Siniša Pucić

Stariji brat

Lijepa naša

kategorija:  | objavljeno u: 

Još prije gotovo 180 godina Antun Mihanović s tim tako jednostavnim riječima opisao je najdublje osjećaje, promišljajući o svojoj domovini Hrvatskoj. Njegova, kao i mnoge generacije prije i poslije, sanjale su san kojeg Božjom milošću i žrtvom branitelja više ne sanjamo nego živimo. Nedavno proslavljeni Dan Državnosti nas na to podsjeća, da već dva desetljeća možemo samo Bogu zahvaljivati što smo svoj na svome, što imamo svoju domovinu, slobodnu, neovisnu od bilo kakvih tiranina, bilo s istoka bilo sa zapada, odakle su tijekom duge hrvatske povijesti dolazili oni koji su iz pohlepe slinili za ovim komadićem zemaljskog Raja kojeg baštinimo.
Sloboda Lijepe naše stečena je krvlju, cijenom života onih koji nisu puno razmišljali kad su trebali obraniti svoje svetinje – domovinu, obitelj, kršćansku vjeru. Bog je bio na našoj strani, uvijek pa i tada na strani onih koji brane svetinje.


No, jednom poražen, Sotona se ne predaje, nego po nekim novim slugama napada nas na mnogo lukaviji način od pušaka. Njegovo oružje sad je nametanje zaborava, osjećaja indiferentnosti prema tim istim krvavo očuvanim svetinjama, posebno kod generacija onih koji, Bogu hvala, možda još nisu bili rođeni, čak ni u majčinoj utrobi kad je Hrvatska krvarila.
A dragi moji framaši, krv mučenika obvezuje sve nas, generacije slobodnih ljudi da makar i po cijenu života očuvamo te iste vrijednosti, temelj zdravog društva, pred ulaskom u Europu, koja je iste odavno izgubila, zgazila i ostavila pred svojim vratima. Stoga i ne čudi da je ta ista Europa na koljenima, postaje lagani zalogaj nekih novih tirana, od onih koji se diče ateistom ili agnosticizmom do raznoraznih vjerskih ekstremista.
Ovih dana državna vlast nam nameće Zakon o umjetnoj oplodnji, omogućivši tako manipulaciju s embrijima, koji nisu stvar nego živa bića u začetku života koji im je Stvoritelj udahnuo. Isto to Njegovo stvorenje, u dobi zreloj za odlučivanje o životu ili smrti, odlučuje se za ovo drugo, proslavivši je do razine zakonskih odrebi. Sutra će taj isti zakon omogućiti istospolnim zajednicama da dođu do potomstva. Tako je kad čovjek izbaci Boga i sve Njegovo iz vlastite savjesti i počne griješiti. A jedan grijeh rađa drugim, još težim… Kultura smrti sve više nagriza biće našeg naroda, sustavno uništavajući sve vrijednosti na kojima ovaj narod počiva od stoljeća sedmog.
Na svakom od nas je izbor – hoćemo li svojim životom slijediti Spasitelja ili Princa tame ovog svijeta, o čemu će, između ostalog, ovisit? Hoćw li po nama Lijepa naša postati još ljepša ili će našim poznatim “ne tiče me se” ubrzo nestati.

Komentari

2 komentara na temu: Lijepa naša

  1. Rensi kaže:

    Lijep članak. Slažem se sa svime, a pogotovo s onim: “A dragi moji framaši, krv mučenika obvezuje sve nas..da makar i po cijenu života očuvamo te iste vrijednosti.”

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Domagoj Brozičević kaže:

    Odličan članak Sike. Nažalost mnogo toga u ovoj državi je palo u zaborav, a zato se sve ovo i događa što su mnogi odbacili Boga iz svog života i krenuli nekim drugim putem. Danas ljudi više ni ne znaju kad je neki blagdan što država slavi,neka čudna atmosfera vlada domovinom.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*