Moj Uskrs 1974.

kategorija:  | objavljeno u: 

225px-Victory_over_the_GraveMože li Uskrs biti moj Uskrs? Možda ćemo se iznenaditi koliko je upravo Uskrs blagdan koji ne ulazi u život čovjeka tako dugo dok ga čovjek ne doživi posve osobno. Tuđe iskustvo Uskrsa ne znači ništa. Netko može pjevati uskrsne pjesme s oduševljenjem i slaviti Uskrs, a ja se osjećati očajno i prazno.

Točno to nalazimo u Evanđeljima. Reći ću Vam samo nekoliko primjera. Sjetite se uskrsnog iskustva žena na grobu i njihove uskrsne radosti; i dok su to govorile apostolima, oni su još uvijek bili u nevjeri i žalosti. Ili one dvojice na putu u Emaus: bili su snuždeni i razočarani na tome putu, a njihovi prijatelji apostoli u Jeruzalemu već su uživali uskrsnu radost u susretu s Isusom Uskrslim. A tek Toma apostol: ništa mu ne znači uskrsna radost i iskutvo apostola. On je još u tami nevjere i sumnje, čak i ne želi vjerovati dok sam osobno ne doživi Isusa Uskrsloga. Kasnije će se to dogoditi Pavlu i tolikima do dana današnjega kroz svu povijest Crkve. Dakle, s pravom smijemo govoriti o svom Uskrsu!

A ja ću Vam progovoriti o svom Uskrsu 1975. godine. Što se tada dogodilo? Već sam studirao teologiju i bio sam pri kraju studija, a još uvijek nisam osobno doživio Isusa Krista. Bio mi je strašno dalek, bio sam pun pitanja i sumnji. Nisam znao put kako doći do Isusa Krista. A nisam ga znao jer sam bio jako ohol i htio sam svojim snagama doći do njega. Nisam bio veliki grešnik i ušao sam u uobičajenu kolotečinu vjerničkog života.

Toga Uskrsa u naš samostan došao je jedan prijatelj koji je studirao čistu filozofiju. Upravo sam se spremao ići igrati nogomet. Zatekao sam njega i još nekolicinu u mojoj sobi gdje s mojim cimerom razgovara. Čestitali smo si Uskrs – to je tako jednostavno i uobičajeno. No, on mi je tada rekao: Ivane, Isusa nema u grobu – On je uskrsnuo. Što to za tebe znači? Ja sam se šokirao jer sam shvatio da moj odgovor mora biti: meni to osobno ne znači ništa. U takvom sam duhovnom stanju i bio. Ali tim odgovorm da meni kršćaninu u kršćanstvu ono najvažnije ništa ne znači ja bih sav svoj život doveo u pitanje, sve što sam u vjeri gradio u biti ne vrijedi, pa ja samo glumim kršćanina! Tim odgovorom sav bi se moj svijet srušio, moja dobrota ništa ne vrijedi, ja bih morao promijeniti sav svoj život! Ili bih mogao uobičajeno odgovoriti kako je to najveći blagdan naše vjere i da sam sretan i radostan! Ali ja to nisam bio! I brzo sam odgovorio: meni to osobno ne znači ništa! Tim sam odgovorom uništio i pokopao samoga sebe.Molitva_blago-za-sadasnjost-i-vjecnostJoš mi ni danas nije jasno kako sam mogao kapitulirati pred tim ljudima koji su o meni vjerojatno dobro i pozitivno mislili! I upravo tada – u tom trenutku – dogodio se moj Uskrs! Tada, u tom djeliću sekunde, u meni se sve preokrenulo. Dogodilo se nešto što nisam mogao ni misliti, ni planirati. Čak ni sanjati, ni očekivati. Tada, nakon te osobne kapitulacije, nakon toga kratkog negativnog odgovora u meni se sve promijenilo. Prvi put sam u životu kao odrasli čovjek osjetio i doživio koliko mi Isus Krist znači! Osjetio sam i doživio da bez Njega ne mogu, da bez Njega ništa nema smisla. Doživio sam koliko mi znači – ili – koliko mi je počeo značiti. Ne, nisam bio poražen i ponižen što bi se inače očekivalo. Ja sam bio neopisivo radostan i sretan, neopisivo mi se dogodila vjera. Ja sam u trenutku osjetio koliko mi je počela značiti Riječ i Poruka Svetoga pisma, Evanđelje mi je u trenutku postalo živa Riječ. Do tada nisam baš volio misliti i govoriti o vjeri. To mi je bilo glupo i dosadno. A sada – nakon događaja mog Uskrsa – Isus Krist mi je zasvijetlio i obasjao me svojim uskrsnim svjetlom. Osjećao sam se kao ona dvojica u Emausu kad su prepoznala Isusa Uskrsloga, kao Toma koji je ushićen rekao: Gospodin moj i Bog moj! Nisam tada otišao igrati nogomet, nije trebalo – bilo je suvišno. Moja radost i životni smisao postao je Isus Krist Uskrsli!

Od tada shvaćam što je to milost, shvaćam da je vjera čisti dar koji sam primio bez ikakve zasluge! Odjednom sam se našao u raju: to je Isusova beskrajna blizina i ljubav! I od tada to želim svakome reći i svjedočiti. To je moj Uskrs: Isus je živ, nema ga u grobu! A uz Njega i ja sam živ, nisam više u grobu!

 fra Ivan Mikić

objavljeno u župnom listu župe sv. Antuna Padovanskog u Našicama “Dar” broj 2, god. IV., ožujak 2004. i broju 14., god. VI., ožujak 2008.



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*