fra Ivan Penava

Jedno pitanje

Je li mi uopće važno Božje ime?

kategorija:  | objavljeno u: 

Kako je teško na pravi način pristupiti djevojci, pronaći pravi „ulet“ i saznati njezino ime. Upoznati se. Nije da imam puno iskustva u tome, nego su mi sve smješnije scene u američkim filmovima kada se neki dečko počinje upucavati nekoj curi. Koliko je taj tip sretan kad uspije uspostaviti prvi kontakt s curom koja mu se sviđa. I onda joj njezino ime ne izlazi iz glave, sanja ga, piše pjesme o njemu i toliko se sretno osjeća kad ga izgovara. Možda ste to i sami doživjeli.

Koliko nam je važno ime osobe koju volimo i koliko pazimo kako ćemo ga izgovoriti, s kojim tonom. Kako ćemo ga zapisati. Koliki su se dečki spremni potući zbog uvrede nanesene imenu njegove djevojke.

Ali kad već toliko pazimo i čuvamo ime neke drage osobe, koliko još više trebamo čuvati i paziti Božje ime. Ma, ako krenemo od početka, od onog prvog „uleta“ i upoznavanja druge osobe i prebacimo to na naš odnos prema Bogu, onda se mogu zapitati kakav je bio moj prvi „ulet“ Bogu. Jesam li uopće pokušao saznati kako se on zove?

Mojsije se usudio upitati Boga za njegovo ime, a Bog mu je odgovorio: „Ja sam koji jesam“. Jako veliko i duboko značenje se krije iza ovog Božjeg imena. Sv. Pavao je doživio još dramatičniji Božji „ulet“ u njegov život kad ga je Bog zaustavio pred Damaskom. Zbunjeni Pavao je morao upitati: „Tko si Gospodine?“, da bi mu on odgovorio: „Ja sam Isus koga progoniš.“ Da, Božje ime je Isus, što na hebrejskom znači „Bog spašava“.

A jesam li ja uopće upoznao Boga? Mislim na ono prvo upoznavanje, kad nekome prvi put pružimo ruku. Jer Bog je osoba kao i mi. Ima svoje ime i svoje osobine. Je li mi se Bog ikada predstavio? Jesam li doznao Božje ime i počeo ga čuvati i paziti kao ime neke djevojke ili dečka u kojeg sam se zaljubio ili zaljubila? Koliko mi je zapravo važno Božje ime?

Naš uzor, sv. Franjo, po kojem slijedimo Isusa Krista je itekako volio Božje ime, Isusovo ime. Ne samo volio, nego ga itekako i čuvao. Njegov životopisac Čelano je u prvom životopisu o sv. Franji zapisao: „Kad bi ime tvoje, sveti Gospodine, spomenuo, tako bi se raznježio da to premašuje ljudski razum, sav bi se predao zanosnu klicanju i bio ispunjen najčišćom ugodnošću, izgledao je kao nov čovjek i s onoga svijeta. – Zato gdje god bi našao nešto napisano, bilo božansko, bilo ljudsko, na putu, u kući ili na tlu, s najvećim poštovanjem bi to skupio i stavio na sveto ili časno mjesto, i to je činio s takvim poštovanjem zato da ne bi gdje bilo napisano ime Gospodnje ili nešto što njemu pripada. – Kad ga je jednog dana zapitao neki brat zašto tako brižno skuplja i poganske spise gdje ne bijaše imena Gospodinova, odgovorio je: “Sinko, skupljam i njih zato što su i ondje slova iz kojih je sastavljeno preslavno ime Gospodina Boga. Dobro što se ondje nalazi, ne pripada poganima ili nekim drugim ljudima, nego samome Bogu ‘kome pripada svako dobro’.”

I mene zagrize savjest kada čitam ove riječi sv. Franje. Sjetim se koliko puta za neku izvanrednu svetu misu pripremim misna čitanja, pa čak i misne molitve isprintano na običnom papiru. Ponekad i časoslov za braću pripremim, a onda odmah te papire bacim u smeće. Niti se ne sjetim da su na njima napisane riječi Evanđelja, pa čak i ime Isusovo. Znam, moj grijeh, za koji se još ne kajem dovoljno. A još nas je profesor iz liturgije na fakultetu upozoravao da nastojimo to izbjeći, jer to Evanđelje uvijek poljubimo nakon što ga u misi pročitamo. A ono što ljubiš ne smiješ bacati u smeće. Ne da ne smiješ, nego jednostavno ne možeš jer ga voliš.

A kako se vi, mladi u Frami, odnosite prema pjesmaricama iz kojih slavimo Boga i njegovo ime? Toliko puta ih nemarno odlažemo bilo gdje ili bacamo u zajedničku košaru s ostalim stvarima, a niti se sjetimo da je u njima napisano Isusovo ime. Bi li tako bacali i ljubavnu pjesmu koju smo napisali svojoj ljubavi? Vjerujem da ne. Ta pjesma sigurno ima posebno mjesto na polici.

Koliko je Isusovo ime sveto, zapisao je i sv. Pavao vjernicima u Rimu: „Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.“ Sjećam se kako me je još moja baka učila, da dok u mračnoj noći zagrmi samo kažem: „Misovo!“. Tada mi se to činilo nekom čarobnom riječi za tjeranje straha, ali sada znam da to znači: „Ime Isusovo!“. Koliko je konkretna vjera moje bake, da u opasnosti vjeruje u Isusovu pomoć po zazivanju njegova imena. Pa, čak ako ga zove i ovakvim „nadimkom“.

A druga nas Božje zapovijed također potiče da sa strahopoštovanjem i pažljivo izgovaramo Božje ime: „Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.“ A koliko se mi toga držimo? Izbjegavamo li zaista uzaludno zazivanje Isusa, izbjegavamo li psovanje? Potičemo li nove članove u formaciji na štovanje Božjeg imena? Jer štovanjem Božjeg imena nadoknađujemo štetu koju nanose oni koji ga psuju.

Sv. Bonaventura je zapisao o Božiću kako ga je sv. Franjo slavio u Grecciu: „Nakon toga je nazočnom puku propovijedao o rođenju siromašnoga Kralja. Kad ga je htio nazvati imenom, zbog nježne ga je ljubavi nazvao Betlehemskim Djetešcem“, a Čelano nadodaje: „Kad bi spominjao Betlehemsko Djetešce ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne, jer je sretnim nepcem kušao i gutao slatkoću ove riječi.“

Možda se ovaj zadnji opis može nazvati pjesničkom slobodom u intepretaciji događaj, ali svakako naglašava s koliko je ljubavi i pažnje sv. Franjo izgovarao Isusovo ime. Pa skoro kao dečko koji je saznao ime svoje djevojku. Pa, čak i više od toga.

Komentari

5 komentara na temu: Je li mi uopće važno Božje ime?

  1. Giuseppe kaže:

    Jako dobar osvrt… 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Antonija kaže:

    Koji lijepi podsjetnik… 🙂
    Svakako se slažem da treba obratiti pozornost na izgovaranje Božjeg imena jer ga danas tako prečesto i bespotrebno upotrebljavamo da kao da gubi, kod nas, svoju vrijednost. Jer, kad je nešto za nas vrijedno, onda to pazimo, čuvamo, njegujemo, rijetko rabimo – samo u posebnim prilikama, i sl. A “Bog” i “Isus, Krist” – kao da nam, nerijtko nije vrijedno, odnosno, pažljivi smo samo u posebnim prilikama…
    “Ne spominji ime Božje uzalud”…
    Neka te, dragi fra Ivane, Bog blagoslovi i po tvojem se životu proslavi…

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. Filip kaže:

    ,,A kako se vi, mladi u Frami, odnosite prema pjesmaricama iz kojih slavimo Boga i njegovo ime?´´

    super retoričko pitanje… da da trebamo u svemu prepoznati Gospodinovo djelo…

    super kolumna, jako zanimljiva tema, hvala fra Ivane

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  4. Izvrsno, o jednoj od onih “pošasti” tako reći svih vjernika pa i nevjernika; toliko se puno puta može čuti “Bože!” samo zato što se čudimo. To je zapravo ono što smatramo uobičajenim (jer mislim da framaši ipak ne psuju Boga): zaboga, pobogu, dozlaboga, Boga ti… Žalosno je što imamo toliko izraza (dapače, pogrdnih), a tako rijetko zapravo rabimo Božje ime s nekom svrhom.
    Svidjela mi se zgoda s bakom jer i sam znam nešto takvo: u obitelji mi umjesto “Nazdravlje” na kihanje mama odgovara s “U ime Isusovo sveto” 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  5. rita kaže:

    “Misovo” 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*