Molitva u krošnji oraha

kategorija:  | objavljeno u: 

a1fbb596566e3e71b396170d805ee377

http://www.youtube.com/watch?v=xqCdKOdX5FQ

Oduvijek me je očaravala priroda, godišnjim dobima i ljepotom koja je plod mira i zagonetnog iščekivanja. Ovog hladnog jutra na misi, Isus nam je rekao da ne molimo s puno riječi nego nas je poučio kako treba moliti. I On sam povlačio se u osamu, u zaklon čiste prirode. Danas je i mene Duh odveo na brdo i to na jedno neobično mjesto na kojem još nisam molila dotad; bilo je to orahovo stablo koje kao da me je pozivalo da se ugnijezdim među njegovim golim granama. Nasmijala sam se od srca i od ludosti ideje, ali učinila sam to. I odjednom sam jasnije spoznala da sam sestra svega živog oko mene, a najviše ptica, čuvarica šume, koje su pjevale u svojim krošnjama iščekujući povratak još jednog proljeća. I odjednom se i u meni nastanio onaj isti mir koji je kraljevao brdom dokle pogled seže i još dalje i dalje…

I moje usne polagano su pjevale molitvu Oče naš, dok su mi zrake Sunca nježno doticale lice. Čista spoznaja bljesnula mi je pred očima da mi Bog dolazi po Suncu koje je slika Njegova sjaja, kako kaže sv.Franjo u zanosu Pjesme brata Sunca dok je zadivljen hodao livadom. Sad dok ovo pišem u sobi, ostao je tinjati samo tihi žar i zagasito nebo, a u mojoj duši mir…

05-sadnja_oraha

Vjetar… Puše gdje hoće, čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide, piše evanđelist. Najljepša slika slobode je on sam jer nevidljiv prolazi šumskim stazama i mojom kosom. Mnogi me pitaju što tražim u šumi. Ja im odgovaram – svi tražitelji smisla povlačili su se u prirodu u potragu za sobom i svojim iskonom. Oni koji nikad nisu primijetili zanosni pjev sjenice ili klokotanje izvora vode, osjetili svježinu čistog zraka duboko u sebi i bili očišćeni spoznajama koje skriva priroda kao bisere rose u travi, neka izvade slušalice iz ušiju, zašute i otvore duhovne oči zrakama Božje milosti koja je na poseban način razlivena u prirodi. Ona je Njegovo djelo kao i ja i ti, iako smo često otuđeni i od nje i od sebe i jedni od drugih.

suma

I dok oblaci polako zaklanjaju Sunce, ja promatram grad iz visine, slobodna čak i od tla po kojem hodam. Zanosna tišina me obuzima kao mrak koji se polako spušta na grad. Bog zaista dolazi u šutnji jer On je šutnja i savršeni spokoj. Ako ti je srce nemirno brate ili sestro, idi iz grada u osamu, da se smiriš u Njemu. Toga dana moje srce je bez riječi zahvaljivalo Bogu što me je pozvao da se baš ondje susretnemo, u krošnji jednog običnog oraha.

                                                                                                                       Sanja Džalto, Frama Požega

 

Komentari

3 komentara na temu: Molitva u krošnji oraha

  1. marija kaže:

    hehehehee

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. San Ja kaže:

    Hvala!:)

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. nachtjaeger kaže:

    Lepo napisano, zmislim se odma šume odma kraj Varaždina, izvora kod Bele, Drave tam di ide kroz šumu blizu Slovenije, šumi na brdima oko Marije Bistrice i jako lepog pogleda z tih brda, Pokojca – i bicikla, to jest slobode kretanja od bilo kakvih tuđih želji – Isuseeee (ovo nije spominjanje uzalud), OVA MUZIKA JE SUPER dok se o ovome svemu razmišlja i čita tekst, zbilja super napisano razmišljanje, fala! 🙂 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*