Filip Polegubić

Sličice u džepu

Zašto baš uvijek ja?

kategorija:  | objavljeno u: 

       Mogu li ja to? Dosta mi je svega…! Ja se ovdje jedini trudim! Ma sad ću ja njima pokazati što znači dići ruke od svega, pa neka vide…! Uvijek ja, a gdje su drugi i ja bih trebao doći kao kofer na gotovo! Da nema mene…! Koliko ste me puta razočarali…? Zašto bih se ja uvijek trebao drugima javljati, a mene- tko se sjeti…?

Zasigurno su neka od pitanja koja su vam barem jednom prošla kroz razmišljanja, što pod utjecajem Frame, što pod utjecajem škole i obaveza, što pod utjecajem… Ako jesu, nadam se da bi vam ova kolumna mogla pomoći da na sve to pogledate drugim očima, očima vlastitog poslanja!

Vrlo nedavno na susretu Frame, jedna naša framašica osmogodišnjeg staža u Frami posvjedočila je kako često pomislimo, posebice nakon toliko godina, da nama Frama ne može više dati onoliko kao nekada. Također, svjedočila je kako je to jedan veliki privid, inspirirana područnim duhovnim kapitulom na kojem je u temi CRKVA- TO SMO MI! otkrila kako iza jednostavnog naslova, sto puta čujnih fraza i poticaja uvijek stoji svježina koja podiže i govori kako još jako puno toga možemo dati jedni drugima i dobiti iz Frame. Naravno, Frama je samo konkretizacija primjera… možemo to primijeniti u bilo kojim aktivnostima kojima se bavimo.

Dakle, imamo se pravo pitati ona silna pitanja iz uvoda kolumne, ali opasno je kada ona počinju pitati nas i nama manipulirati! Nerijetko se možemo zaista zapitati, npr. zašto ja moram neprestano pomagati nekome u pisanju domaće zadaće, a on nikako da mi na tome zahvali, a još se izdere na mene ako ja to ne učinim. Framazirano, zašto bih ja morao uvijek nešto raditi, kada će mi nakon svega, kad prođe oluja doći netko i reći kako to isto ne valja, a kad ga se pitalo za pomoć i mišljenje- šutnja!

U svemu tome trebamo paziti kada radimo za druge, kada nešto radimo samo radi sebe. Istodobno treba vidjeti jesmo li mi možda ljude naučili da dođu na gotovo. Jesmo li možda mi  uvijek i pod svaku cijenu svijesno ili nesvijesno gurali sebe, dok je netko možda i htio nešto učiniti!? Jesam li nekoga poveo sa sobom, prenio znanje, tražio pomoć, ja bio taj koji je radio ono što ne volim kada čine meni?

Draga sestro, dragi brate uvijek ima situacija i primjera kada nismo svi sa svime zadovoljni, kad nam je dosta svega, kada smo razočarani. Pokušajmo to promatrati kao svoj križ, kao svoje poslanje. Bliži nam se Uskrs, pokušajmo razmatrati o tome. Pokušajmo razmatrati zašto baš mi, zašto baš ona ili on, zašto ja trebam(o) trpiti komentare, dolazak na gotovo, prvi se uključiti i javiti. Pokušajmo to promatrati kao svoje poslanje. Ne bi nam Bog darovao tu službu da je ne možemo vršiti i da ne računa kako će biti kušnje koje ćemo moć nadvladati  I ne zaboravi, ono što je u tvojim očima netko učinio malo, u njegovim je to možda maksimum. Imaš pravo očekivati od sebe, ne od drugih! Čuvajmo se predrasuda i očekivanja!

Tako drugog puta umjesto s silnih ja-akanja kažimo primjerice: Bože, hvala ti i na ovome! Bože blagoslovi! Bože, podari nam ustrajnosti, odlučnosti i hrabrosti te snage da vršim volju Tvoju! Naravno, trebamo prihvaćati ono što nam netko sugerira, razlikovati konstruktivnu kritiku od provokacije, prepoznati u nečemu nečije mišljenje ili njegov trenutni hirovit ispad. Ali zašto uvijek ja? – Zato jer ti je dano, dano je da budemo sol zemlje i svijetlost svijeta. Što ćemo ako nam sol postane neukusna…?Važno je i učiti od svetog Franje i biti ponizan! Često u svim svojim poslovima i pitanjima, željama za odustajanjem, naglim odlascima mislimo na sebe i tražimo pažnju, a s vremenom radi  ponosa teško nam se vratiti. Stoga, u jednostavnosti svjedočimo! U ljubavi! Nedavno dobih ručni rad nekog korisnika, obojen kamen kao bubamara na kojem piše: Ljubav pokreće svijet pa i tebe!

Izabran nam je novi papa, papa Franjo I., papa s kojim u zajedništvu s Kristom, stopama sv. Franje trebamo popravljati kuću koja se ruši!- Što čekam? Krećem hrabro, odlučno i iskreno s Gospodinom koji me upravlja i po i u meni te sa mnom djeluje! Radi koga?- Radi  KRISTA!

 

74_1123_oratorij09naslovna

 

Komentari

Jedan komentar na temu: Zašto baš uvijek ja?

  1. nachtjaeger kaže:

    Lepo 🙂 Pogotovo mi je super i skoro potpuno se slažem z rečenicom “Čuvajmo se predrasuda i očekivanja!”, tu se fakat (po mojem mišljenju) nekad more čovek zdeprimirati, a bez toga je elegantno, slobodno, bezbrižno 🙂

    Ko jedno protupitanje naslovu članka spomenul bi ono kaj si je puno vojniki v različitim ratovima postavljalo: Zakej sam ja preživel, a ne neko od mojih poginulih suborci? Zakej ja? Zakej su mene metki (il granate) fulali, a njih ne? Skroz suprotno i zgodno za razmisliti.

    Isto tak, Majka Terezija je između ostaloga rekla: “Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im! Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno, daj najbolje od sebe!” Za pretpostaviti je da je znala pa dakle sigurno ima i smisla 😉

    E, dodal bi jedan komentar čist za ubuduće morti, svetlost se piše z je, ne z ije. Također, nije svejedno ak piše “radi” ili “zbog” (namera nije isto kaj i uzrok, konkretno v tekstu: ponos). Budući da mi se čini da dost često ovak znaš imati probleme z pravilnim pisanjem, spomenul bi jednu super stranicu http://hacheck.tel.fer.hr/ na kojoj si moreš proveriti ak imaš kakve greške i jako ih jednostavno onda ispraviti, zbilja je samo čas posla, FER FTW! 😉

    Sretan Uskrs i sve najbolje Tebi i Tvojima! 😀

    Like or Dislike: Thumb up 2 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*