Što ima novo u ljubavi Gospodnjoj ? VI. nacionalni seminar u Šibeniku

kategorija:  | objavljeno u: 

Ne znam, jel vam se ikada dogodilo da vam se neka rečenica vrti mjesecima po glavi bez nekog posebnog razloga? E pa, meni je.  Zadnjih par mjeseci mi je glavom lutala rečenica ‘Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.’ Rečenica je lutala glavom i tražila neko mjesto gdje ću ju pohraniti , naći nešto drugo s čim će se spojiti i biti savršen par. Ali, ja nisam nešto puno pozornosti obraćala na to, mislila sam- nema potrebe. I tako je došlo ljeto, i ja sam svoje framaštvo stavila na stranu; nema tjednih susreta, pa tako nisam ni dobivala neki poticaj za molitvu i slijeđenje sv.Franje.

Ne obraćajući pozornost na bilo što, početkom sedmog mjeseca stavila sam pred sebe kartu Hrvatske i putovala, istraživala manje gradiće i mjesta lijepe naše. Vrijeme je prolazilo malo po malo i došao je kraj 8.mjeseca. Pogledala sam na svoj kalendar, a tamo je veeeeeelikim crvenim slovima pisalo ‘ŠIBENIK’. Dani od 27.-31. kolovoza su mi bili rezervirani za nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvima Frame. Počela sam pakirati svoju stvari i krenula. Broj kilometara pod kotačima auta se samo mijenjao, a ja koliko sam se veselila seminaru, toliko me je bilo i strah. Nisam znala što očekivati, kako će mi biti, što ću ja tamo raditi, s kime ću se družiti,  ali sve predrasude nestanu kada se ti bolje upoznaš s nečime. Stigli smo do osnovne škole Petra Krešimira IV. na Šubićevcu u Šibeniku i tamo su stajali brojni framaši iz cijele Hrvatske, pa čak i par iz BiH i Slovenije. Bilo mi je puno lakše kada sam vidjela neke svoje prijatelje koje i ne vidim tako često i veselila sam se što ću provesti 5 dana s njima.

Nakon prijave u školi, prošetali smo Šibenikom, posjetili grob s.M.Klare Žižić, te sudjelovali na euharistiji u katedrali. Misu je predvodio mons.Ante Ivas, biskup šibenski ,koji nas je pozdravio lijepim riječima poticaja i pohvale. U utorak smo već krenuli s radom i odslušali smo dva odlična predavanja, prvo fra Roberta Ćibarića (područnog duhovnog asistenta  Osječkog područnog bratstva Frame)  i drugo  Danijele Rebac ( nacionalne povjerenice za formaciju u vijeću OFS-a). Kasnije smo se upoznali međusobno bolje po skupinama i počeli se otvarati jedni drugima, graditi nova poznanstva i prijateljstva, učiti jedni od drugih. Dan je prolazio malo po malo, i na kraju dana su nam naši domaćini priredili zabavni program na kojem smo svi plesali, pjevali i zaista se dobro proveli. Šibenčani su se zaista potrudili da se dobro osjećamo pet dana kod njih u gostima; volonterke su uvijek bile vedre, nacionalno vijeće i povjerenstvo za formaciju je bilo uvijek od pomoći, a dečki su nas svaki dan budili tri minute ranije sa svojom pjesmom. Nakon što je prošao i taj drugi dan, ja sam shvatila da je ovaj oblik zajedništva nešto što mi je nedostajalo. Krist je rekao da gdje su samo dvoje ili troje u Njegovo ime, tu je i On- i upravo zato mi je to zajedništvo nedostajalo. Na početku ljeta sam stavila svoje franjevaštvo na stranu jer nije bilo nikoga tko bi me poticao, a sada sam bila tu okružena mnogima koji vjeruju u ono isto što i ja i koji su mi spremni pomoći da naučim i da osjetim. Shvatila sam zašto mi se ona rečenica vrtila po glavi- trebam biti uporna i tražiti ono što nedostaje i što me nadopunjuje.  Odlučila sam zamoliti, upravo onako kako je i glasilo geslo susreta „Daj mi pravu vjeru.“  I znate što? Dobila sam ojačanu vjeru kroz svoje mlade prijatelje i njihova svjedočanstva Krista u svom životu i primjera sv.Franje u svom životu. Uz to neko shvaćanje je već bilo lakše slušati predavanja fra Ivana Penave(nacionalnog duhovnog asistenta Frame) i Irene i Lovre Sučić (članova franjevačkog svjetovnog reda). Kruna svega je bilo euharistijsko klanjanje koje je predvodio fra Ivan Lukač (područni duhovni asistent ZD-ŠI područnog bratstva). Kroz klanjanje smo dobili priliku oprostiti, olakšati se, a i međusobno si pomoći i biti si oslonac.

Od svega što sam naučila kroz ovaj radni tjedan, mislim da je najvažnije bilo to da moram obraćati pozornost na ljude koji me okružuju jer kroz njih mogu dobiti razne odgovore, rješenja, olakšanja. Sva ova nova znanja za sve nas će jako dobr doći na jačanju naših bratstava. A kroz samu formaciju će nam puno pomoći novopredstavljeni nacionalni priručnik za formaciju, kojeg je nacionalno povjerenstvo marljivo izrađivalo kroz prošlu godinu.

Bilo je jako lijepo u Šibeniku i vrijeme je prebrzo prošlo. Seminar je završio i bili smo prisiljeni izgrliti se sa novim(a i starim) ljudima u svojim životima i dogovarati ponovni susret. Nisi se ni okrenuo, a već si u Zagrebu- i sjediš pred praznim listom worda razmišljajući kako ljudima prikazati sve ono što si proživjela u zadnjih 5 dana. Na kraju, shvatiš da je najbolje sve iznjeti onako iskreno i kako je u srcu.

I kada me netko nakon seminara pita ‘Što je novo u ljubavi Gospodnjoj?’, ja mogu ponosno odgovoriti ‘Stotinjak novih ljudi u mom životu koji me okružuju pozitivom i poticajem da budem sličnija Franji, i malo po malo popravljam i obnavljam što mogu.’

 

Sara Razum, Frama Kozari Bok-Zagreb



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*