Alen Čirjak

Misli jednog poniznog sluge

Smiluj mi se Bože po milosrđu svome

kategorija:  | objavljeno u: 

Razmišljao sam i razmišljao o tome što da napišem u svojoj sljedećoj kolumni i nikako da mi na pamet padne ideja. Osjećao sam se pomalo loše, nešto u meni, u mom srcu nije bilo dobro. Osjećao sam nemir u sebi i nikako da ga se riješim. Ostavio sam se pisanja kolumne i ugledao na stolu ispit savjesti koji mi je dao jedan svećenik. Uzeo sam ga u ruke i počeo čitati i razmišljati o njemu. Što sam ga više čitao nemir me sve više obuzimao i onda sam shvatio u čemu je problem i koji je uzrok moga nemira. Uvidio sam koliko grijeha i propusta je opterećivalo i uznemiravalo svoje srce, a da ja nekih nisam bio niti svjestan. Moje srce mi je ukazalo na njih. Otišao sam kod svećenika, ispovjedio se i osjetio nevjerojatno olakšanje, kao da je netko sav moj teret uzeo i prebacio ga na svoja leđa. Došavši kući, osjetio sam veliku potrebu da pišem upravo o grijehu i o svetoj ispovijedi. Grijeh je čin koji svakog čovjeka udaljava od Boga i Njegove ljubavi. Naše srce je tako stvoreno i zamišljeno da je ono izvor svega dobroga i čistoga u nama, izvor ljubavi koju je Bog usadio u naša srca, ali isto tako čovjekovom slobodnom voljom i izborom je postalo i izvor svega opakoga i zloga. Bog nas toliko voli da dopušta da Mu okrenemo leđa. On nas ne prisiljava da Ga ljubimo, da idemo za Njim i da činimo dobra djela. On nam je pokazao Put, Istinu i Život, ali mi ga sami moramo izabrati. U svakom čovjeku se vodi svakodnevna bitka između dobra i zla, između duhovnog i tjelesnog, tj. duhovnog i svjetovnog. Čovjek svojim izborom tjelesnog odnosno svjetovnog pada u grijeh i može postati rob grijeha. Tijelo nas vuče na grijeh, a duh nam donosi mir u naše srce. Sklad je nemoguće postići u ovom životu. Uvijek ćemo biti podložni grijesima jer da nije tako, onda bismo bili savršeni, a samo je Bog savršen. Ne trebamo se žalostiti kada padnemo pod raznim napastima nego nam to treba biti još veći poticaj da ustrajemo u borbi protiv grijeha jer sam Bog kaže: „Gdje se god grijeh umnoži, milost izobilova.“ Bog nas toliko ljubi da nam je ostavio sakrament pomirenja u kojem nam On sam, preko svećenika, oprašta.

Čovjek koji je rob grijeha gubi milost Božju i potrebna mu je ispovijed jer u suprotnom još više tone u grijeh. Čovjek mora izabrati vratiti se Bogu i zatražiti oprost. On želi da mu se vratimo i budemo Njegova djeca. On želi razbiti sve lance i okove sa našega srca, raspršiti svu tamu oko nas, učiniti da progledamo. On nam želi dati novi Duh i novo srce, srce od mesa. Želi izliti svoju obilnu milost na nas i zato nam je ostavio ovaj prekrasan dar. Mnogi sveci su rekli za svetu ispovijed da ih je jedino ona održavala u njihovom životu prepunom napasti i padova. Nisu oni svojim snagama ili mudrošću postali sveci nego ih je milost Božja učinila svetima. Molimo i mi našeg Gospodina da izlije svoju milost na nas i učini nas svetima jer smo za svetost stvoreni. Završio bih sa jednim stihom iz psalma 51: „Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni.“

Komentari

Jedan komentar na temu: Smiluj mi se Bože po milosrđu svome

  1. sandrica sandric kaže:

    Super!

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*