Vukovar – tamo gdje su sokolovi padali

kategorija:  | objavljeno u: 

Kojim riječima početi? Koga istaknuti? Koga osuditi? Komu se diviti? Koga s prezirom gledati? Ne znam. Ne usudim se. Ne želim. Teško je uopće izabrati ispravne riječi da bi opisao stanje moje duše i mojih osjećaja. Ono što sigurno osjećam je ponos, ali i neizmjerno čuđenje. Obranu Hrvatske i grada Vukovara smatram čudom! Kako drugačije objasniti nešto što se dogodilo, a protivi se svim vojnim teorijama i svim planovima zapadnjačkih demona zla?! Divim se tim ljudima. Nisu oni nikakvi vojnici, uvježbana kolona sa zajedničkim ciljem, sa 30 kg opreme na leđima, sa vojnim kartama na kojima su ucrtane različite koordinate koje trebaju bit osvojene u zadanom vremenu. Obični ljudi, seljaci, građani u starim trapericama, s krunicom oko vrata i s puškama u rukama. Svima je jasno što se događa i što će se dogoditi. Brojni bježe iz grada i spašavaju glave, ali oni ostaju i dočekuju zlo kakvo svijet još nije vidio u 20. stoljeću. Njihove zadane koordinate su njihove vlastite kuće i obitelji, a zajednički im je cilj slobodna država, slobodan život. Zlo sve gađa, pogađa i uništava. Kuće, dvorišta, bolnicu, dvorce, prekrasne parkove i gradske ulice. Grad je uništen, ali on ne pada, još uvijek čvrsto stoji i prkosi. Sve su uništili, ali jedno nisu. To je srce Hrvatsko! Jače od željeznih grdosija i nesagledivih kolona metalnih kaciga, koje zaudaraju na smrt. Miris života i ljubavi, s druge strane, je prejak i prelijep, toliko da mu svaka trijezna kaciga zavidi. Od bijesa i zaluđenosti lažnim idealima ubijaju i guše obične ljude. Pada čovjek za čovjekom, previše zaudara na smrt. Grad pada, srce više nije ispunjeno i ne gori tako snažno. Sada samo tiho tinja, i dalje ponosno! Ostavlja prostor i mogućnost da ga ponovno rasplamsaju oni tužni i uplakani pogledi Vukovaraca, ako se ikad vrate iz logora smrti…

O Bože, kako je lijepo u raju! Samo tamo miriše na ljubav i vječni život!

Nikola Matić, Frama Metković



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*