Siniša Pucić

Stariji brat

Zahvali

kategorija:  | objavljeno u: 

Dragi mladi framaši,

Želim u vama i u sebi probuditi jedan značajni osjećaj, po kojem se razlikuju oni Isusovi koji su u svijetu i oni Sotonini koji su od svijeta – a to je zahvalnost.

Prvi znak neposlušnosti čovjeka prema njegovom Stvoritelju je oholost, kažu, kraljica svih grijeha. Ohol čovjek ne poznaje istinsku zahvalnost, jer ne vidi život kao dar, niti drugoga kao Božju sliku, onoga kojeg mu je Otac darovao da mu život uljepša, oplemeni, učini više ljudskijim i Božjim. Ma, koliko li stoga razloga neprestano Bogu zahvaljivati na daru života, na prilici da živimo ljubav prema Njemu i njegovima, braći i sestrama! Mi koji nastojimo život gledati kroz „Isusove i Franjine naočale“ imamo razloga biti zahvalni čim se probudimo, za novi dan, za sunce koje izlazi, za zrak oko nas. Zahvalnost širi i veseli ljudsko srce.
Zlo je oholo biće, ono koje želi svakoga od nas uvjeriti u laž da smo bolji od drugih, da drugi nama trebaju biti zahvalni što imaju prilike uživati u našoj blizini i primati od naših djela, a ne da svakodnevno, u svakoj prilici Bogu iskazujemo svu hvalu na svemu što čini u nama i po nama neznatnima.
Sveti Franjo nam može biti učitelj zahvalnosti, jer toliko imamo zapisanih primjera kako Asiški siromašak zahvaljuje svome Stvoritelju na svakom stvorenju, a osobito na bratu čovjeku. Možda i najljepši iskaz njegove zahvalnosti Bogu je “Pjesma stvorova” u kojoj Sv. Franjo Bogu zahvaljuje na svemu što je stvorio, od Brata Sunca do Sestrice Smrti, prihvaćajući sve kao Božji dar nama u Njegovoj bezgraničnoj ljubavi. Vjerujem da možemo i mi u svom srcu prepoznati taj osjećaj koji je Franju ispunio, pratio do kraja života i otpratio u naručje Onoga kojeg je iznad svega ljubio.
Mnogi će reći da je zahvalna molitva „najmoćnija“ molitva, Bogu najdraža. Umjesto što stalno od Njega nešto tražimo, pozvani smo i primijetiti da nam i više daje u izobilju te Mu na tome iskazati svoju hvalu. Bremenito vrijeme u kojem živimo najbolji je izazov našoj vjeri, jer u teškoćama se kuša sve ono što smo primili po Božjoj milosti a što nam valja živjeti. Zahvalan čovjek na primljenim darovima znat će vrednovati sve ono što prima, bilo dobro, bilo zlo. U konačnici, sve što nam je dato, za naše je dobro i spasenje. Stoga, zahvalna srca, živimo zahvalnost jer smo, po riječima Sv. Klare, tako čudesno stvoreni i otkupljeni za vječnu radost.

Komentari

Jedan komentar na temu: Zahvali

  1. Katarina Zvanić kaže:

    Ne treba nikad puno riječi, koji iskazuju koliko je uvijek predivno ono što nas učiš iz tvojih misli koje prenosiš na papir i kojima mi uvijek nešto naučimo.
    Braco, lijepi mi je onaj dio di pišeš o našem pogledu na život kroz “ISUSOVE i FRANJINE NAOČALE.”

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*