranskom sveučilištu. Nakon bogatih pastoralnih iskustava i upravljanja splitskom bogoslovijom, u ožujku 2011. zaređen je za biskupa. Unatoč velikoj crkvenoj odgovornosti koja mu je povjerena, msgr. Mate i dalje dobar dio svog vremena i pažnje posvećuje potrebitim ljudima u blizini.

Preuzvišeni biskupe, možete li za početak čitateljima Frama portala malo približiti red biskupstva i ukratko opisati vašu dubrovačku svakodnevicu i kako se snalazite u, još uvijek, novoj situaciji?

msgr. Mate Uzinić: Moje biskupsko geslo, ulomak iz Poslanice Hebrejima,  glasi: „Od ljudi za ljude“. Spominjem se gesla jer ono, čini mi se, odgovara na oba Vaša pitanja. Koliko god da je biskupska služba u Crkvi osobita, biskupi su ipak obični ljudi. Uzeti od ljudi, obdareni su sasvim osobitim ovlastima, puninom svetog reda, ali ne zbog sebe, nego zbog ljudi kojima su poslani služiti i predvoditi ih, u ime Isusa Krista glave i u njegovoj osobi, na putu prema Bogu. Mislim da je moja dubrovačka svakodnevica, a evo za nekoliko tjedana će biti godina dana, upravo to, da je ona moj svakodnevni trud oko ostvarenja svog biskupskog gesla u kojemu iščitavam i svoje biskupsko poslanje. Kako se snalazim? Katkad bolje, katkad gore, ali ide. 

Biskupi ne mogu pobjeći od moći i ugleda koji su im povjereni u službi. Kako uspijevate zadržati toliku krotkost i strpljivost prema potrebitima, unatoč tim stvarima koje sam nabrojao, a koje danas kao posljedicu često podrazumijevaju oholost i taštinu?

msgr. Mate Uzinić: Možda biste trebali pitati moje suradnike i one koji me susreću je li to baš tako? Šalim se. Svi smo mi u napasti da nas zahvati oholost i taština. Nisam od toga izuzet, dapače. Ne mislim da to ima veze s tim je li netko biskup ili nije. Mislim da to ima više veze s tim je li netko zrela i izgrađena osoba ili nije.  Koliko god da i sam primjećujem da se odnos ljudi prema meni promijenio, da me ljudi sada kad sam biskup drugačije vide nego su me vidjeli do jučer kad to nisam bio, svoje biskupstvo ne shvaćam i ne želim shvatiti kao vršenje vlasti – iako sam svjestan da ono sa sobom nosi vlast – nego ga shvaćam kao služenje. Ovo služenje ne isključuje moju dužnost da se, ako je to potrebno zbog dobra Crkve, pozovem i na vlast koju imam. Biskupskom službom mi je više dano, ne da bih se divio sebi samome i druge pozivao da mi se dive ili im utjerivao strah da me se boje, nego zato da bih mogao služiti. Veća služba sa sobom nosi veću odgovornost. Ima još nešto što ne smijem zaboraviti i što mi daje snagu da se dignem iz svojih padova – oholost i taština nisu isključeni – i nastavim dalje, a to su molitve moje Dubrovačke biskupije koja u svakoj misi moli za mene, ali i molitve brojnih ljudi, znanih i neznanih, koji su mi obećali molitvu.

Pošto imate iskustva u odgajanju mladih, a i Vaši bogoslovi tvrde da ste bili odličan „meštar“, možete li nam reći što su, po Vašem sudu, u današnjem vremenu najveće zapreke mladom čovjeku ka ostvarenju životnog puta, ali i u moralnom i duhovnom sazrijevanju?

msgr. Mate Uzinić: Teško je to reći u nekoliko rečenica. Svi se uvijek vraćamo na obitelj, ne da je osudimo, nego jednostavno da utvrdimo činjenično stanje. Suvremeni stil života razorio je obitelj, a ona je temelj. Ako nema temelja, teško je graditi nešto trajno, nešto što će, parafraziram Isusa, uspjeti odoljeti životnim olujama i bujicama. Ali nije samo obitelj u krizi. Njezina kriza je, zapravo, samo posljedica jedne druge, šire krize. I župa je u krizi. I škola je u krizi. Crkva i društvo su u krizi i zapravo tu sve započinje. Sve to se odražava na mlade ljude koji su u svemu tome izgubljeni. Ma zapravo, oni su izgubljeni jer smo i mi izgubljeni. Oni se ne snalaze jer se mi ne snalazimo. Oni bi htjeli, traže, a mi im nismo sposobni pokazati. Netko će reći da pokazujemo, da imamo vjeronauk u školi, katehezu u župi, mise, propovijedi, da postoji Frama i druge udruge kršćanske mladeži, ali pravo pitanje je koliko mladi doista čuju to što govorimo jer jednostavno nisu zainteresirani, koliko ih, ako i čuju, doista razumije ono što im se govori i što često ide preko njihovih glava i, ako i razumniju, koliko ih po našem životu vidi da to što govorimo doista vrijedi, da ima smisla, da se isplati. Tu se nalaze glavni razlozi i glavne zapreke odgojnog uspjeha odnosno neuspjeha.

Papa Benedikt XVI. Vas je imenovao dubrovačkim duhovnim pastirom 24. siječnja 2011., na Dan medija, tj. na  spomendan sv. Franje Saleškoga, zaštitnika novinara i pisaca. S obzirom da ste i sami prisutni na Facebooku i općenito na internetu, putem kojega djelujete poticajno na mnoge, što biste općenito mogli reći o ulozi medija u našem društvu, ali i u novoj kršćanskoj evangelizaciji?

msgr. Mate Uzinić: Moje imenovanje za biskupa na blagdan sv. Franje Saleškog čista je slučajnost, ali mi je drago što se to dogodilo baš taj dan jer to me je, na neki način, više povezalo s tim osobitim svecem, a kad ste povezani s nekim svecem onda u njemu ne tražite samo zagovornika, nego pokušavate otkriti i uzor života koji želite nasljedovati. Kao biskup se u sv. Franji Saleškom imam i te kako u što ugledati i što nasljedovati.  I znam da sam tek na početku puta. O mojoj prisutnosti na Facebooku već se dosta govorilo pa ne bih ponovo načinjao tu temu. Htio bih samo reći da su mediji izvrsno sredstvo kršćanske evangelizacije, naša izvrsna prilika da i onima do kojih inače ne možemo doći, navijestimo radosnu vijest spasenja. Istina je da na ovom polju imamo dosta problema jer oni mediji koje imamo, a imamo ih premalo, nisu dovoljno konkurentni, a oni koje nemamo su u službi nekih drugih interesa, tako da je u posljednje vrijeme Crkva u našim medijima puno češće loša vijest, nego dobra. Što god da je tome uzrok, iskreno priznajem da me to plaši. Baš zbog ovog,  uz sve opasnosti koje vrebaju na tom polju, vidim osobit Božji blagoslov za Crkvu u našem povijesnom trenutku u novim medijskom prostoru koji postoji na internetu. I svi smo, a osobito vi mladi vjernici koji se u tom virtualnom svijetu bolje snalazite od nas starijih, pozvani i tu, dakako ne samo tu, kršćanski djelovati. Pozvani smo evangelizirati i taj svijet, kako bi iskrenim i uvjerljivim svjedočenjem kršćanskih vrijednosti doprli i do onih do kojih ne bi doprli drugačije, do onih koji su izmoreni glađu za smislom života koju Internet sa svojim zamkama često produbi, a koju je jedino Isus Krist sposoban utažiti. Razmišljajući o mogućnostima Interneta, tog suvremenog Areopaga, pada mi na pamet što bi, na primjer, sv. Pavao dao da je imao takvu mogućnost kakvu mi imamo danas. I koliko bismo imali poslanica! Jednostavno, nemamo pravo medijski prostor, osobito onaj koji nam je svima lako dostupan, ostaviti na milost i nemilost drugima. Uz sve probleme i poteškoće, pa i osobne izazove, ne smijemo odustati i reći da nas se taj svijet ne tiče. Tiče nas se.

Svjedoci smo da se danas u svijetu, pa čak i u Hrvatskoj, na neki način zakonima diskreditira važnost ljudskog života, odnosno tek začetog djeteta u majčinoj utrobi, čime se neminovno kompromitira vjerski identitet čovjeka. Međutim, koliko je to, ako i izuzmemo vjeru, zaista (ne)moralan čin?

msgr. Mate Uzinić: Nije to pitanje vjere. Nevažno je jesam li ja katolik, agnostik, ateist ili bilo što drugo. Jedino je važno je li začećem počinje ili ne počinje ljudski život, je li začeto dijete ljudsko biće, čovjek ili nije. I to je sve što je važno znati. Ako je začećem počeo novi ljudski život, a svi mi znademo da jest jer tu spoznaju nam ne daje vjera nego znanost, dužni smo taj ljudski život štititi po svaku cijenu. Namjerno prekidanje započetog ljudskog života, neovisno o tome kako je taj život počeo, kad se prekida i koja se sredstva pri tom koriste, teški je nemoralan čin i, bez obzira što zakon kaže, zločin ubojstva nevinog ljudskog bića.

Rođeni ste baš na franjevački blagdan Rana svetog Franje, na spomen Franjinog mističnog suobličavanja s Kristovom patnjom. Kakvu simboliku ima taj blagdan u Vašem životu, tj. što Vama kao vjerniku predstavlja sv. Franjo Asiški?

msgr. Mate Uzinić: Nisam znao da sam rođen na blagdan Rana sv. Franje, ali sv. Franjo me je svojom radikalnošću uvijek fascinirao. Želio se potpuno suobličiti Isusu Kristu, a rane su znak da je u tome uspio. Suobličenje Isusu Kristu i naša je životna zadaća, osobito moja kao biskupa. Biti njegova prisutnost u svijetu i vremenu koje nam je darovano, ali i otkrivati njegovu prisutnost u Crkvi, u Božjoj riječi, sakramentima, u braći i sestrama, osobito najpotrebnijima, u stvorenoj stvarnosti, čak i u bratu vuku, u prirodnim pojavama kao što su bolest, patnja, sestrica smrt. To je, zapravo, put koji vodi obnovi Crkve, put koji – ukoliko želimo da se obnova dogodi i mi doista budemo suobličeni Isusu Kristu – nikad ne polazi od drugih, nego uvijek od samoga sebe.

Imate li neke omiljene svece koji su Vam u životu primjer i kojima se često utječete?

msgr. Mate Uzinić: Imam svece koje osobito štujem, ali moram priznati da ih manje promatram kao zagovornike, a više kao one koji su mi svojim primjerom pokazali put. Ostanu li nam sveci samo zagovornici, ostati će nam, bojim se, daleki, kao neka bića iz nekog drugog svijeta. Sveci nisu iz drugog svijeta, oni su naša braća i sestre, ljudi koji su živjeli u ovom našem svijetu, članovi naših obitelji, naših zajednica, naše Crkve. Sveci su nam putokaz, dokaz da i mi možemo biti sveti, dokaz da Bog i s nama računa i da ne odustaje u suočavanju s našom ljudskom krhkošću, kako je govorio bl. Ivan Pavao II.  s kojim se, kao uostalom i svi mi, osjećam osobito povezan.

U svibnju je SHKM u Sisku. Vidimo li se?

msgr. Mate Uzinić: Ako Bog da. Planiram doći, ali prepuštam se njegovoj volji.

Kako teku pripreme? Vjerujete li da će na Susretu biti mnogo mladih i da će možda nadmašiti Papin pohod ili zadarski susret prije dvije godine?

msgr. Mate Uzinić: Ne bih davao prognoze. I ne mislim da je broj važan, dapače. Mislim da smo se u prošlosti  –  i ne samo u prošlosti – previše zanosili brojevima, a stvarnost je bila nešto drugo. Ako o brojkama želimo govoriti, onda bih rekao da su važne one brojke koje će ostati nakon susreta, brojke i postoci vjerodostojnog kršćanskog života po povratku kućama.  Zato je potrebna dobra priprava. O njoj ovisi uspjeh susreta kao takvog, ali i njegovi budući plodovi.

Preuzvišeni, iskrena Vam hvala što ste s nama podijelili svoja iskustva i što ćete, siguran sam, mnoge obradovati s toplim riječima. Možda neka poruka za kraj?!

msgr. Mate Uzinić: Hvala Vama. Htio bih da moja poruka bude poruka o slobodi. Znam da mladi ljudi žele slobodu, ali znam i to da sloboda nije život bez pravila i ograničenja. Takva sloboda zarobljava. Ona je uzrok ropstva tolike naše mlade braće i sestara koji su postali robovi, robovi droge, alkohola, seksa, kocke, psovke, mržnje, svađe, nerada, neurednog života… , a sve zato što su željeli biti slobodni. Ne dajte se u ropstvo! Budite slobodni! Znam da smo slabi, da nije lako, da nam se ono drugo često čini ljepšim i privlačnijim, da mislimo da nije loše sve probati.  To je onaj osjećaj iz Edenskog vrta koji je zarobio prvoga čovjeka, koji će i nas zarobiti ako mu dozvolimo da nam nametne svoju logiku. Ali, ne bojmo se. Mi smo u puno povoljnijoj situaciji od prvog čovjeka. Mi imamo Isusa Krista, Bogočovjeka. Krist nas je oslobodio. On daje istinsku slobodu. U Njegovoj ljubavi, onoj pravoj kojoj nije cilj ugoditi sebi nego usrećiti drugoga – to je logika Kristovog križa – i mi možemo živjeti slobodno. Tad nam, kao ni njemu, život ni smrt nisu i ne mogu biti ograničenje! Tad su i život i smrt, pa i sva ona ograničenje i zapovjedi koje nam se čine nerazumljivima i teškima, prilika za rast u slobodi do one konačne i potpune slobode kad će Bog biti sve i u svemu. Nema vam je dragi mladi sretan hod u slobodi prema Slobodi! 

 M. Š.

Komentari

2 komentara na temu: Intervju s biskupom msgr. Matom Uzinićem

  1. Fiip kaže:

    Intervju je zaista nadahnjujući…pun jednostavnosti,a li dubine…

    Posebno (po)hvala za rečenicu o Sisku iu sl. skupovima ,,Ako o brojkama želimo govoriti, onda bih rekao da su važne one brojke koje će ostati nakon susreta, brojke i postoci vjerodostojnog kršćanskog života po povratku kućama. ´´ – jako poticajno i iskreno

    Hvala vam Biskupe naš!

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Vide Blažević kaže:

    Poštovani !

    Prekrasan, sažet i nadasve odmjeren intervju. Moram posvjedočiti da ljudi dobro prihvaćaju Biskupa, kako ja kažem “Mate Naš”.
    Sretni smo što nam je Gospodin udjelio ovog Pastira.
    Molimo za njega.

    S poštovanjem,

    Vid Blažević

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*