Marija Konjević

Moje me Otac daruje

„Rukama koje su žuljave put ostvaren je već…“

kategorija:  | objavljeno u: 

ruka

Ako se osvrnete malo na situacije i ljude koji vas okružuju, najčešće rečenice koje lebde u vašim kućama, školama, fakultetima, tramvajima su rečenice nezadovoljstva, opće kuknjave i žalosti u kakvom svijetu mi to živimo. Ljudi, znani i neznani, žale se na sve i svašta, a najčešće na to kako ništa nemamo i kako ništa ne funkcionira u našoj državi. S druge strane, kada te iste ljude upitate zašto nešto ne učine po tom pitanju, odmahnu rukom i promrmljaju da nemaju novca, vremena, da nisu oni ti koji trebaju donositi promjene i slično…

Nažalost kad se i sami odučite za neki početak, za nešto novo i dobro, odmah će vas okružiti raspoloženje nereda i nerada.

Mi smo, kao franjevačka mladež, pozvani donositi promjene, naviještati Krista, ne samo govoreći, nego ponajprije djelima. I sama sam se nedavno kad sam s još nekoliko framaša odlučila malo pokrenuti stvari, nešto korisno učiniti za sebe i za druge, odnosno provesti u djelo našu davnu želju, a to je otvaranje socijalne samooposluge u Zagrebu. Zaista sam vjerovala da je za takve ideje dovoljno biti entuzijastičan, biti zagrijan, davati najboje od sebe pa da  želja koja se javila u srcu postane stvarnost. Vjerovala sam da ću među ljudima, braći i sestrama koji me okružuju i s kojima na neki način dijelim svoj život pronaći potporu i još nekoliko pari ruku koji će mi pomoći.

Nažalost, uz sve one koji su imali želju odmah početi raditi, našla se i nekolicina onih koji su odmah sve otpisali, poslali u vjetar.

To me navelo na razmišjanje kako  ljudi često postave stvari naopako. Neki su bili ustrajni u ideji da to nikako ne može zaživjeti ako se najprije sve ne sredi pravno, neki su samo trubili o tome kako će to biti nemoguće u velikom gradu poput Zagreba, neki su uporno govorili kako bismo trebali sve to polako i promišljeno, a najviše je bilo onih koji su smatrali da najprije trebamo izmoliti sve molitvenike ovog svijeta prije nego što uopće krenemo i misliti o tome.

Moram priznati da me većina ovih izjava nije obeshrabrila, ali me razočarala mlakost ljudi koji su do jučer s takvim žarom na Frami pričali da trebamo pomagati drugima, da trebamo biti tu za druge.

siromastvo_283464S1

Ponekad je potrebno baciti se na glavu u nešto, uletiti cijelim srcem u ono u što vjeruješ i želiš da se dogodi! U Božjem je planu sve odavno već zapisano i ako se treba dogoditi,  dogodit će se, ali u ovom slučaju vjerujem da smo mi “olovčica u Božjoj ruci“ i da po nama Bog želi djelovati.

Bilo mi je na srcu da ovako podijelim sa svima da smo pozvani djelovati u svijetu u kojem i živimo, da nismo od onih koji se  žale i ne poduzimaju ništa kako bi popravili svijet oko sebe, da smo pozvani slijediti  Isusa kroz svoj život. Nije li ovo najbolji način na koji možemo ispuniti drugu zapovijed ljubavi; „Ljubi bližnjega svoga…“? I zar time ne činimo i prvu zapovijed? Nije li sam Isus rekao da sve što učinimo jednom od  najmanje braće Njemu smo učinili…Ttreba li nam zaista veći poticaj od ovih Isusovih riječi?

Evo za kraj podijelit ću jedno svjedočanstvo sa svima vama, netko tko je na prvu vijest o ovome oduševljeno, uistinu framaški rekao ; Evo me! – kako je i obećao:

„Kada sam prvi puta čula da se otvorila Socijalna samoposluga u Zagrebu, nisam mogla vjerovati! Uvijek sam s oduševljenjem slušala o Rijeci, gradu s velikim srcem, i o njihovoj socijalnoj samoposluzi. Uvijek sam se pitala zašto Zagreb, kao glavni grad ove Lijepe naše ne može imati isto to –  socijalnu samoposlugu? Pa ovdje ima užasno puno potrebitih ljudi, ovdje je socijalna samoposluga najpotrebnija! Naravno, to su bila samo moja razmišljanja. Nisam ih nikome iznosila, ni s kim  raspravljala o tome. Tako je, kako je. Ovo je preveliki grad i vjerojatno postoji dovoljno dobar razlog zašto se kod nas ne „pokreće“ ta ideja.

I tako, iz vedra neba, jednog dana saznah da se ostvarilo ono o čemu sam mislila. Prva pomisao mi je bila: Vau, tko je tako hrabar?! Tko se pokrenuo? A tko će drugi nego moji framaši!

Svaka čast tim hrabrim pojedincima… trebalo je hrabrosti i upornosti za ovo! Znam da su to ljudi koji nisu slušali tuđa mišljenja, neodobravanje. Ljudi koji u srcu nose onu pravu gorljivost, optimizam, želju za promjenom! Takvi ljudi uistinu će nešto promijeniti! I još me više razveselila činjenica da i ja mogu biti jedna od njih. Da s ponosom mogu reći: I ja sudjelujem u ovome! Mogu nešto učiniti! Mogu svojim primjerom druge potaknuti na promjenu!

Sve ovo što sam navela, zvuči malo egocentrično, kao da je povezano samo s dobrim osjećajem u mojem srcu. Vjerujte mi, najvažnije od svega u cijeloj ovoj priči je upravo to što  putem socijalne samoposluge možemo drugima pomoći! Znate i sami kako ide tekst obećanja koji svake godine spremno izgovaramo: „Obećajem da ću se spremno odazvati na svaki poziv dobra, crpeći snagu iz euharistije i nastojeći u siromasima i poniznima prepoznati lice Krista patnika.“ Pokrenimo se Framo, možemo mi to! Neka i naš Zagreb postane grad s velikim srcem! „

Evo, za kraj vam želim reći da otvorite srca i  upregnete ruke, da poslušate sv. Franju koji je znao reći: “Braćo, sutra je novi dan, danas nismo ništa dobroga učinili, krenimo sutra ispočetka!“

posjet bolesnima vinkovci

Komentari

Jedan komentar na temu: „Rukama koje su žuljave put ostvaren je već…“

  1. nachtjaeger kaže:

    Lepo 🙂 Vezano uz ovu temu mi je super bilo dok je kod nas jedan pater bil rekel da ni učeniki nisu počeli kukati Isusu dok im je rekel da podele kruh da to nema smisla, neg su napravili ono kaj su mogli, a ostatak je rešil Isus i sve se rešilo. A čak i nevezano za to i dobrima i lošima (i zlima) često uspe samo ak se potrudiju i ne posustaju, povest je prepuna takvih primeri, a ovi koji se dure da se nekaj ne da, da nema smisla, takvi nit ne ostave trag v povesti.

    Morti nije mesto tome v komentaru, al me baš vleče pa bi spomenul PRVU točku od svetog Josemaríe Escrive z Puta:

    1 Neka tvoj život ne bude besplodan. -Budi koristan! -Ostavi za sobom trag! -Rasvjetljuj s luči svoje vjere i svoje ljubavi! Izbriši svojim apostolskim životom sluzav i blatan znak što ga ostaviše nečisti sijači mržnje! -I zapali sve zemaljske putove Kristovim ognjem koji nosiš u srcu.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*