Ususret uskrslom Kristu – 2. korizmena nedjelja

kategorija:  | objavljeno u: 

1. čitanje Postanak 22, 1-2. 9.10.-13. 15-18

Ovo je skraćeni izvještaj o Abrahamovoj žrtvi. Abraham i Sara preselili su se iz svoje razvijene domovine Mezopotamije u novu zemlju po Božjoj odredbi. Tek u poodmakloj dobi Bog im je dao sina Izaka uz obećanje da će po njemu biti blagoslovljeni svi narodi.  Sada je Abraham na teškoj kušnji, jer smatra kako Bog traži da za žrtvu prinese sina kojeg je toliko volio i pazio. Poganski stanovnici Abrahamove nove domovine običavali su idolskom božanstvu Molohu žrtvovati vlastite sinove, kako bi pobijedili u ratovima (usp. 2 Kr 3,27).

Na primjeru poslušnog Abrahama Izraelci su trebali naučiti da Bog ne samo da ne traži nego strogo zabranjuje prinošenje ljudi za žrtvu. Kao pri svakom darivanju, važna je nakana darovatelja, a ne sam dar (M. Zovkić: Riječ Božja u liturgiji crkve). Naglasak prvog čitanja je na vjeri i povjerenju u Onoga koji je dostojan svakog povjerenja jer je istinit i Istina sama koji  niti vara niti prevaren može biti.

2. čitanje Rim 8, 31-34

Ono čega je Bog poštedio Abrahama nije poštedio samoga sebe… da bi nam pokazao koliko nas ljubi, nije ni svoga sina poštedio, nego ga je predao za sve nas!  Pokazao nam je da nas ljubi u istoj mjeri kao i svog sina (promisli opet prethodnu rečenicu, vrlo je važna)! Pa ako nas i zadesi bilo kakva nepravda pa počnemo prigovarati i mrmljati, sjetimo se da je netko tko je potpuno nedužan, Isus, zbog grijeha svih ljudi a tako i mojih grijeha, završio na križu. Da sam i ja sukrivac u smrti potpunog pravednika, Isusa Krista, Sina Božjega! Dobro je o tome razmišljati na taj način, jer svijest o vlastitom grijehu i vlastitoj krivnji me može dovesti do istinske poniznosti i blagosti.

I dobro je zapamtiti, da nitko ne može osuditi i optužiti izabranike Božje, jer Isus nas opravdava. Zato ne budimo na strani tužitelja-Đavla, koji dan i noć optužuje ljude u savjesti i nabija nam na nos grijeh koji su učinili, nego budimo na strani Onoga koji opravdava, oprašta, liječi, podiže, pomiruje… Na strani Onoga koji je platio za sve naše grijehe; prošle, sadašnje i buduće.

Evanđelje Mk 9, 2-10

Isus uziđe na goru i povede samo trojicu… Zašto samo trojicu? Jer ih više voli? Jer su hrabriji i bolji od drugih? Ili možda plašljiviji? Jednako On sve ljubi, i On ne poziva sposobne, nego osposobljuje pozvane!  To je velika razlika.

Ali zašto poziva samo trojicu?  Pa da bi ostali vjerovali njihovom svjedočenju, jer se u starom zavjetu tvrdnja prihvaćala na iskazu dvojice ili trojice (naravno, nije to jedini razlog), ali i da se uče vjerovati i ljudima, da im drugi apostoli vjeruju, da jačaju svoju vjeru i povezanost, zajedništvo, prijateljstvo i povjerenje. Nikome ne kazujte dok ne ustanem od mrtvih….

U tišini razmisliti ima li trenutaka u mome životu gdje sam imao živo iskustvo živoga Boga. Vraćati se u mislima i duhu na te događaje i „piti“ iz tih događaja dok ne dođu novi, kao čuturica u pustinji. Sve te događaje vezane uz Isusa treba pohranjivati u svome srcu i razmišljati o njim, poput Marije, i kao sv. Franjo, preživati (tal. Ruminare), vraćati iz želuca u usta. Iz prošlosti u sadašnjost, iz sjećanja u aktualnu misao, sve događaje i riječi vezane uz Isusa i hraniti se. Jer ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. A Riječ Božja kaže: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtve! Poznavanje Boga, a ne paljenice!“

fra Robert Ćibarić, područni duh. asistent Osječkog područja

Komentari

Jedan komentar na temu: Ususret uskrslom Kristu – 2. korizmena nedjelja

  1. Antonija kaže:

    Ma pravi poticaj na razmišljanje, nema kaj:)!!!
    …hvala… 😉

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*