Josip Matezović

Mala olovka

„ Dobra večer. Mogu li dobiti…“

kategorija:  | objavljeno u: 

Prije otprilike dva mjeseca išao sam sa večernje mise, bio je običan dan, kasno poslijepodne… Razmišljao sam o tome kako ću doći u dom, pokupiti svoju iksicu i otići na večeru. Dok sam tako, u svojim mislima lutao, ususret mi dolaze dvoje ljudi. Muško i žensko, otprilike u ranim tridesetima. Nisam previše pozornosti usmjeravao na njih kako su mi se približavali. Neposredno prije nego smo se trebali mimoići mladić mi jednostavnim i opuštenim glasom kaže sljedeće: „ Dobra večer. „ Zaustavio sam se, ozdravio i vidjevši govor njegovog tijela shvatio da me želi nešto pitati. U tom trenutku adrenalin mi je skočio, u tih par trenutaka prošlo mi je brdo pitanja kroz glavu- „Što me treba? Nemam pojma tko je i kakve su mu namjere. Ne pušim, nemam upaljač da mu posudim, ako me pita. Nemam čak ni na računu ako me traži za poziv.“ Čak ni novca nisam imao, sve mi ostalo u sobi. Nemam ništa što bi njemu sada trebalo. I tada progovori: „Mogu li dobiti jedan osmijeh?“ Totalni preokret u mojoj nutrini…Nasmiješio sam se isti trenutak, automatski, bez imalo razmišljanja, nekontrolirano i bez zadrške. Kada je vidio moj osmijeh dodao je: „Hvala!“ i uz osmijeh zajedno sa svojom pratnjom nastavio svojim putem. U meni je velikom brzinom počela rasti neobjašnjiva radost i ispunjenje. Nastavio sam dalje hodati prema domu, i kako bi hodao, stalno sam se smiješio, nekontrolirano, iznova, čak se par puta naglas nasmijao vrteći neprestano situaciju koja mi se maločas dogodila… Nisam mogao zaustaviti taj prelijepi osjećaj, iskreno, nisam ni htio. I pomislih, hvala ti Bože na ovoj Tvojoj intervenciji. Hvala Ti što si me podsjetio da svijet treba moj osmijeh gdje god krenem. Stvarno si lik. Došao sam u dom, otišao na večeru, sve kako sam i prije zamislio, no svim tim planovima dodao sam, pogađate- osmijeh. Začin života koji i najbljutavije situacije u svakodnevici vraća u „jestivo“ stanje.

Hoćete još jedan primjer… Poznajem jednu djevojku oko godinu dana, i svaki dan kad ju susretnem njoj je osmijeh na licu. Bilo jutro, popodne ili večer, bez obzira kada ju susretnem, ona je nasmijana. Nasmijana tako da joj uvijek oči sjaje od radosti, lice joj uvijek blista, drugačije je od većine lica koja svakodnevno susrećem. Vjerujte mi, na to ne možeš ostati ravnodušan.  Osmijeh uvijek traži osmijeh.

Usudio bih se reći da je framaš bez osmijeha  kao sarma bez kupusa. Znate i sami da sarma nije sarma, ako nema oko sebe kupus. Bez kupusa je to drugo jelo. Istina, jestivo, no kada ima kupusa, još je bolje. Tako i framaš bez osmijeha. On je tu, postoji, druži se sa ostalima, živi, prisutan u društvu no ako nije „omotan“ osmijehom ne donosi toliku ljepotu i radost na koju smo kao Franjina djeca pozvani. Naravno, to ne znači da se sada trebamo „plastično“ smijati u svakoj situaciji. Ljudi prepoznaju kad je taj osmijeh iskren, iz srca, a kad je umjetan, onako radi reda. Pravi osmijeh ide iz srca preko našega lica i pogađa drugo srce koje ga vidi i prepozna, ostavljajući neizbrisiv trag ljubavi.

Vjerojatno ste pisali poruke na papiriće u razredu, faksu, šaljući ih nekome, pa se preko njih dopisivali. Tako sam i ja izveo mali eksperiment. Nacrtao sam na komadić papira „smile“ :), poslao ga po predavaonici i gledao reakcije ljudi. Od njih desetero koje sam pratio, svi su se pogledom u papir nasmiješili.  To je bio nacrtani osmijeh. A zamislite snagu pravog osmijeha kojega mi ljudi možemo darivati jedni drugima. Kakve čudesne stvari Bog može činiti preko jednog izraza ljudskoga lica.

Nasmiješi se, ljudi trebaju tvoj osmijeh, kada se najmanje nadaš, nekome možeš promijeniti dan, pa čak i život.

 

Komentari

2 komentara na temu: „ Dobra večer. Mogu li dobiti…“

  1. Andrea :) kaže:

    🙂
    hvala što si ovim kratkim, ali slatkim tekstom izmamio osmijeh na moje lice 😀

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. nemojdamekoljes kaže:

    Šteta da ovako dobar članak nema nijedan komentar! 🙂 Ne treba nikad podcjenjivati snagu osmijeha: evo, samo dok se ta riječ izgovori (ili kad se, na primjer, pročita ovu kolumnu), osmijeh dolazi na lice. To je nešto najjednostavnije i ujedno najdublje – zbog svoje jednostavnosti.
    Hvala na osmijehu! 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*