sv. Ćiril i Metod

kategorija:  | objavljeno u: 

Jučer se u kalendaru Crkve spominju dvojice braće sv. Ćirila i Metoda, slavenskih apostola. Da naše daljnje razmišljanje ne bude toliko stereotipno kao ovaj početak htio bi danas razmišljati o radosti zajedništva. Da, možda će vam se činiti da tema zajedništva nema nikakve veze s blagdanom ovih svetaca a da to nije tako pokušat ću vas razuvjeriti.

Naime, već nam predslovlje svetaca (to je ono što svećenik svečano pjeva u misi ako ima dobar glas) govori kako nam je život svetaca primjer a njihov zagovor pomoć, te nastavlja da nam je zajedništvo s njima izvor pravog bratstva. Da, draga moja braćo i sestrice sv. Ćiril i Metod naša su dva brata, možda i nemaju neko najsuvremenije ime, niti odijelo (ako pogledamo njihove „fotke“) ali htjeli mi to ili ne oni su naši nebeski prijatelji, jer Crkva nas uči da uz nas koji hodamo majkom Zemljicom i one koji su pod zemljicom te trpe čistilišne muke postoji i puno naše braće i sestara koji su u zajedništvu s Bogom koje je, kako kažu prava uživancija.

Možete primijetiti da je moj stil poprilično otkačen, a oni koji me bolje poznaju mogu vam posvjedočiti da to za mene nije svojstveno. Razlog zašto ovako pišem jest višestruk: prvo, radostan sam što imam braću i sestre, zatim, želim tu radost prenijeti na vas a to mi neće nikako poći od ruke ako koristim rječnik koji me naučila teologija. Istu su stvar shvatili i ova dvojica svetaca. Naime ne znam koliko vam je poznato ali da nije bilo njih vjerojatno ja sad ne bi ovo pisao, niti bi vi ovo čitali (oni koji čitaju, a oni koji su odustali na početku neka im je žao) zašto?

–        zato!

Jer, ne bi vjerojatno bili pokršteni a onda ni framaši jer mi kao framaši obnavljamo što??

– svoja krsna obećanja! (bravo!)

I sad, ova su vam dvojica prvi dio svoga života proživjeli kao monasi, a to znači rad, red i disciplina a sve zavito u molitvu i kontemplaciju. Zbog toga oni nisu bili manje cool nego li kasnije kad ih je papa pozvao da odu pokrštavati Slavene, jer da prije nisu prijateljevali s Božjom riječi i upoznali je, ne bi kasnije ni učinili što su učinili, a vidimo da im je stvarno uspjelo kad smo i ja i ti i svi mi danas kršćani! (to vam je nekako kao i s ispitima, ako učiš proći ćeš, ako ne kolega vidimo se drugi puta!) Sve vam ovo pričam da shvatite kako život ima smisla i kako svako životno razdoblje treba „odraditi“. Da, vjerovali vi to ili ne ova nam dvojica svetaca danas svojim životom poručuju da mi kao studenti (iako to neki nažalost odnedavno više nisu) trebamo savjesno učiti, kao mladi trebamo Bogu se moliti i za njega svojim dobrim djelima svjedočiti (to trebaju činiti svi, ali mi mladi, mi to trebamo činiti na supercool način kako bi i naši vršnjaci, današnji „Slaveni prije pokrštavanja“, isto postali naša braća i sestre, a to je ono zajedništvo o kojem sam vam u početku govorio (za one koji su mislili da sam odlutao od teme). Zašto naglašavam „supercool način“ zato što nam to ova dvojica opet stavljaju kao zadatak. Naime, kad ih je papa poslao misionariti po našim krajevima oni su shvatili jednu stvar- narod nas mora razumjeti! I krenuli su, nisu puno okolišali, za početak izradili su pismo i tako preveli sv. Pismo i liturgijske molitve na narodni jezik. Kako su pametni bili svjedoči nam i Drugi vatikanski sabor kada uvodi narodni jezik u liturgiju a da ne spominjem da se jedan naš hrvatski biskup za to posebno zalagao (tvrdoglavi kakvi jesmo, uspjeli smo- sad cijela Crkva priča na svom jeziku) I zato vam opet naglašavam da i mi danas moramo zaživjeti tu Božju riječ i propovijedati svojim djelima.

Nitko od nas ne zna definiciju ljubavi niti ju može izreći, ali u svom srcu osjeća i zna što je ljubav jer ju je naučio već u majčinom krilu. Malo nas zapaža da su nam već naši roditelji najbolji učitelji i propovjednici jer nam svojim djelima svjedoče da bi i mi to mogli nastaviti provoditi u svome životu. Da, Crkva kao naša majka isto nas uči baš po primjeru ovih svetaca kako danas treba misionariti.

Brate moj i sestro moja! Tvoj je život misijsko područje a samo o tebi ovisi koliko ćeš to spoznati a onda si i dati malo truda da djeluješ kako treba. Prije svega valja raditi na sebi (a mi bi uvijek radije drugoga mijenjali) i onda ćemo mijenjajući sebe nekontrolirano mijenjati i one oko nas, tada to više neće biti pod našom vlašću nego će Bog to činiti preko nas. Ovo što sam vam ukratko rekao govore i dokumenti Sabora. Tako dakle, neka čitanjem i proučavanjem Svetih knjiga »Božja riječ trči i proslavlja se« (2 Sol 3,1) i neka Crkvi povjereno blago objave sve više i više ispunja srca ljudi. (Dei Verbum 26, 1) ( da ne bi bilo da izmišljam).

Želio bi nam svima staviti ovo uistinu sveto kršćansko poslanje na srce, a pogotovo nama framašima jer ako obnavljamo svoja krsna obećanja onda uistinu trebamo više živjeti to svoje krštenje. To istina koji puta nije lako, al nije brate ni teško, samo se potrudi: pročitaj i živi! Jednom je jedan monah svojoj braći rekao: ti čitaj evanđelje a onda daj da drugi u tebi čitaju to što ti čitaš. Vjerujem da su ovo isto mislili i ova dvojica svetaca naši Ćiril i Metod i nije ih uzalud Crkva stavila zajedno u isto slavlje. Nije se ona vodila onom zajedno smo jači, koliko god ona istinita bila već onom Kristovom : Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. (Iv 17, 20-21)

 Eto, i za kraj opet ZAJEDNIŠTVO! Dvojica svetaca u zajednici Crkve i Boga koji je Trojedini ! Ponovimo: pozvani smo na svetost a u tome nam uz Božju milost pomaže i naše vlastito nastojanje prema životima svetaca a oni nas uče da je zajedništvo s Bogom i ljudima sve što nam je potrebno za svetost, poradimo oko toga a aureola će doći sama od sebe, pa se negdje jednom možda i ti pojaviš na nekom oltaru, zašto ne?!  Bogu je sve moguće, a i tebi ako si daš malo truda i njemu prepustiš ostalo!

Antonio Šarin, Frama Rijeka – Trsat



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*