Mnogi od nas prisiljeni su po završetku srednje škole, zbog fakulteta ili posla, otići u drugi, veći grad. Drastično mijenjanje okoline i navika kod praktičnih vjernika često izazivaju fenomen poznat kao vjerska zbunjenost (*lat. confusionem religionis), prisutan još od antičkih vremena i prvih putovanja izvan vlastitih vjerskih zajednica. Manifestira se letargijom, odbijanjem novih mogućnosti, kroničnom neodlučnošću i nezainteresiranošću. Nuspojave su brojne: najčešća je kriza vjere, zatim  neredoviti odlasci na misu, mučnine, povlačenje u sebe i ponekad, hladna stopala, no za posljednju nuspojavu nije dokazana izravna povezanost s confusionem religionisom. Potpuno učinkovit lijek još nije otkriven,  no postoje razni alternativni načini za ublažavanje simptoma iskušani u narodu te se korisnici većinom slažu s njihovom uspješnošću.

Ovaj tekst zamislila sam kao svojevrsni vodič /selfhelp priručnik kroz ovakve i slične krize s primjerima iz Zagreba, jer trenutno tamo živim i nisam baš mjerodavna pričati o nekom od drugih studentskih gradova u Hrvatskoj, ali sigurna sam da ćete mnoge od navedenih sadržaja pronaći i u drugim gradovima s više župa. Najvjerojatnije niste u nekom muslimanskom gradu na Bliskom istoku ili u Pakistanu pa smijete obnašati vjerske dužnosti. Pitanja je mnogo – gdje, kako, zašto, s kim, kada? Na neka od ovih pitanja možda uskoro dobijete odgovor.

Ako ste se prepoznali u prethodnim retcima, sigurno vam se dogodila ovakva ili slična situacija: provodite prvu nedjelju u novom gradu i negdje na kraju pameti vam je kako biste mooožda trebali na misu. Neki jedva dočekaju ovu misao i s radošću je odagnaju jer više nisu pod budnim okom majke ili bake koja im plaća da odu na misu, drugi ostanu na mislima, dok se rijetki odluče otisnuti u svijet i zapravo otići u crkvu. Ali gdje? Izbor je zaista velik, a vremena sve manje. Najbolje je, za početak,  pokušati s prvim vidljivim crkvenim tornjem i iznenaditi se. Ili otići u katedralu. Kasnije se možete upuštati u odvažnije pothvate pa se voziti sat vremena do Jaruna ili možda Dubrave u potrazi za svećenikom/župom koja vam potpuno odgovara. To će biti nakon nekoliko tjedana, kad napokon shvatite koliko izbora imate i kad se konačno oprostite s činjenicom da više ne možete slušati dirljive propovijedi svog župnika. Tada se možete početi raspitivati o ”ponudi”, kod novih poznanika, na internetu ili po oglasnim pločama crkava. U početku, a nekima i dugo poslije, često se događa „gubljenje po gradu“ zbog čega uvijek postoji mogućnost da kasnite na misu ili uopće ne pronađete crkvu koju ste tražili. Ili pak da pomiješate u koliko sati u kojoj crkvi počinje misa: pojavite se pola sata kasnije misleći da ste uranili i još se čudite kako nema nikog jer svi ti neodgovorni vjernici uvijek kasne, čak i na misu… Dok ne shvatite da su svi već unutra, a da ste vi taj koji je neodgovoran. 

Osim prisustvovanja Euharistiji, kao uzorni katolici možda ćete htjeti više sudjelovati u vjerskom životu, naučiti nešto ili se samo družiti s istomišljenicima. U Zagrebu stvarno postoji mnogo sadržaja za mlade i studente – od Frama, Salezijanske mladeži, studentskog vjeronauka, molitvenih zajednica, crkvenih zborova za malo nadarenije, do hodočašća, duhovnih obnova i klanjanja za mlade, svatko može pronaći nešto za sebe. Trenutno smo u korizmi, i mnogi se zajedno pokušavaju odreći svojih dobara i prikazati žrtvu za one koji imaju manje. Prikupljaju se razna sredstva, moli se i posti, a  također se održavaju studentska klanjanja u Katedrali ( posljednje je prije nekoliko tjedana animirala Frama). Ovdje dolazimo do još jednoga, za framaše i one koji to žele postati, veoma važnog fenomena, a to je prelazak ili dolazak u novu Framu. Koju odabrati? Većina se odluči ni za jednu, jer im je njihova vlastita previše draga, ili jednostavno nemaju vremena za večernja druženja i sa kim, osim s knjigom. No i oni koji žele biti dio nove zajednice, stavljeni su pred težak izbor. U Zagrebu postoji puno Frama, a točan broj im je nepoznat jer se svako malo osnuje neka nova. Najnovija je Frama sv. Mihaela koja je dala svoja prva primanja krajem prošle godine, a neke od ”najpopularnijih” za studente su Kaptol, Siget i Sveti Duh. Možda vam i nije najbliže ići na Framu ili u franjevačku župu, no nitko vam ne brani da budete u nekoj drugoj, dokle god ste uzorni i aktivni.

Biti vjernik u novim okolnostima sigurno nije lako, i­ nije dovoljno samo ići na mise i vjeronauke, već se treba i odvažiti svjedočiti svoju vjeru, predstaviti je novim poznanicima koliko god to ponekad može biti teško. Živimo u vremenu kada je prekrižiti se prije jela sramotno  kao kopati  nos ili oblizati poklopac od jogurta u javnosti i kada smo kao katolici često ismijavani kao zatucani, neinformirani ili zastarjeli. Svom tom pritisku okoline se treba oduprijeti sa stavom i vjerom – zasigurno je lakše družiti se samo s drugim vjernicima, ali ne možemo zauvijek ostati zatvoreni u tim, sve manjim, krugovima; od nečega se mora krenuti. Počnite s molitvom u nekoj od novootkrivenih župa, upoznajte svećenike i razgovarajte s njima – bit će vam lakše. Sretno vam u tome i nadam se da sam vam, barem malo, ukazala na količinu mogućnosti koje možete dobiti promjenom okoline, samo ako se usudite tražiti.

*Ispričavam se na lošem latinskom!