Alen Čirjak

Misli jednog poniznog sluge

Duhovna pustinja

kategorija:  | objavljeno u: 

11. listopada 2012. za nas kršćane je jako važan dan jer je prije točno godinu dana papa Benedikt XVI. proglasio da će na ovaj dan započeti Godina vjere. Ovo nije prvi put da poglavar Katoličke Crkve proglašava Godinu vjere, to su već učinili neki prethodnici Benedikta XVI. Papa nije proglasio ovaj naredni period Godinom vjere jer mu se to tako sviđa ili zato što mu to dobro zvuči nego je to učinio zbog toga što je svjestan da je svijet, ljudi, a onda i Crkva u dubokoj krizi ili kako on kaže „pustinji“. On to naziva duhovnim „opustinjavanjem“. To je, nažalost, toliko uznapredovalo da mi ljudi ne vidimo istinski smisao, tražimo kratkotrajna ispunjenja, a ne težimo za onim što je vječno i onda smo razočarani i tužni. To prihvaćamo kao nešto što je normalno i to postaje dio našeg mentaliteta po kojem živimo i mislimo da ne može drugačije.

Svi težimo nečemu istinskom i nečemu što je vječno, to je utkano u nas, to je Božje djelo u nama. Duhovna pustinja o kojoj Sveti Otac govori je znak da smo prazni, negdje smo se izgubili, nešto ne valja, zaboravili smo prave vrijednosti, vrijednosti koje su vječne. Gdje su nam vjera, nada i ljubav? Toliko pričamo o tome, a toga nigdje. Dopuštamo da nas mentalitet u kojem živimo oblikuje. A kakav nam je mentalitet? Dovoljno je samo da se malo okrenemo oko sebe i dobili smo odgovor. Je li to mentalitet po kojem želim živjeti i kojem ću dopustiti da me oblikuje? Mislim da ne. Nažalost rijetko vidimo djela kojima pokazujemo svoju vjeru, nadu i ljubav. Apostol Jakov bi to rekao ovako: „Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je u sebi.“ (Jak 2, 17). Međutim, ta pustinja se može gledati i iz jednog drugog aspekta, jednog puno pozitivnijeg i optimističnijeg. Naime, pustinja je mjesto razmišljanja, mjesto povratka smislu svega što postoji i što radimo i ako gledamo iz tog aspekta na pustinju onda je to dobro jer osjetimo da nešto ne valja, da ovako više ne ide. I ateisti, ljudi kojima Bog ništa ne znači često traže smisao i ono što je istinsko i što traje zauvijek. Upravo to traženje nas dovodi do vjere, jer ako ne vjerujemo, ne možemo se niti nadati niti ljubiti.

Pustinja je mjesto traženje i u sadašnjem vremenu u kojem živimo nam je jako potrebna. Pouzdajmo se u Onoga koji nas je otkupio i zamolimo ga da nas vodi kroz ovu pustinju u kojoj se nalazimo. On zna što nam je potrebno i želi nam dati sve što nam je potrebno da prevladamo sve kušnje i poteškoće koje su pred nama jer nas voli. Ovo vrijeme je jako važno za sve nas jer prevladavanjem ove pustinje, a to je moguće samo uz Isusa Krista, doći će vrijeme obilja vjere, nade, ljubavi, radosti i mira. Pomozimo jedni drugima da prenosimo Evanđelje i vjeru Crkve, a najbolji način za to je da to živimo i pokazujemo svojim djelima. Zapamtimo da je naš Bog Bog ljubavi i da nam on želi pomoći, da nas traži i ide nam ususret, a mi samo trebamo otvoriti svoja srca. Zamolit ćemo našu majku Mariju da nam pomogne da se naša srca otvore i da ih Božja ljubav oblikuje.

Komentari

Jedan komentar na temu: Duhovna pustinja

  1. Rensi kaže:

    Jako lijepo, Alene.
    Hvala što nam prenosiš ono što nam Sveti Otac svima stavlja na savjest i na srce. Važno je da čujemo papine poruke na ovom portalu.

    Like or Dislike: Thumb up 1 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*