s. Rita

Svijet u očima male sestre

Priča jednog beskućnika

kategorija:  | objavljeno u: 

Oduvijek sam volio čovjeka. Još prije moga rođenja volio sam čovjeka. Zapravo iz ljubavi sam se i rodio. Moja majka bila je prekrasna žena: lijepe duge crne kose. Još pamtim njen blagi pogled i čarobni osmjeh. Još osjećam toplinu njenih ruku i poljubce na čelo kojim me svaku večer uspavljivala i jutrom budila. Život moje majke nije bio lagan. Bila je vesele naravi, ali tiha i nenametljiva. Voljela je život i voljela je živjeti s ljudima. Ali mnogi nju nisu voljeli. Zapravo nisu voljeli njen osjećaj za pravdu. Uvijek je bila na strani pravde i žestoki borac za istinu i dobro. To je i u moje srce usadila. Bila je spremna za dobrotu i istinu i sam život podariti. Kada sam se rodio, po priči majke, već tada sam postao beskućnik. Nitko nije htio moju majku i dragog poočima primiti u svoj dom. Već tada sam osjetio hladnoću ljudskog srca i beščutnost mnogih. Ali od čovjeka nisam odustao. Majka me poučila tome: „Sine, ne znaju zapravo što čine“, često je govorila. Izučio sam zanat i svojim rukama radio. Ali morao sam ispuniti životnu misiju koja mi je od Oca povjerena. Ljudima sam nosio Radosnu poruku: „Postoji netko tko te bezuvjetno voli“. Mnoge to nije zanimalo. Jer ljubav se ne može jesti. Drugi opet nisu razumjeli riječ Bezuvjetno. Nisu razumjeli da za tu ljubav ništa ne treba uzvratiti. Da to ništa ne košta. Ipak neki su me poslušali. Godinama nisam imao dom. Pod vedrim nebom sam spavao. U mnoga ljudska srca nisam mogao ući. I dalje sam beskućnik ostao.

Sada se nešto čudno događa. Mjesec prosinac, tako kažu, meni je posvećen. Posebno datum 25. – dan mog rođenja. Ljudi se na čudni način vesele: kupuju, kupuju, novac troše za poklone koje jedni s drugima izmjenjuju. Ali čudno zar to nije moj rođendan? Zar ja nebi trebao darove dobiti? Ja tako silno želim dobiti koji dar. Meni ne treba niti novac, niti mobitel, niti tablet. Ne želim kompjutor, niti odjeću, a još manje plaćeni put u neku daleku zemlju. Meni treba dom. Ja ne želim biti više beskućnik. Žudim za toplinom ljudskog srca. Žudim za blagim riječima. Žudim za toplim domom. Želim dobrotu i ljubav. Slavi se moj rođendan, a zaboravlja se da nema mjesta na slavlju prepirkama, svađama, zanovjetanjima, zavisti niti ogorčenju. Žudim za domom, za otvorenim srcem gdje se mogu nastaniti: u dobroti koju čovjek iskazuje čovjeku, u opraštanju i pomirenju, u međusobnom razumjevanju i prijateljstvu, u suosjećanju i obazrivosti. Ne želim više biti beskućnik. Hoćeš li mi otvoriti svoje srce i primiti me u dom svog srca?

Komentari

2 komentara na temu: Priča jednog beskućnika

  1. nemojdamekoljes kaže:

    E to se zove razumjeti “žalosnu radost” Božića 🙂 Jako lijepo!

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*