Intervju s Ivanom Bambirom

kategorija:  | objavljeno u: 

Nacionalno je vijeće, na svojoj posljednjoj Skupštini, ponovno izglasalo Ivana Bambira za predsjednika Hrvatskog nacionalnog bratstva Frame. S obzirom na Ivanov dugogodišnji framaški staž i veliko iskustvo i odgovornosti u bratstvu, zaključili smo kako svi od njega puno možemo naučiti, pa smo ga zamolili da nam odgovori na nekoliko pitanja.

1. Dragi Ivane, čestitamo ti na ponovnom mandatu! Kako bi se u OFS-u reklo, želimo ti mir i ustrajnost. Iako većina framaša zna za postojanje nacionalnog predsjednika, mnogi ne mogu sa sigurnošću definirati tvoju službu. Što bi naveo kao svoje glavne zadaće?

I: Hvala. Vjerujem da svi znaju što podrazumijeva služba nac. predsjednika po Statutu, stvari poput predsjedanja područnim izborima te ostalih poslova sličnih poslovima predsjednika svih razina. Ono što također spada u moju službu je praćenje života područnih bratstava (a time ukupno i nacionalnog bratstva) te pomaganje u slučaju potrebe. Zato ste me često mogli uhvatiti kako na područnim Skupštinama pričam sa svima, pokušavajući što bolje upoznati kako život svih područnih bratstava, tako i pojedinih mjesnih bratstava te pojedine framaše. Jedino poznavajući stvarni život bratstava mogu znati kakvo je stvarno stanje našeg nacionalnog bratstva i koje su njegove potrebe. Upravo se na to nadovezuje ostatak moje službe, a to je da u suradnji s Nacionalnim vijećem (a posljedično i područnim vijećima, jer su područni predsjednici dio Nacionalnog vijeća) odgovorimo na te potrebe te stoga radim na poboljšanju formacije nacionalnog bratstva (što bi značilo svakog pojedinog mjesnog bratstva) te jačanju zajedništva cijele Hrvatske. Nažalost, premda se svi jako dobro poznajemo unutar naših područja, jako slabo poznajemo one koji nisu iz našeg područja. Također, moja služba podrazumijeva suradnju s OFSom (jer sam automatski član i njihovog Nacionalnog vijeća), poticanje rada Glasnika Velikog Kralja te predstavljanje nacionalnog bratstva pred Crkvom i javnosti.

2. U Framu si došao davne 2002. godine. Kako su izgledali tvoji počeci života u bratstvu? Razlikuje li se današnja Frama od one u kojoj si ti počeo svoj framaški put?

I: Moglo bi se reći da sam na Framu došao slučajno. Naime, bili smo se uselili u novi stan i onda je tata pozvao prijatelja fratra da blagoslovi stan. Naravno, kao tipična hrvatska obitelj, poslije blagoslova stana uslijedila je gozba (aka meze) te je fra Koren usputno rekao da će na nedjeljnoj misi u 11h neki mladi, Frama (što god ta riječ značila, mislio sam si), da će imati posebnu misu i sl. Više kulture radi, nego zainteresiranosti, otišao sam na misu, za koju se ispostavilo da su bila obećanja mog (budućeg) bratstva. Budući da je to bila tipična framaška, vesela, misa, to mi se svidjelo pa sam otišao pitati kad imaju susrete  (na što je mama jedne framašice, sada OFSovke, rekla da su ponedjeljkom, odmah iza kapije, pa desno). Tako sam ja došao u ponedjeljak, iza kapije, kad ispalo da su tu večer izbori bili (naravno, nisam ni znao što je to). Ali kako se Bog pobrine za sve, jedna druga framašica, sad isto OFSovka, sjela pored mene i počela pričati, objašnjavati Presveto Trojstvo kroz sladoled s tri kuglice, crtati nekakvu ribu… Mislio sam – ili je totalno pukla ili je najotkvačenija osoba koju sam upoznao. Uglavnom, svidjelo se meni to što nitko nije “po špagi”, “kreativni” pristup podučavanju o vjeri i sva ta opuštena atmosfera, pa sam odlučio nastaviti dolaziti. Tu večer je ta cura bila izabrana za predsjednicu, pa sad je li to imalo kakvo proročko značenje neću komentirati, već vi zaljučite sami :p Ostatak puta u Frami je bio raznolik. Isprva sam bio relativno miran i neupadljiv, da bi postajao sve aktivniji, s vremenom i sve glasniji, a sada me se više nitko ne može riješiti. 😛

Što se tiče same Frame, ona se u nekim pogledima promijenila za 180 stupnjeva, a u nekim je ostala ista. U tih 11 godina Frama se reorganizirala iz provincija i područja. Vijeća su preuzela veće odgovornosti za život bratstava. Povećao se broj mjesnih bratstava. Uloga duhovnog asistenta se djelomično redefinirala. Odnos OFSa i Frame je iz onog znanstvenofantastičnog oblika prerastao u realan odnos, koji nažalost još uvijek nije blizu onom idealnom, ali je na vrlo dobrom putu. S druge strane, framaška spontanost i otvorenost svim ljudima, konstatno veselje i nezasitan apetit za hranom bilo kojeg oblika su tu i dalje, kao i spremnost na pomaganje bližnjemu, o čemu sam se mogao uvjeriti na brojnim bratskim pohodima područnim bratstvima. Vjerujem da je upravo ovakav slijed događaja u Framinom životu dobar, jer smo sačuvali naš duh i ono što jesmo, ali smo prilagodili potrebama vremena i mladih rad i strukturu bratstva, tako da možemo još bolje služiti jedni drugima, Crkvi i našem narodu.

3. Nedavno si diplomirao medicinu. Kako si uspijevao uskladiti svoje brojne framaške i studentske obaveze?

I: Da je bilo uvijek lako, i nije. Studij medicine je sam po sebi zahtjevan, ali sam se ja vodio dvjema mislima. Prva je bila da za sve ima vremena kad se čovjek dobro organizira i toga drži, a druga da kad se posvetiš nečemu za Boga, Njemu na slavu, a ljudima na korist,  On se  pobrine za sve ostalo. Zaista, mogu vam posvjedočiti da je bilo situacija da kad sam bio jako puno radio za Framu i bio na rubu snaga te mislio da će neke stvari u vezi mog studija biti čisto čudo ako uspiju. U tom trenutku nisam bio u mogućnosti svoje framaške obaveze prepustiti nekome drugome, jer su svi u mojoj okolini bili prezauzeti sa svojim obavezama, ali Bog je tako predivno sredio situaciju na fakultetu koja se činila bezizlaznom, da me samo još više uvjerio u svoju veličinu. Nemojte me sad krivo shvatiti i uzeti ovo kao izgovor za zanemarivanje svojih obaveza u školi, na fakultetu i poslu. Uvijek se sjetite da je na prvom mjestu u vašim životima Bog, na drugom obitelj, zatim škola/faks/posao, a tek onda Frama (kao što je to jednom lijepo sročio moj bivši duhovni asistent). S druge strane, to vam opet nije izgovor da se ne dajete bratstvu. Baš nasuprot, to vas potiče da dajete svoj maksimum u služenju, jer što se više jačate odnose tim redoslijedom, to ćete više primati i imati više snage za služenje ljudima, na što smo kao framaši pozvani.

4. Današnje društvo često ima iskrivljenu sliku o Katoličkoj crkvi i vjeri općenito. Na nama mladima je da to promijenimo svojim trudom i primjerom. Kako ti, konkretno, možeš živjeti svoju vjeru u svojoj struci?

I: Veoma lako i veoma teško. U medicini je središte svega ljudsko zdravlje i život. Kao što ste i sami upoznati, ljudski život je danas napadan iz svih aspekata  te nije pušten na miru ni u jednom trenutku. Od začeća, pa do eutanazijom preuranjene smrti,  pod stalnim je napadima. Onaj lakši dio življenja moje vjere je taj što se ja jasno mogu izjasniti jesam li za život ili protiv, za ili protiv pobačaja, za ili protiv eutanazije i tako jasno živjeti svoju vjeru. Težak dio je život s posljedicama. Nažalost, dio mojih kolega ne dijeli moju otvorenost životu i to katkada zna dovesti do raznih poteškoća u odnosima i suradnji. To u većoj ili manjoj mjeri zna otežati rad i život. Ali, imam li pravo reći ne borbi za život? Kad se ubijaju oni koji se ne mogu boriti za sebe, oni koje se smatra troškom društvu pa umjesto da pojačamo snage da im pomognemo (što je moguće i medicina to omogućuje u potpunosti), laže se da je “dostojanstvenije” da ih se ubije (što eutanazije, budimo iskreni, je). Isus je rekao da će nas progoniti i predavati zbog Njega, a on je upravo u onima  najmanjima,  koji se ne mogu braniti,  koji pate.

Osim toga, drugi način življenja moje vjere je pristup kako pacijentima, tako i kolegama. Kad vam dođe osoba zabrinuta za svoje ili tuđe zdravlje ili život, pristup s pažnjom i ljubavi, koji sam uz obitelj, naučio djelomično i  Frami, je ono što čini pola lijeka. Također, važnu ulogu ima i davanje (realne) nade i odmicanje apatije od pacijenta. S druge strane, biti izvor radosti, oslonac u teškim te dobar savjetnik u kriznim trenucima  kolegama,  također je ono što me vjera uči da radim.

5. Kao predstavnik Hrvatskog nacionalnog bratstva Frame, imao si priliku posjetiti brojne zemlje i sudjelovati na brojnim zanimljivim susretima. Bi li podijelio neka iskustva s nama?

I: Po službi sam bio na četiri framaška “izvanhrvatska” susreta: Europskom kongresu Frame u Litvi, Svjetskom susretu Frame u Madridu, nacionalnom susretu slovenske Frame i njihovih Glasnika te 20. obljetnici osnutka Frame Bosne i Hercegovine. Svaki od tih susreta je nosio drugu poruku. Susret u Litvi je bio moj prvi međunarodni framaški susret. Bio sam zapanjen raznolikošću ne samo franjevačke obitelji, već i europskog bratstva Frame. Razlike ne samo u veličini bratstava, već i donekle načinima rada, povezanosti s OFSom, ulogom u društvu i Crkvi. Shvatio sam da Frama nije jedan kalup života mladih, već raznoliko društvo u kojem zbilja možemo puno učiti jedni od drugih, a opet smo toliko isti u našoj vjeri i franjevačkom duhu da se osjeća taj duh zajedništva. Nakon toga je uslijedio Svjetski susret Frame koji je prethodio Svjetskom danu mladih. Tu sam bio osobito ponosan na naše bratstvo. Išli smo autobusom sa braćom i sestrama iz Bosne i Hercegovine. Veselje koje smo pokazivali s braćom iz BiH, pjesma i ples koju smo uvijek spontano znali povesti na igralištu, pokazali su da zaista jesmo Franjina djeca u stvarnom životu, a ne samo na papiru. Opet, da ne bi bilo sve samo na zabavi, drugi razlog za osjećaj ponosa bio je rad u grupama. Naime, kad se iznosio plenum grupa engleskog govornog područja, većina izlagatelja su bili naša braća i sestre ili iz Hrvatke ili BiH, što je značilo da su u grupi mogli preuzeti ulogu animatora, a grupa je njihov rad nagradila službom izlagatelja. To je pokazalo da, iako još uvijek nije savršena te ima još puno posla na njoj, naša formacija je na dobrom putu i stvara sposobne članove Frame za djelovanje kako u bratstvu tako i svijetu. Susret slovenske Frame je pokazao da Frama i OFS zajedno mogu stvoriti jako uspješan oblik rada s djecom, Glasnike (Frančiškovi otroci), koji su onda izvor budućnosti kako Frame, tako i OFSa. Također su bili dobar primjer franjevačke skromnosti i jednostavnosti, koja nama često nedostaje u organizaciji susreta. To se s jedne strane vidi u slomljenosti organizatora, a s druge u vječnim prigovaranjima pojedinaca na sve. Zadnji susret, koji mi je nekako posebno drag,  20.-ta je obljetnica osnutka Frame u BiH. Jedan narod, dvije države i dva nacionalna bratstva, nevjerojatno slični, ali opet dva tako zasebna bratstva sa svojim posebnostima. Tu sam pozvao tada BiH bratstvo, a sada pozivam i naše, da zbilja intenzivnije živimo zajedništvo, jer smo jedan narod, iste vjere, odijeljeni samo granicom. A što su granice? Granice su samo u našim mislima. Ako ih ne podržavamo, nijedan granični prijelaz nas neće moći zaustaviti da živimo zajedništvo ova dva posebna bratstva u potpunosti. Da me netko krivo ne shvati, ne pozivam na rušenje međunarodnih granica ili nepoštivanje Statuta obaju bratstava, već da poštujući stvarnost naših života pokušamo što više živjeti ideal zajedništva i tako doprinositi našem narodu, Crkvi i objema državama.

6. Aktivno si prisutan i u svijetu medija. Više si puta gostovao u radijskim i televizijskim emisijama. Smatraš li to na neki način i dužnošću svih nas? Koliko je to zapravo bitno?

I: Jedna od glavnih zadaća koju Crkva zadaje vjernicima razvijenih zemalja koje imaju dugu povijest katoličanstva (gdje, usprkos trenutnom stanju, spadamo i mi), je nova evangelizacija. Kako su prvotnu evangelizaciju vršili apostoli? Medijima svog vremena – poslanice, govori na trgovima i sl. Isto tako smo i mi pozvani što više koristiti medije, ali medije današnjice. Upravo zato smatram da je potrebno prvo ne bojati se koristiti ih, a drugo obrazovati se kako ih koristiti. U današnjoj hiperprodukciji vijesti, možete imati i web stranicu, radio i tv postaju, ali ako one nisu od iznimne kvalitete i zanimljivosti, nitko vas neće doživjeti. Zato smatram da se svi, u sklopu naših mogućnosti, moramo obrazovati kako koristiti medije, kako javno nastupati, kako dobro uređivati naše novine i web stranice. Stoga i ovim putem pozivam sve zainteresirane da se pridruže radu Frama portala i Taua. Također, mnogo bratstava ima i svoje emisije na lokalnim radio i tv postajama. Zašto se ne bi i ostala bratstava odvažila, iskoristila svoje talente i napravila kvalitetne i zanimljive emisije kojima će evangelizirati? Kojima će govoriti o  Frami i dobrima koja je njima donijela?

Nažalost, u današnjim vremenima, ako nešto ne postoji u medijima, skoro pa da ne postoji uopće. Stoga, ako se nećemo mudro koristiti medijima, pitanje je koliko ćemo “postojati” te koliko ćemo izvršavati svoj udio u novoj evangelizaciji. Moramo paziti da ne upadnemo u grijeh propusta u tom pogledu.

7. Kako se vidiš u budućnosti?

I: Teško pitanje. Prije mi je bilo jasno – završiti školu, završiti fakultet… Ali sada je sve nekako nejasno. Nejasno utoliko što je puno izbora preda mnom, a dobar dio njih će imati dugotrajne posljedice. Zasigurno će velik dio mog života biti obilježen poslom liječnika, za koji se nadam da će dugima donijeti korist, a meni zadovoljstvo. Budućnost vidim također jako obilježenu vjerom i to se nadam u sklopu franjevačke obitelji. Volio bih jednog dana postati članom OFSa, idem u tom smjeru, ali još uvijek čekam da sazrijem za tu odluku. Neki sazriju prije, neki kasnije, a ja sam očito jedan iz ove druge skupine 🙂

8. Dragi Ivane, hvala ti puno što si odvojio vremena za nas. Imaš li što za poručiti svom framaškom puku? 😀

I: Nije vam bilo dosta ovih proteklih nekoliko stranica? 😛  Jedina misao koju želim reći na kraju, ali za koju želim da je svaki čitatelj promisli jest:  “Sagledajte probleme svoje okoline i probleme koji muče vas te odvažno i mudro budite pozitivna promjena koju želite vidjeti.” Sveti Franjo nije rekao: “Trebao bi netko popraviti tu crkvu” nakon poruke s križa sv.Damjana. Majka Terezija nije rekla: “Siroti gubavci, a što ću ja tu. Njih na stotine, a ja jedna sirota redovnica”. Oni su sagledali probleme svoje okoline i odvažili se, zajedno s Bogom, biti ta pozitivna promjena. Tako i vi – pogledajte koji su problemi oko vas, pouzdajte se u Boga i donesite Njega i pozitivnu promjenu drugim ljudima.

Komentari

5 komentara na temu: Intervju s Ivanom Bambirom

  1. S.Roberta kaže:

    Svaka čast! Samo hrabro naprijed!
    Neka te Gospodin blagoslovi i čuva!

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Framaš s Trsata kaže:

    Bravo predsjedniče…!!!

    Živio nam ti 100 godina..

    Iako i tvoj predhodnik Lovro Sučić koji je također 2 uzastopna mandata odslužio je zaslužan za veliki napredad u organiziciji i djelovanju Frame u svijetu.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. Ivica a.k.a. Grof kaže:

    Ivane svaka cast na odgovorima. Sa zanimanjem sam sve procitao jer iako te znam ovako sam saznao jos ponesto

    Btb

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  4. fra Ivan Penava kaže:

    Čestita na lijepom intervjuu i na jasnim odgovorima. Stvarno svatko treba biti poticaj u svojoj okolini na promjene. To je lijepo zaključak za sve framaše.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  5. s. Rita kaže:

    Ivana za papu 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*