Lipi moj Marš – Hod Frame Zagrebačkog područja

kategorija:  | objavljeno u: 

Rekli su mi da je taj Marš nešto posebno, da se ne može usporediti ni s jednim drugim framaškim susretom, a meni je to zvučalo nepojmljivo jer mi je to pusto pješačenje zvučalo naporno, a još je i ljeto, vruće, ali išla sam iz znatiželje. Nisam imala neka očekivanja, nego eto, da vidim što je to. Ruta ovogodišnjeg Hoda Franjevačke mladeži Zagrebačkog područnog bratstva bila je Dvor na Uni – Petrinja – Asiz. Da nije bilo toga hoda, ne znam kad bi posjetila taj dio Lijepe Naše i drago mi je da jesam. Priroda ovog dijela domovine je zaista prekrasna, rijeka, šume, polja, nema zgrada, nema smoga, nema buke, samo zvuk prirode. Program je otprilike bio ovakav: ustali bi se ujutro oko 5, 6 sati te bi pješačili do jednog od rutom predviđenih mjesta. Po dolasku bi se okrijepili, odmorili te popodne imali duhovni nagovor, rad po skupinama, sv. Misu. Imali smo i zabavni festival skupina, misije po Hrastovici, pisanje pisma Bogu, kreativne zadatke i slično. Sve u svemu, ispunjenih 12 dana! Za mene je osobno obogaćujuće iskustvo bilo vidjeti i čuti kako ljudi žive danas, kako je bilo prije. Ljudi su me oduševili svojom toplinom, gostoprimstvom i otvorenošću. Podijelili su s nama svoje radosti i svoje boli, povrijeđenost ratom, razočaranja, nadanja, s ljubavlju nam otvorili vrata svojih domova. Sve to me natjeralo na razmišljanje i pridonijelo mom radu na sebi i mom duhovnom rastu.

Bit ću iskrena. Prvih nekoliko dana mi je bilo grozno! Plakalo mi se, pogotovo kad pođem spavati, tako sam htjela otići svojoj kući, a po danu mi se plakalo od umora i noga me boljela – ukratko, katastrofa. Ali opet sam, eto, ostala tu jer sam znala da tu ima još i da će biti bolje. I postajalo je bolje, svaki dan po mrvicu i s vremenom se moja početna želja da idem kući promijenila u čistu suprotnost. Bez obzira na umor i bolove, unijela sam se u to i totalno se isključila iz ostatka svijeta. Na kraju sam bila zabrinuta kako ću se vratiti u svoju svakodnevicu. Nisam u nekoj kondiciji i napor i vrućina su me iscrpljivali, ali to je moje tijelo i moje srce naučilo jednoj neobjašnjivoj izdržljivosti – mislim da sam pomakla neke svoje unutarnje granice i naučila biti poniznija, ustrajnija i strpljivija. Ponajviše je za to sve zaslužna Porcijunkula, tj. potpuni oprost. Cijeli je program taj dan bio za mene malo navrat-nanos, došli smo u Asiz, pa razgledavanje u grupama pa opet u bus pa na ručak pa opet u bus pa smještaj u dvoranu pa iznošenje stvari pa trka natrag u bus pa skupljanje ispred Porcijunkule, susret s ostalim područnim bratstvima iz Hrvatske. Svi mi framaši iz Hrvatske smo zajedno ušli u Porcijunkulu držeći se za ruke, uz ovacije ostalih ljudi koji su sudjelovali na Maršu, a bilo ih je iz Italije, Austrije, Brazila, Bosne. I to je bio poseban osjećaj: išla sam točno iza zastave, među prvima i trnci su me prošli, mješavina ponosa i strahopoštovanja što pripadam hrvatskom narodu, katoličkoj vjeri, Franjevačkoj mladeži, Gospi, snažan i moćan osjećaj.Taman kad je taj osjećaj popustio, našla sam se u Porcijunkuli na koljenima i molila, naglas na svom jeziku, potpuni oprost s braćom framašima.

Bila je gužva i ubrzo smo izišli van, ispred velike Porcijunkule i ljudi su polako izlazili i počeli mi čestitati, a ja sam bila pomalo zbunjena tom gestom. Nisam ja mogla povjerovati da mi je Bog zaista udijelio divnu milost oprosta, i to potpunog. „Bože, zar stvarno?! Meni?! Nemoguće, ne-mo-gu-će.“, ponavljala sam u sebi. Takva zbunjena, grlila sam ljude uokolo i dok sam njih tako gledala, nešto je u meni počelo izgarati. Opet sam se naježila i počela plakati. Shvatila sam to kao Božju potvrdu moje nevjerice: „Da, Marina, toliko te volim, sve ti opraštam, evo, gledaj kako su ti braća radosna, gledaj im oči…“ i moje je srce to poslušalo i suze su potekle. Na putu kući mi je jedna osoba rekla kako sam joj cijelo vrijeme hoda nekako ista. Nije mi to lijepo zvučalo pa mi se stalno to motalo po glavi. Nisam se previše trudila, to je bila istina i nisam htjela glumiti i nisam glumila. Osjećala sam se malo bezveze. Ali opet, shvatila sam nešto: promjena je proces. Ne mogu očekivati da nekih 12 dana, koliko god oni prekrasni bili, promijene moju osobu i da sam ja sasvim nova i da nema više onih starih grešaka i padova. Stvar je u disciplini – ja sam kroz tih 12 dana Marša živjela jedan određeni život, jednu određenu rutinu koja je zahtijevala fizički napor, ali i jedan intenzivni neumorni duhovni rad na sebi koji je vrhunac doživio potpunim oprostom. U tim se danima moj duh stvarno izvježbao izdržljivosti. Shvatila sam da sam obrezala svoje srce, očistila ga malo, digla prašinu, podmazala kotačiće, prodisala cijelim plućima u toj Spoletskoj dolini i na La Verni, u Grecciu, Fonte Colombu. Imala sam svoj bijeg od svijeta da bi se mogla vratiti svijetu i nastaviti ispunjavati svoje poslanje. Napunila sam baterije i stvarno sam radosna sad. Nisu to drastični zaokreti, to su male varijacije koje usmjeravaju život. Mislim da to svakom kršćaninu i framašu treba, stoga svakome preporučam da ode na Marš – to obogati, osnaži, ohrabri osobu, proširi vidike, dadne duši krila, duhu mir i ustrajnost!

Marina Musa, Frama Zagreb-Dubrava

Komentari

7 komentara na temu: Lipi moj Marš – Hod Frame Zagrebačkog područja

  1. bome i meni oči zasuzile kad si krenila opisivat osjećaje nakon izlaska iz Porcijunkule =) dijelom zbog prisjećanja na vlastita iskustva, dijelom zbog toga što mi je drago da si i ti osjetila to divno iskustvo Božje ljubavi =)

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Borna kaže:

    Legenda naša! 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. Razum kaže:

    ODLIČNO! o-dli-čno!!!!
    Marina draga, rasplakalo me ovo 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  4. Luka kaže:

    Kad sam vidio naslov, upitah se – koja to osoba sa zagrebačkog područja kaže ”lipi”… 🙂 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  5. Jakov... kaže:

    Marina legendo 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  6. Tomila kaže:

    Jako lijepooo 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  7. Vlado kaže:

    Lipa naša Marina 😉

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*