Luka Tripalo

Pogled unutra

Od praha do pepela

kategorija:  | objavljeno u: 

Da vodim evidenciju rečenica koje mi drugi svakodnevno upućuju, prvo mjesto među njima nesumnjivo bi zauzela: „Pusti, ja ću“. A razlog? Pa, bilo bi malo reći, kao što kažu moji mještani, da sam „smotan k’o sajla“ ili „jesi nesposoban“, što zna primijetiti moja sestra; najtočnija etiketa, koja u mom slučaju zvuči sasvim vjerojatno, glasila bi:  „Ti bi i nakovanj slomio.“ Jer to zbilja nije obična smotanost koja sve ljude s vremena na vrijeme „smota“. Ne; ja sam se valjda i rodio smotan, a budući da se ni do današnjeg dana nisam odmotao, postoji velika šansa da će u budućnosti jedinica za smotanost nositi moje ime (moj je pak slučaj, barem što se mjerljivosti tiče, beznadan). I, premda je svaki kućanski posao koji krenem obaviti poput tempirane bombe, ipak postoje oni jednostavniji poslovi koje mogu napraviti, a da pritom ozbiljnije ne ugrozim opstanak svijeta.

http://www.besplatne-slike.net Potpuno besplatne slike visokog kvaliteta.

Neki sam dan tako bezuspješno ložio vatru i razmišljao: „Čovječe, ja ću prije osijediti nego zapaliti ovu vatru! Pa kako oni piromani ljeti jednom šibicom cijelu šumu zapale?“ I nakon mnogo puhanja, paljenja, prozračivanja i otresanja na „bezobrazno drvo“, odlučio sam pričekati mamu da ona to „sredi“. Kad je mama došla kući, nasmijala se mom pokušaju loženja i za tili čas peć se razbuktala vatrom. Pitao sam je u nevjerici: „Ma kako?“ Rekla mi je: „Ma najbitnije je samo da peć naložiš do vrha; inače ništa od vatre.“ I tu se već rodila priča – o korizmi.

Zanimljivo je da korizma i počinje i završava simbolima koji su povezani s vatrom: na Čistu srijedu svećenik nam glavu posipa pepelom, a na Veliku subotu uskrsna se svijeća pali na blagoslovljenom ognju. To, naravno, nije nimalo slučajno: taj put od pepela do vatre najsnažnije nam govori o korizmi. Jer, dok nam svećenik tijekom pepeljenja govori: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“, ne posipa nas bilo kakvim prahom, nego pepelom. Pepeo ne predstavlja samo pesimističnu čovjekovu prolaznost na koju ga istovremeno upozorava; pepeo je uspomena na vatru, njeno svjedočanstvo. On je znak potpunog izgaranja, nesebičnog predanja, smislene dovršenosti; jer samo drvo koje potpuno – do pepela – izgori u vatri može potpuno i dati toplinu. Stoga, pepeljenje je poput poziva da se prisjetimo svoje ljudskosti, toga da smo od praha i da trebamo postati prah; ali ne bilo kakav. Korizma je naše vrijeme da se cijeli pretvorimo u pepeo – prah novog života, koji oživljuje u uskrsnom ognju.

802_1949_pepeo-iste-srijede

No, da bi se kršćanin potpuno „pretvorio u pepeo“ – da bi izgorio od ljubavi za Krista – nije dovoljno da se tu i tamo izloži kojoj iskri vjere. Nije dovoljno da se ražari na trenutke. Potrebna je strpljivost i predanost. Strpljivost na prvome mjestu – jer od ishitrenog iskrenja ne nastaje ništa drugo nego požar koji nikoga ne grije, a sve uništava. A čak i samo jedno drvo koje polako tinja može ogrijati sve oko sebe. Možda je lakše je zapaliti požar nego zapaliti ogrjev; možda je lakše „razbuktati se“ vjerom nakratko nego ustrajno gorjeti; ali požar je besciljno izgaranje poslije kojeg ostaje samo zgarište. Strpljivi plamičak – on je sjeme nove topline. Predanost je pak ono bez čega nam je kao kršćanima i strpljivost uzaludna. Riječima moje majke: ako se peć ne naloži do vrha, ništa od vatre! Možete, poput mene, puhati u žar, stvarati nove iskre u svojoj vjeri, prozračivati svoju peć – svoju dušu, otresati se na svoj karakter, mane i nevolje; ali, dok ne naložite peć do vrha – dok plamenu vjere ne izložite sebe u potpunosti –  taj vas plamen nikad ne će zahvatiti; on će vas samo gušiti. Tu vrijedi ona Isusova „o da si studen ili vruć!“ jer u vjeri nema sredine između izgaranja i neizgaranja. Biti u sredini – biti između izgaranja i neizgaranja – znači biti samo prašina i dim.

Konačno, bit ovog puta od pepela do vatre, kao i bit svake druge korizmene žrtve, odluke ili molitve, nije u gorenju samom. Mi trebamo svakodnevno izgarati vjerom ne za sebe, nego za Krista. Bogu nije potrebna toplina koju proizvedemo, nego naša spremnost da sagorimo do pepela, koji on pretvara u novu vatru. Stoga, naložite svoju duhovnu peć do vrha, uložite svaki dio sebe u svoje gorenje, Bogu podložite sve svoje vrijeme – i pepeo ove korizme planut će u uskrsnoj radosti.

Card-85-Holy-Spirit-front



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*