Josip Matezović

Mala olovka

„ Ja N.N. potaknut Božjom milošću “

kategorija:  | objavljeno u: 

Potaknut reakcijama ljudi koji su oko mene (bilo u fizičkom ili virtualnom svijetu), u zadnjih mjesec dana palo mi je na pamet razmišljati o Božjoj milosti. Konkretno pjesma „Let it rain“ ili hrvatski prijevod „Nek pada“ koja u samo dvije rečenice ima snažnu poruku o našem Bogu koji je prepun milosti. U zadnje vrijeme postala je duhovni hit i vjerujem da nema framaša ni mladog vjernika koji ju nije čuo do sada. Ako i ima takvih, odmah stavljam link prije završetka kolumne da ju možete slušati dok čitate.

http://www.youtube.com/watch?v=1gBaDuGXzZE

Božja milost. Ne znam kako vama dragi prijatelji, no meni se na te dvije riječi u srcu javi maleni plamičak koji se daljnjim razmišljanjem samo sve više razgara. I tad počnem razmišljati o Božjoj snazi i veličini koju mi ljudi nikad nećemo moći izmjeriti ni procijeniti. I tu ostanem fasciniran našim Gospodinom. Kolika je to ljepota da što više o Njemu saznajemo i istražujemo, shvaćamo u koliki misterij ulazimo i koliko ustvari malo o Njemu znamo. I baš zbog toga što toliko malo znamo o Njemu, želimo svakog dana više, želimo Ga stalno upoznavati. Ja mu se stalno divim i svakoga dana iznenadi me s nečim novim i neočekivanim. Mi ljudi, ovako grešni i maleni, žudimo za tom milošću, ona nam ispunjava srce, ispunjava nam život novom snagom koja nas pokreće. Sjetite se kako u molitvi koju molimo prilikom naših framaških obećanja stoji „ Ja n.n. – POTAKNUT BOŽJOM MILOŠĆU…“

Potaknut Božjom milošću, wow. Da, dragi moji prijatelji, svi mi koji želimo živjeti u svakodnevici s Bogom potaknuti smo Njegovom milošću. Pozvani smo pokazivati ljepotu života u zajednici s Njim i ljudima koji su oko nas. Ona nas „gura“ kroz životne prilike i neprilike pokazujući da se s Njim može sve.  Kao vjernici imamo iskustvo sakramenta pomirenja ili svete ispovijedi i upravo u njoj izravno tražimo Božju milost oproštenja i pomirenja. Vjerujem kako ste svi osjetili onaj poznati osjećaj prije ispovijedi, onako tjeskoban, težak i turoban. Kada stojim ispred ispovjedaonice i u svojim mislima prolazim ispit savjesti srce mi najviše žudi za Njegovom milošću i oproštenjem jer postajem svjestan sebe i svoje ograničenosti, svojih grijeha i slabosti. Postajem svjesan kako sam po tko zna koji put iznevjerio Njegovo povjerenje i ljubav. A onda, sjetite se samo kada izađete iz te iste ispovjedaonice. Ne znam kako vi, ali ja imam osjećaj da mogu podignuti neboder. Zašto? Zato jer je snaga Božjeg oproštenja i milosrđa toliko velika i snažna i opet nama ljudima neopisiva riječima. Žudimo, žudimo za Njegovim milosrđem onako kako su žudjeli i tražili Marija Magdalena, onaj carinik koji je skrušeno molio priznajući da je grešnik i slabić.

Tako i mi moramo moliti.

On nas čeka. Čeka nas da prignemo koljena i priznamo kako nam treba Njegova pomoć. Čeka našu otvorenost i čežnju za beskrajnim milosrđem kojega izlijeva na svakoga tko ga zatraži i ponizno moli.

slika-za-kolumnu



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*