U zdravom srcu zdrav duh iliti kako mi je Marš promijenio život

kategorija:  | objavljeno u: 

Znate ono kad uzbuđeno dolazite na susret i susrećete stotinjak framaša koje poznajete pa se svi izgrlite do mile volje? E, a sad zamislite da se svi oko vas grle, a vi mislite: “Zar mi je ovo stvarno trebalo u životu?“

Prošla godina bila mi je baš depresivna, svakodnevica ispunjena potragom za poslom, dani bez ikakvog smisla i nade. Kažu da je u očajnim vremenim ljudi čine očajne stvari, tako je i meni palo na pamet ići na Marš, jer, iako spadam u generaciju framaša koji su slavili i 10. godišnjicu Frame u Hrvata, nikad nisam doživjela iskustvo Marša na svojoj koži, na svojim žuljevima, na svojim ukočenim leđima. I zaista, onaj tko ga nije doživio, ne zna što propušta, pa tako nisam ni ja znala. Sam koncept Hoda oduvijek mi je zvučao zanimljivo, pa sam pomislila, čak i da se ta djeca ne budu htjela družiti sa mnom, bit će to neko intimno iskustvo, moj povratak Isusu, koji mi je tako neopisivo bio potreban.

Dan prvi. Sportska dvorana u Kneževim Vinogradima. Oblačno s mogućosti padanja ćufti, ili kako se već onaj animirani filmić zove. Podjela po grupama. Neki šareni stvor zvan Tiky okuplja našu grupu – Zdravo srce, jer smo svi tog 25. kolovoza 2011. godine krenuli Putevima srca u Asiz izmoliti potpuni oprost, započeti život ispočetka, baš kako je Franjo i sanjao prije devet stoljeća. Svi smo šutljivi, smotani, gledamo se u čudu, ma neugodnjak totalni. Ono što se pokazalo jako povoljnim već prvi našem prvom radu u grupi bila je činjenica da se Zdravo srce sastojalo od starkelja, kako po godinama, tako i po stažu Frami. Tog dana na igralištu u Čemincu svi smo nekako zavirili u najdalji dio svog srca, sve kako bi naša srca postala zdrava i kako bi se Isus ovog Hoda trajno nastanio u nama.

Neki s ogromnim očekivanjima, neki bez očekivanja, ali svi s jednom spoznajom – kako je svaka osoba našeg Zdravog srca Božje čudo koje nam je poklonjeno tog Marša, jedna posebna osoba u kojoj se zrcale sve dobre framaške duše koje smo dotad u životu upoznali – Sanja, vječna zaljubljenica u prirodu, koja zacijelo cijeli svijet vidi u notama, Barbara koja već svojim glasom ima moć smiriti najuzburkanije more unutar tebe, Mario koji svojim eureka idejama uvijek iznova oduševljava i staro i mlado, Ivan koji čak i u automobilima i motociklima vidi prst Božji, Ivana za koju nema jednadžbe koja se ne može riješiti, Ana koja je tako svakodnevno neodlučna, a opet odlučna u svojoj vjeri, Jerko ranjive duše koju imaš potrebu non stop grliti, Josip koji pronalazi inspiraciju u onome što drugi uzimaju zdravo za gotovo i koji ima neumoljivu želju ohrabriti sve da žive Duh Asiza te naše veliko dijete Tiky koja nas je animirala iz dana u dan.

Brojna druženja, pjesmu, molitvu, veselje u Asizu, spavanje u vrećama, bolne žuljeve, tuširanje hladnom vodom, bezbroj pojedenih tanjura baranjskog čobanca, sve smo zajedno proživjeli, o svemu razgovarali, sve dijelili, uključujući i ručak, i večeru, i riječi utjehe, djela ohrabrenja, veselje potpunog oprosta, zagrljaje rastanka. Misao vodilja nam je bila doživjeti idući Marš – živjeti godinu dana s jednakim ushićenjem koje doživiš kad uđeš u malu Porcijunkulu.

Zahvaljujući dostupnoj nam tehnologiji, danas mogu pouzdano izjaviti da smo u svome cilju i uspjeli. Kroz skoro godinu dana dijelili smo svoje misli, svoje probleme, svoje radosti (jer tek kad je dijelis je potpuna!), svoje teške trenutke, svoje slabosti, sumnje, kušnje. Tražili smo jedni od drugih utjehu, stručne savjete (hej, jer Zdravo srce ima i matematičara, i informatičara, i teologa, automehaničara, teta u vrtiću, filozofa, pravnika), dvojbe, glazbu koja nas nadahnjuje, sve što nas rastužuje. Kroz godinu dana ne prođe dan da ne mislim na svoje Zdravo srce, jer mi je svaki dio tog srca spasio život prošlog ljeta, dao mi snage za dalje, dao mi prijatelja s kojim se slave diplome, s kojim se proživljava gubitak voljenih, novi posao, selidba, položeni ispiti, nepoloženi ispiti, prekinute ljubavne veze, ma sve ono što vole mladi – framaši!

Sad mi je jasno, na Maršu je tako očito da nam Bog kroz Framu šalje prijatelja, prijatelja uz kojeg nećeš biti sam, bez obzira na udaljenost, različit stav, bez obzira na obrazovanje, na različite ukuse – prijatelja baš kakav je i On sam. Ima nešto u onome – prvi Marš je poseban, ali sigurna sam da će se mnogi složiti da je uz framaše kao što su zdravosrčani (interno skovan izraz), svaki susret s Isusom još bogatiji, svaka stopa Franjinog i Klarinog puta još inspirativnija, a svaki Hod još posebniji.

Zdravo srce, hvala Ti!

Mateja Sertić, Frama Našice

Komentari

10 komentara na temu: U zdravom srcu zdrav duh iliti kako mi je Marš promijenio život

  1. Giuseppe kaže:

    http://youtu.be/VG1ycgiq1NU

    <3

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Ana Malvić kaže:

    Nisam bila Zdravosrčanin,ali sam tu radost Marša dijelila s tobom, sprijateljile smo se i postala si mi jakooo,jako,jakoooo draga. Žao mi je što nećeš tjelesno biti s nama i ove godine,ali duhovno zasigurno hoćeš :* 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. zole kaže:

    Bravo za srce zdravo! :)))
    A i za malu G 😉

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  4. Olesja kaže:

    aaaaaaaaaaaa :))) lijepo napisano. I svakkako motivirajući tekst da se na Marš odluče i svi oni ostali koji to još nisu iskusili. jer ipak …. Marš je Marš … i teško je nešto riječima iskusiti kad iskustvo koje se nudi bude tako bogato. Lijep pozdrav svima. Bog vas blagoslovio +

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  5. Jerko Šimić kaže:

    ..uff..predivno..
    ..i još kad se sjetim da sam na taj Marš upao kao zamjena i to samo desetak sati prije polaska..ma On je zakon!!!!..

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  6. Hvala Boogu, Tiki!! 😉

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  7. Dubravka kaže:

    Nakon mog prvog marša 2008. doma su me dočekala nacrtana paukova mreža u kutu stola i tri post-it papirića. Nije bitno što je pisalo na prva dva, no na trećem je pisalo da ju prijavim za sljedeći marš. 😀 Još uvijek imam te papiriće, negdje. Seko, drago mi je da si i ti doživjela marš i našla 9 zdravih srca da razvesele i osnaže tvoje 🙂 Ali ipak sam kolutala očima dok sam čitala…it’s what I do 😀

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  8. Ana Vuković kaže:

    aaaaa 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  9. Tiki kaže:

    šta sad, opet suzu pustiti? 😉
    Zdravosrčani moji, sve vas voli starkelja-veliko dijete-šareni stvor Tiki! 🙂
    Mateja-hvala! :*

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*