Blagdan prvaka apostola Petra i Pavla

kategorija:  | objavljeno u: 

Blagdan prvaka apostola Petra i Pavla barem od trećeg stoljeća slavi se 29. lipnja. Zašto se slavi tog dana, kad ni Petar ni Pavao nisu tog dana umrli? Petar je preminuo mučeničkom smrću vjerojatno 13. listopada 64. g., a Pavao početkom 67. godine. To bar donekle možemo protumačiti otkrićem u katakombama svetog Sebastijana, gdje se spominje spomen svetih apostola Petra i Pavla na dan 29. lipnja.

Arheološka i znanstvena iskapanja oko groba svetoga Petra pod današnjom bazilikom, potvrdila su predaju Crkve da se pod kupolom bazilike zaista nalazi Petrov grob i njegove svete moći.

A tko je ustvari bio taj ribar? Šimun Petar, sin Ivanov, bio je vrijedan, marljiv čovjek koji je svaki dan obavljao isti posao – lovio ribu i prehranjivao svoju obitelj – dok Gospodin nije umiješao svoje prste… I Petar prihvaća. Vjerojatno nije imao pojma kako će se njegov život od toga trenutka promijeniti. Prisutan kroz cijelo Isusovo javno djelovanje, prošao je fazu sazrijevanja u vjeri. Od samoga početka, kada je rekao Isusu padavši mu pod noge: „ Idi od mene! Grešan sam čovjek.“ jer je shvatio kako je u Isusu neobjašnjiva Božja snaga. Prihvaća i oštru kritiku kada ga Isus naziva sotonom. A u najkritičnijim trenutcima Petar u ime svih apostola ispovijeda vjeru u Isusa: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!(Mt 16, 16) koja nije plod njegovog ljudskog zaključivanja, nego dar s nebesa. I tada, dobiva novo ime – Petar Stijena.

Često se pitamo zašto je Isus izabrao baš Petra? Sigurno nije zbog njegove učenosti, kulture i društvenog položaja. Pa bio je ribar, kužiš?! Čovjek brzog zanosa, ali i straha i padova. Kukavica i slabić, ali i iskren; priznaje svoj grijeh i za njega se gorko kaje. Njegov gorki plač u noći Isusove izdaje otkriva njegovu velikodušnost, ljubav prema Bogu. Petar je savršena slika svakoga od nas, prijatelji moji… Ni mi, kao ni Petar te večeri u Isusovom pogledu ne shvaćamo optužbu i opomenu, već samo milosrđe i ljubav. Kao da kaže Isus: „Ljubim te i takva; znao sam da si takav, i ljubim te znajući da si takav!“ – O kolike neshvatljive ljubavi?! Sve što je Petar ostvario nakon Gospodinova uskrsnuća nije ostvario svojim ljudskim svojstvima i silama, već istom tom milošću i milosrđem Boga koji ljubi. Petar dolazi do tog iskustva kroz padove i kajanja, a osnažen snagom Duha Svetoga nezaustavljiv je za širenje Radosne vijesti koja gori u njemu.

S druge strane sv. Pavao,  jedan učen, pametan čovjek koji nije bio u Palestini za vrijeme Kristova javnog djelovanja. No kasnijim dolaskom bio je mišljenja kako su taj „prorok iz Galileje“ i njegovi učenici, židovi koji okreću istinsku židovsku vjeru i tradiciju. Takvim mišljenjem dao se u progone tih istih kršćana. Vjerojatno još mlad da sudjeluje u  kamenovanju sv. Stjepana, bio je u blizini, odobravajući ovaj potez od strane židova u toj mjeri da je čuvao odjeću krvnika, dok ne „obave“ ono što njihov zakon nalaže. I onda, unatoč nemilosrdnom progonstvu i pakosti koje čini  – Gospodin umiješa svoje prste… i Pavao prihvaća. Nakon tri dana sljepoće, otvaraju mu se oči za buduće poslanje koje će tako revno, mudro i hrabro izvršiti. Njegovo obraćenje je bilo iskreno i potpuno, slično onima koja se događaju svaki dan po milosti našega Gospodina. Onaj koji je maločas bio žestoki farizejski borac, pun mržnje i bijesa, odjednom je neustrašivi širitelj Kristove nauke i ljubavi.

Na temelju svoga iskustva života bez Boga, na savršen način će pokazati kakve promjene čini taj isti Bog kada uđe u život čovjeka. Pavlova životna potreba od tada postaje da Uskrsloga navijesti cijelome svijetu. On nam je primjer kako se ustrajno boriti i zalagati za vjeru. Njegovi nastupi puni pouzdanja u Božju providnost pokazuju nam kako se i među najučenijim ljudima svijeta pomoću Snage Duha može naviještati i braniti svoja vjera. Ono što Pavao nosi u svojem govoru je Nada, nada koja je toliko potrebna, pogotovo nama mladima koji tragamo za istinskim, pravim putem. Nada koja je u Isusu Kristu, a pred kojom često zatvaramo oči potaknuti svime što se oko nas događa. Pa hajdemo to napokon promjeniti!

Otvorimo oči, poput Pavla ponovno progledajmo da možemo biti „veseli navjestitelji“, da možemo svojim mladenačkim duhom širiti Radosnu vijest koju smo primili.

U ovoj dvojici ljudi se dogodio preobražaj kojeg Gospodin želi svakome od nas, da spremno u Njegovom Duhu hrabro i s punim pouzdanjem koračamo za Krista. Budimo odvažni! Odazovimo se na Božji poziv kako bi se mogao proslaviti i kroz naš život… Samo hrabro – „Učitelj je ovdje i zove te!

Josip Matezović, Frama Đakovo



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*