fra Ivan Penava

Jedno pitanje

Tko je taj „Anonymous“?

kategorija:  | objavljeno u: 

Već nekoliko utoraka navečer ispovijedam u crkvi sv. Antuna, pa između pojedinih ispovijedi osluškujem riječi propovjednika koji se svaki tjedan izmjenjuju nastojeći vjernicima približiti život i posebnost sveca svega svijeta – sv. Antuna. Dva su propovjednika u nizu u svojoj propovijedi spomenula kako svetog Antuna često prikazujemo s djetetom Isusom u naručju.

I dok sam kod ove druge propovijedi na brzinu u mislima vrtio film sa svim slikama Sveca s Djetešcem u rukama na koje sam u životu naišao, prošli su me trnci kad sam se u trenu sjetio u kolikoj je to suprotnosti s današnjim slikama o odnosu svećenika prema djeci u javnim medijima, gdje se ponekad slike svećenika i zamućuju zbog nemoralnih radnji koje su neki učinili.

S jedne je strane sv. Antun, koji sa smiješkom promatra Presveto Dijete koje mu se ukazalo za vrijeme jedne njegove molitve u skrovitosti vlastite sobe, a s druge teški i optužujući tekstovi o svećenicima. Sjetim se da i sv. Josipa prikazujemo s Malim Isusom u naručju, ali on mu je bio poočim, pa ta slika nekako odiše obiteljskim ozračjem, dok se ova zgoda sa sv. Antunom, koji je također bio svećenik, dogodila nekoliko stoljeća nakon Isusovog ovozemaljskog života i zapravo pokazuje pravi odnos koji bi jedan svećenik trebao imati prema novorođenom betlehemskom Djetešcu, pa tako i prema svakom djetetu. To je stav molitve i divljenja. Molitve u kojoj otkrivamo Boga u Marijinom Prvorođencu i u svakom djetetu, te napose divljenje prema čudesnom Božjem djelu, jer u svakom djetetu ispočetka započinje jedan novi Život.

I u toj disharmoniji, gdje propovjednici u crkvi ističu jedan idealni odnos svećenika prema djetetu po primjeru sv. Antuna, a okrutna svakodnevnica dnevnih novosti nam donosi priče o posrnulim svećenicima, pogodila me i vijest kako su hakirane internetske stranice Ureda za mlade Hrvatske biskupske konferencije – www.mladi.hbk.hr.

Taj haker je čak ostavio i svoju poruku, no mislim da niti on nije siguran kome se tom porukom želio obratiti: biskupima, župnicima, svim vjernicima ili samo mladim kršćanima koji najčešće dolaze na ove hakirane stranice. Očito mu to nije niti važno kad je na jednom mjestu u poruci napisao: „Pitanja odlaze u beskonačnost, odgovora nikad, nije ni potreban.“

No, meni su njegova pitanja važna, makar on ne očekuje odgovor na njih. Između ostaloga, retorički pita Crkvu (a time i mlade vjernike), zašto skriva „onoga“ koji je naudio djetetu i zašto njegovim klincima besplatno puni glave lažnim informacijama.

Mislim da mladi nikoga ne skrivaju, a ako su pojedinci i imali nekih teških iskustava s nekim svećenicima sigurno im nije lako o tome govoriti. Volio bih da nađu načina i osobe kojima se mogu povjeriti kako bi se zlo što prije zaustavilo. Ponavljam riječi dubrovačkog biskupa Uzinića iz nedavnog intervjua u jednim dnevnim novinama, koji poziva: „osobito eventualne žrtve, da se ne boje istupiti, da dođu k meni i prijave svaki slučaj kako bih mogao poduzeti one korake koje predviđa kanonsko pravo, uključujući i suradnju s građanskim vlastima.“ Stoga i ja pozivam sve vas framaše  da se, ako ste bili žrtve zlostavljanja nekog od svećenika, ne dvojite prijaviti svaki takav slučaj.

S druge strane, taj haker mi je važan, jer se obratio meni – korisniku te stranice. Vjerujem da i vi framaši često te stranice posjećujete pa se čini da se obratio i vama. Tko je zapravo taj „Anonymous“ ili kako bismo hrvatski rekli – neznanac? Je li muško ili žensko? Ima li 15 ili 55 godina? Mi se kršćani obraćamo svakom čovjeku kao osobi, a ne kao nepoznanici. Obraćamo mu se kao pojedincu, a ne kao skupini. Tko je taj čovjek koji je stisnuo tipku za slanje ovakve nerazumljive poruke?

To još uvijek ne znam, a ako me promatraš, kako si i poručio na kraju svoje poruke, onda bih volio da mi se javiš i predstaviš. Možemo o svemu što si napisao u poruci argumentirano razgovarati kao ljudi. Jer i Isus nam poručuje: „sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima” (Lk 12,3).

A ako želiš ostati anoniman, kako ti i ime kaže, onda te pozivam da dođeš do moje ispovjedaonice u Crkvi Sv. Antuna, utorkom, kada se molimo našem svecu. Ako misliš da nema dobrih svećenika među nama, onda se barem pomoli svetom svećeniku Antunu kojem je Bog dao milost da smije još na zemlji u naručju držati Djetešce Isusa.

Komentari

3 komentara na temu: Tko je taj „Anonymous“?

  1. file kaže:

    …ja ne sumnjam da će se pojaviti… Bogu je sve moguće 😉

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Zgodan osvrt. Sumnjam da će ti konkretni haker uletjeti u ispovjedaonicu, ali jedno ostaje – svaka riječ, pitanje ili pogrda upućena Crkvi nešto je na što se odnosi na sve nas, ne samo na hijerarhiju, kako se to želi prikazati. Mene iskreno vrijeđa kad ljudi oko mene krenu pričati o “korumpiranoj Crkvi koja ne živi ono što naučava”. Kao da je Crkva organizirana skupina kriminalaca sa sjedištem u Vatikanu (Papa bi tu bio nekakav don Corleone), a ne “ja” i “ti”.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

    • fra Ivan Penava kaže:

      Drago mi je da tako razmišljaš. Upravo mi je jedan od razloga pisanja ovog bloga bila želja da vjernici, pa i framaši budu svjesniji da smo svi mi Crkva. I da su napadi na Crkvu napadi na svakog vjernika. Zato ne smije nitko biti indiferentan kad se u društvu počne govoriti o Crkvi.

      Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*