fra Ivan Penava

Jedno pitanje

A što je to stara evangelizacija

kategorija:  | objavljeno u: 

Puna mi je glava već tog izraza „nova evangelizacija“! Toliko puta sam zadnjih mjeseci na mnogim susretima s drugim svećenicima čuo govore o toj temi „nove evangelizacije“, a i među framašima često dolazi to pitanje. Posebno sada kada je papa Benedikt najavio Godinu vjere u kojoj bi se ta „nova evangelizacija“ trebala na neke nove načine približiti i aktualizirati svim vjernicima. Osjećam kao da svi znaju što je to „nova evangelizacija“, a opet se pitaju što hoće papa s time. Izraz je prilično širok, pa mi se prije čini da su po pogledu te „nove evangelizacije“ nastale mnoge predrasude, te jedni likuju kako se tu radi o prihvaćanju karizmatskog i raznih drugih duhovskih pokreta koji su se rasplamsali među vjernicima u Crkvi, a s druge strane teolozi traže nove izraze i tumačenja kojima bi ovoj sintagmi dali širi kontekst i sadržaj od toga.

U svojem najširem razmišljanju o toj temi, zaključio sam kako je ta „nova evangelizacija“ sve ono što ja u svojem naviještanju Boga ljudima činim drugačije od dosadašnjeg i uobičajenoga. Tako ne treba puno mudrovati kako bi se primijetilo i osjetilo da s novim naraštajima nastaju i nove metode pristupa vjernicima, te ta „nova evangelizacija“ nastaje i dobiva sadržaje iz same potrebe da se u novim prilikama na novi način govori o Bogu. Na primjer, već godinama moja braća franjevci organiziraju preko ljeta male duhovne vježbe za ministrante u prostoru našeg samostana sv. Frane u Cresu. To duhovno druženje i molitva, ispunjeni su i kupanjem u moru, te se to ljetno druženje pretvori i u malo ljetovanje. Nama je to prilika da nekim novim katehezama i igrama pobudimo u ministrantima vjeru u Boga, da na neki način radimo na „novoj evangelizaciji“. Za vrijeme tih duhovnih vježbi jedan je dan uvijek rezerviran za hodočašće do kapele Svetog Spasitelja ili kako otočani kažu San Salvadura. Tako smo i ove godine taj dan ranije ustali nego obično kako bi smo izbjegli dnevnu vrućinu i pošli do Svetog Spasitelja. Putem smo izmolili i krunicu, a kod same kapele na otvorenom prostoru smo slavili i svetu misu. Činilo mi se kao da tom svetom misom na otvorenom radimo „novu evangelizaciju“ jer na jedan novi i drugačiji način pristupamo mladim vjernicima. No, klečeći u molitvi u ovoj staroj zavjetnoj kapeli shvatio sam kako je i ona u neka prijašnja vremena bila neki oblik tadašnje „nove evangelizacije“, a sada je postala oblik neke tradicije, neke stare evangelizacije. A što je to stara evangelizacija?

To su ove slike brodova u olujama koje su davni moreplovci, creski mornari i kapetani ostavili u ovoj kapeli kao zavjetni dar zahvale Majci Božjoj i dragome Bogu Spasitelju što ih je očuvao u smrtnoj pogibli. Ta kapela je posvećena Majci Božjoj Spasiteljevoj upravo zato jer je to prva creska građevina koju moreplovci vide kad se vraćaju u svoj creski zaljev. I zato se prvo žele Bogu zahvaliti što su sretno stigli. A dio te stare evangelizacije je i kapela sv. Nikole uz obalu kojem se moreplovci pomole za sretan put, a posljednja je to građevina na izlazu iz zaljeva. Dok sam bio u toj kapeli pokušao sam razumjeti te ljude koji brodom kreću na neizvjesnu pučinu. Stupajući na palubu broda i ostavljajući iza sebe sigurnost zaljeva više nisu gospodari svoga života, jer morske sile i vremenske nepogode su još uvijek jače od svih naših napora da ih svladamo. A kako je tek bilo prije dok su se gradili slabiji brodovi nego danas?

U toj nesigurnosti i strahu pred neizvjesnosti prirode i života Crkva je pozivala vjernike da svoje živote u ovoj kapeli posvete i zavjetuju dragom Bogu. Upravo ova kapelica bila je prilika da se odrasle ljude ponovno potakne na vjeru u Boga, bila je prilika za neku „novu evangelizaciju“ uz one redovite crkvene događaje kroz godinu. No, ta nekadašnja „nova evangelizacija“ sada je postala stara što se vidi i po stazi koja je nekada bila cijelim putem popločana kamenjem, a sad joj se pomalo čak i gubi trag. Kao da hoće reći da se vjernici sve slabije idu zavjetovati Bogu, a sve više uzdaju u svoje vlastite snage.

Ove slike brodova na nemirnom moru, u mojim mislima postaju simbolika za sve nesreće i oluje koje doživljavamo u svojim životima. I nije samo more puno opasnosti i sila koje ne možemo kontrolirati, već je i naš svakodnevni život takav. Da, ne možemo sve kontrolirati i zato je ova kapela upravo prilika svakom vjerniku da se u nesigurnostima svojeg života zavjetuje za pomoć Bogu. Upravo takav jedan primjer među zavjetnim slikama brodova u oluji je i jedna svečana plaketa zahvale, kojom se poimence creski branitelji-prvoborci još 1993. godine zahvaljuju „Nebeskom Ocu i Majci Spasa za zaštitu, blizinu i naklonost u danima boravka na ratištu“. I upravo je ovo dokaz kako i ovi stari oblici evangelizacije popu hodočašća i zavjetovanja mogu biti „reciklirani“ za „novu evangelizaciju“.

Čini mi se kako bi uz ta naša velika i duga promišljanja o „novoj evangelizaciji“ trebali u svojem naviještanju koristiti i ovu staru evangelizaciju. Nije li se i Isus ukazao našem sv. Franji dok se molio u kapeli sv. Damjana riječima: „Franjo, idi i popravi moju Crkvu, koja se kao što vidiš ruši!“ Prisjetio sam se tog događaja kad smo na povratku s našeg hodočašća Svetom Spasitelju naišli na ruševine, kako nam se čini, neke stare kapele. Nije Isus pozvao sv. Franju samo da radi nešto novo, neku „novu evangelizaciju“ već i da popravi staro.

Sam Isus je rekao: “Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.” (Mt 13, 52)

Komentari

2 komentara na temu: A što je to stara evangelizacija

  1. Jakov... kaže:

    Sv. Augustin je jako lijepo izrekao tu istinu o uvijek novom i uvijek onom starom Bogu:

    ”Ljepoto tako stara i tako nova…”

    Postoji li uopće neka konkretna stara/nova evangelizacija ili je u pitanju uvijek ”sadašnja evangelizacija” , u konkretnom vremenu s konkretnim prilakama, uvijek jedinstvenim u povijesti?

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

    • fra Ivan Penava kaže:

      Ovaj blog bio je početak mogu razmišljanja o novoj evangelizaciji, a to razmišljanje sam posebno obogatio dok sam pripremao predavanje za nacionalni seminar za voditelje formacije.

      Shvatio sam kako sam ovdje zavjetovanje opisao samo jednu katehetsku metodu ili duhovnu vježbu koja se prije češće činila, a sada je možemo obnoviti. Ova pobožnost zavjetovanja može biti dio nove evangelizacije, ali evangelizacija je nešto puno šire i dublje od same pobožnosti.

      Nova evangelizacija je poziv pape Ivana Pavla II, da ljude našeg današnjeg zapadnog svijeta koji su već kršten i koji već znaju tko je Isus Krist dovedemo do susreta s tim istim Isusom iz Nazareta. Jer događa se da ljudi znaju mnogo o Isus, ali ga još uvijek nisu osobno upoznali. Uskrsli Isus je živ i ne želi da mi samo znamo nešto o njemu već da ga upoznamo, da mu pružimo ruku, s njim sjednemo i razgovaramo.

      Stoga metode kojima ćemo nekoga dovesti do susreta s Isusom mogu biti stare/nove, no nova evangelizacija je novo crkveno nastojanje da ljudi upoznaju Isusa, susretnu Isusa.

      I to upoznavanje bi trebalo biti uvijek sadašnje, kako si ti napisao Jakove. Isus je rekao da je s nama u sve dane, do svršetka svijeta, a sv. Pavao objašnjava svojim vjernicima kako je Isus Krist jučer i danas isti i uvijeke.

      No, treba doći do tog susreta s Isusom.

      Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*