Ususret uskrslom Kristu- 4. korizmena nedjelja

kategorija:  | objavljeno u: 

Na pola smo puta našeg korizmenog hoda. Sve više se bliži dan Uskrsa. Ove četvrte korizmene nedjelje, dok čitamo Evanđelje postajemo svjedoci razgovora između Isusa i Nikodema. Nikodem, ugledni Židov, farizej i član Velikog vijeća, potajno, noću dolazi Isusu i u razgovoru upoznaje Isusov nauk. Ovo je drugi dio razgovora Isusa i Nikodema. U prvom dijelu razgovoraju o potrebi preporoda po vodi i Duhu ako čovjek želi ući u kraljevstvo Božje. U ovom djelu razgovora Isus ističe da dar Duha dobivaju samo oni koji pristaju uz Uzdignutoga Sina Božjega. S ovim razgovorom sv. Ivan evanđelista nas uvodi u razumijevanje najdubljeg otajstva kršćanstva: otajstva Božje ljubavi. 

Božja ljubav

Mnogi od nas će reći, i uvjereni su u to da je najvažnija stvar ljubiti Boga. I pritom nisu u pravu. Nije to najvažnije. Najvažnija je činjenica da nas Bog ljubi. Naša ljubav prema Bogu je drugo razredna. Ljubav Božja prema nama je prava ljubav. „U ovome je ljubav ne da mi ljubimo Boga nego da on ljubi nas.“ (1 Iv 4,10). I to je temelj svega. U noći koja je prethodila smrti Isusovoj, On je molio svojeg Oca za svoje prijatelje: „ljubio si ih kao što si ljubio mene. I neka ljubav kojom ljubiš mene bude s njima.“ (Iv 17, 23-26) I to je misterij i tajna Božje ljubavi.

 

Neposlušnost – poslušnost

Isus započinje svoj razgovor s Nikodemom riječima: „Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.“ Isus podsjeća na zgodu iz povijesti Izraelskog naroda. Izraelci u svom hodu kroz pustinju postaju nestrpljivi. Toliko su usmjereni na sebe i samo na svoje potrebe. Gledaju samo na svoje patnje, jer hod kroz pustinju zasigurno je bio mučan. U svojem nestrpljenju gube vjeru. Ne žele čekati, žele odmah sve imati. I tako čineći postaju neposlušni samome Bogu. Bog ih poziva, preko Mojsija, da mu se vrate, da ozdrave. Poziva ih da odvrate svoj pogled sa samih sebe i upru ga u mjedenu zmiju. To je put ozdravljenja za Izraelce. Put poslušnosti. Isus uspoređuje sebe i svoju smrt na križu, s mjedenom zmijom. On postaje nova „mjedena zmija“ za čovjeka. On primjer prve poslušnosti svome Ocu.

 

Vjera – hrabrost prihvatiti

Bog je ljubav i traži od svakog čovjeka odgovor. Traži vjernost. Traži sudjelovanje. Traži vjeru. Jedan teolog je definirao vjeru kao HRABROST PRIHVATITI PRIHVAĆENOST. Mi trebamo prihvati da nas Bog prihvaća. A to je vjera. Moglo bi se misliti da takva vjera ne traži hrabrost. A je li uistinu tako? Pokušajmo na tren pomisliti na naš odnos s Bogom ako u određenim trenucima našeg života, onim sretnim, uspjevamo biti ustrajni u našem zauzimanju slušajući Božju riječ: moleći, zauzimajući se za druge, slijedeći ga- Tada imamo osjećaj da nam je Bog blizu i da nam se smješka. Ako, često nam se to dogodi, padnemo i pogriješimo, ako smo postali hladni u ljubavi prema drugima, ako osjećamo bijes prema Bogu jer stvari ne idu onako kako smo ih zamislili i planirali, u tim trenucima imamo osjećaj da smo daleko od Boga i da smo odbačeni od Boga. Osjećamo se nedostojima njegove ljubavi. A je li uistinu tako? Je li On taj koji nas odbacuje? Ne nije tako. Ako tako razmišljamo ništa nismo shvatili. Mi smo ti koji nismo uspjeli prihvatiti još jednom sami sebe. Nemamo pred sobom njegovo milosrdno lice, već imamo karikaturu koja je plod naše nesposobnosti da ljubimo. Kako može On koji nas je ljubio i koji je dao svoj život za nas napustiti nas baš u trenutku kada ga trebamo? Kakva bi to vrsta ljubavi bila? Ako me Bog ljubi ne mogu sam sebe ne prihvatiti. Zar želim biti zahtjevniji od Boga samoga?

Ljubav je u tome da postanemo jedno s proslavljenim Kristom. Da prihvatimo prihvaćenost. Božja ljubav nam je darovana. Samo ljubav može stvarati. Samo ljubav može nešto u životu mijenjati. Ta Božja ljubav u nama stvara nove vrednote. Ta Božja ljubav pročišćuje nas i čini sposobnima da možemo ljubiti kao što On nas ljubi. Svaka ljubav je zahtjevna. Posebno je Božja ljubav zahtjevna.

Ovo preostalo korizmeno vrijeme poziv nam je da mislimo i živimo ono ne-moguće. Poziv je da se odvažimo na skok vjere usprkos svih životnih nejasnoća. Ne zaboravimo vjera je hrabrost prihvatiti prihvaćenost. Budimo hrabri!

s. Rita Marzić

Komentari

2 komentara na temu: Ususret uskrslom Kristu- 4. korizmena nedjelja

  1. rita kaže:

    kako lijepo rečeno: Usudimo se živjeti Evanđelje 🙂 a kako da nam je i to previše koji put. Nikada ne treba odustati jer odustati je lako 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Antonija kaže:

    Netko mudar je jednom rekao: “Sreća pomaže hrabre” – pa ja bih tu promijenila jednu riječ i rekla: “Bog pomaže hrabre” (ma naravno i one manje hrabre:)).
    Samo hrabro naprijed – usudimo se živjeti Evanđelje:D

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*