Prolaznost

kategorija:  | objavljeno u: 

Stiglo nam je proljeće, njime počinje kao što zimom završava ciklus godišnjeg ritma rađanja i umiranja, sađenja i ubiranja, cvjetanja, bujanja i nestajanja. I čovjek, kao dio prirode, doživljava i proživljava svježinu proljeća, toplinu ljeta, sumornost jeseni i hladnoću zime. U svom životu slijedi isti ritam, jer je naše biće neprestana varijacija života i umiranja, ustajanja i padanja. I ako imamo nešto naučiti od prirode, to je njezina prolaznost, koja govori da sve ide prema nekom cilju, da sve napreduje, da sve putuje.

Kada u pretproljetne dane opazimo rukohvat mirisnih ljubica ili pak čujemo razdragani cvrkut prvih ptica, neka nas zahvati osjećaj čuđenja i divljenja životu i svjetlu. Onako, bar usput, sjetimo se da priroda govori čovjeku: Mi nismo vječno na ovome svijetu. Između vječnosti prije rođenja i vječnosti poslije smrti dobivamo ovo vrijeme za parkiranje na ovom planetu. To je vrijeme neumoljivo ograničeno, s padovima i usponima.

Jedno svakako valja istaknuti: treba pokušati parkirati svoj život na suncu i zraku, a ne u osinjaku svakojakih briga, problema i svađa. Treba dane činiti lijepima, biti oduševljen svijetlom, dobrotom i malim stvarima. I to činiti drugima. U tome je sreća i zadovoljstvo. Prolaznost života postaje izvorom snage i poleta u monotonoj svakidašnjici anegdota iz našeg vremena.

Svijet prolaznosti uvjetuje uspjeh, zadovoljstvo i smirenost u svakom danu. Sjetimo se toga danas i ovih dana, kada osjetimo mirisni cvijet ili čujemo razdraganog vrapca kako najavljuje proljeće.

Marija Dragić, Frama Knin



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*