Znate li zašto padate tako rijetko?

kategorija:  | objavljeno u: 

531386_231867516913853_652442918_n

Hodam. Oko mene je predivan krajolik: drveća, jezera, planine, livade i još mnogo toga. Ispred sebe vidim put koji naizgled nema kraja. Na njemu su: blato, trnje, čak i smeće. No, to nije velik problem. Ponekad se ne mora niti sići s puta da bi se zaobišlo prepreke, ali ponekad se mora.

Siđem s puta i najednom me nešto udari u leđa. Zastanem i poslušam nakratko, mislim kako nema potrebe da se okrećem ako mi je vjetar jednostavno bacio nešto u leđa. Ništa ne čujem i zaključujem da je vjetar.

Nastavljam hodati. Opet siđem i opet me nešto pogodilo, ali ovog puta mi je probilo odjeću i gadno me zarezalo. Ovog puta to SIGURNO nije vjetar. Brzo se okrenem, ali ne vidim ništa. Provjerim ranu koliko je to moguće, jer je na leđima, ali vidim da je to samo čist i malen rez. Barem nešto, pomislim.

Nastavljam hodati, ali idući put kada sam sišao s puta, novi udarac me žestoko pogodio. Izgubio sam ravnotežu i pao u blato. Tek poslije sam osjetio koliko me ovaj udarac jako zarezao. Zaderao sam se i opsovao. U bijesu sam se okrenuo i ostao zapanjen. Sa suzama u očima, koljenima u blatu i krvlju na leđima, shvatio sam da klečim pred Bogom. I to upravo pred onim Bogom, koji zbog mene pati.

Vidim Krista kojem su ruke vezane za stup, koji kao da raste iznad moje glave. Kristove ruke i lice… cijelo tijelo je zgrčeno od boli. Nagnem se u stranu kako bih vidio zašto je moj Bog u boli i vidim Sotonu koji drži bič i maše s njim prema meni… ali Krist podmeće svoje tijelo i sprječava da me bič pogodi. Sotona Ga odguruje i pokušava ponovno. Plačem i govorim si kako ovo nije moguće… ali čujem u sebi: “Ja sam Put i Istina i Život…” “…čovjek boli, vičan patnjama…” i znam da je sve što vidim STVARNO. Plačem i gledam Krista.

Idući udarac nije uspio u potpunosti zakriliti. Jedna nit biča Ga je zaobišla i zahvatila moje desno rame… ali, nisam ga ni osjetio, jer sam vidio ostale kako zahvaćaju Njegov lijevi bok. Vidjevši da On “…k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih…”, a osjetio je toliko više niti biča od mene na toliko osjetljivijem dijelu tijela, zašto bih se ja bunio? Gledam i plačem gledajući Krista – Patnika.

Pasija - Krist 2

Čujem Glas s nebesa: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Njega slušajte!” Blago se osvrnem i vidim da su nad cijelim krajolikom veliki oblaci. Kiša pada. Pogledam opet u Krista, a On mi kaže: “Ustani i hodi!” Ustanem, okrenem se i nastavljam hodati.

Kada sam vidio novo trnje na putu, htio sam ga zaobići, ali sam čuo Kristov glas: “…široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu!” Poslušam, skrenem nazad na put i zagazim preko trnja. Stisnem zube, jer je trnje oštro, ali upravo u tom trenu, nekoliko niti biča zaoru zemlju na mjestu gdje sam stajao. Manje me boljelo, jer sam sada znao da trnje mogu podnijeti.

Hodam i već me nakon kratkog vremena sjećanje izda. Posumnjam, zapitam se i želim se okrenuti, ali čujem: “I evo, Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta!” Ohrabren, nastavljam Put, jer na Putu znam što me čeka. Put mogu podnijeti, jer “jaram je Njegov sladak i breme Njegovo lako.”

Filip Zaninović – Frama Kaptol

KONICA MINOLTA DIGITAL CAMERA

Komentari

Jedan komentar na temu: Znate li zašto padate tako rijetko?

  1. Limačica kaže:

    Moćno, jako lijepo sa snažnom porukom 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*