Pasivnost u Frami

kategorija:  | objavljeno u: 

226231_382068455193501_998729008_n

Pasivnost u Frami – ma to vam je prljava laž. Aktivnijih ljudi al’ zbilja nisam nigdje vidio, a vjerujem da ćete se i sami složiti sa mnom. Ta konstatacija je samo jedna mučka provokacija onih koji nas žele zavaditi. Pogledajmo samo jedna tipična obećanja mjesnog bratstva. Prvo, okupimo se svi iz raznih bratstava. Pjevamo na misi. Mašemo rukicama dok pjevamo. Poslije mise se družimo i jedemo. O tome kako i koliko jedemo ne samo da mi sami znamo već je to i svojevrsna legenda u crkvenim krugovima. Toliko se “aktiviramo” da noviji i neiskusni framaši često stradaju dok pokušavaju doći do hrane. Doslovce smo fatalni kad postanemo aktivni, bar u tom pogledu. Idemo dalje. Naš godišnji susret najduljeg trajanja je Hod Frame. Hodamo cca. 5 dana (ovisno o području) i pređemo oko 100 kilometara. Ma ne da smo samo aktivni već i zdravo živimo toliko hodajući (zanemarimo činjenicu da tih 5 dana živimo na pašteti i marmeladi). A onda kad ulazimo u svako selo, opet pjesma i rukice u zrak. Ples. Ono, duhovni dernek prve klase gdje god se pojavimo. Em smo fizički aktivni, em evangeliziramo. Pa prava smo “aktivna” pošast.

10080_510770185653053_332680315_n

I onda mi netko kaže da napišem članak o pasivnosti u Frami. Ma da ne bi! To si je sigurno glavna urednica nešto “zabrijala”. Živo me zanima otkud joj ovakve sulude ideje. Hmmm, joj da, od mene. Sigurno ima neki razlog zašto sam joj predložio ovu temu. Da vam budem iskren, ima. I to dobar. A to je taj da mi, premda smo aktivni u onome što prethodno napisah (i u tome nam nema ravnih), nismo baš najaktivniji u onome što je naš identitet: “Življenje Evanđelja po uzor na sv. Franju”. Osobno, vjerujem da se cijelo Evanđelje može svesti na Zapovijed ljubavi: ljubi Boga u potpunosti te ljubi bližnjega koliko i samog sebe (skraćena verzija by ja).

Ljubav obično pokazujemo nastojeći pomoći onima koje ljubimo, nastojeći ih nekako razveseliti, uljepšati im život. Sad, kako pomoći Bogu? Pa nikako. On je Bog i On nije baš da treba našu pomoć. Ono, kad si svemoguć, nije baš da si u potrebi za dodatnom rukom. Ali zato postoji način kako Ga možemo razveseliti. To je ispunjavajući drugu Zapovijed ljubavi – ljubeći bližnjeg svoga! Pomažući i uveseljavajući svu njegovu djecu, veliku i malu, crnu, bijelu i žutu, vjerničku, nevjerničku i vjerujem-ali-ne-znam-u-što-vjerujem djecu, mi ustvari ubijamo dvije muhe jednim udarce. I to je genijalna stvar kod Boga. Dao nam je dvije zapovijedi, a kako zna da ćemo imati problema i s jednom, a kamoli s dvjema, napravio je tako da ispunjavajući jednu, automatski ispunjavamo i drugu. Pomažući drugima, uveseljavajući druge, koji su po defaultu Njegova djeca, mi uveseljavamo i Njega. Ako se želite svidjeti nekoj majci, najbolje što možete napraviti je razveseliti njeno dijete ili pomoći mu. Tako isto funkcionira kod Boga.

majka-tere

E sad, komotno mi možete reći “Pa ako mi Framaši ne pomažemo i ne uveseljavamo ljude, onda to nitko ne radi”. Istina, skoro sva bratstva imaju blagdanske akcije. Istina, svima donesemo osmjeh na usta kad na Hodu prolazimo pjesmom i plesom kroz razna mjesta. Ali tu zanemarujemo jednu činjenicu, a to je da su to vremenski ograničeni trenutci. Mi nismo pozvani ljubiti Boga i druge samo za blagdane i na Hodu, već smo pozvani to raditi kroz cijelu godinu. I tu se onda u potpunosti pokazuje, usprkos javnoj percepciji da smo katolička verzija Duracell zeke što se tiče aktivnosti, koliko smo pasivni. Koliko od naših 80-ak mjesnih bratstava ima akcije koje vrši kroz cijelu godinu? Koliko aktivno pomažemo potrebitima kroz cijelu godinu? U ovo vrijeme krize i opće depresije, više nego ikada pozvani smo stalno izvršavati Zapovijed ljubavi.

Da znate, puno sam razmišljao zašto je to tako? Zašto smo mi, Frama, koja se sastoji od toliko mladih, pametnih, kreativnih, dobrih i otvorenih ljudi, toliko pasivni? Zašto ne pokazujemo inicijativu u svojim mjestima i idemo rješavati konkretne probleme na koje nailazimo? Zašto nam je teško  organizirati i pjevanje pod misom, a kad bismo trebali ne samo to nego i aktivno tražiti starije kojima treba pomoć u domaćinstvu, napuštene i bolesne s kojima treba samo porazgovarati, divlja odlagališta otpada koja treba pretvoriti u reciklažne otoke? Tako sam razmišljao i odgovor mi je sasvim nenadano došao od jedne sestre iz OFS-a. Naime, sjedili smo na kavi i pričali o pokretanju Socijalne samoposluge u Zagrebu. Framaši u Zagrebu iz raznih bratstava su uvidjeli potrebu u ovom kriznom razdoblju za pokretanjem Socijalne samoposluge i, naravno, u to smo htjeli ići zajedno s OFS-om. I tako, sjedim ja na kavi s tom sestrom i pričamo o izradi plana projekta, hodograma aktivnosti, organizaciji posla i svemu dosadnome što je neophodno za odgovorno pokretanje dugoročno održivog projekta. Usred te priče počeli smo pričati i o duhovnoj pozadini projekta kad je ona odjednom rekla da “naša djela moraju biti posljedica naše vjere”. Ne mogu djela biti samostalna, naša aktivnost ne može nastati iz vakuuma, već mora izvirati iz naše vjere. Tu su mi se posložile sve kockice. Naša aktivnost, lijek za pasivnost u Frami, mora izvirati iz naše vjere.

7873153_orig

Dragi moji, vjerujemo li mi u Zapovijed ljubavi?! Ne pitam vas znamo li za nju. Ne pitam vas prihvaćamo li je kao takvu. Pitam vas vjerujemo li mi u nju! I to ne po konceptu vjerovanja Rvat-katolik, već po konceptu “vjerujem u to i spreman sam dati svoj život za to”, kako su to radili prvi kršćani i mučenici, kako su to radile naše bake i naši djedovi, od Dalmacije i Hercegovine, preko Primorja, Istre i Banovine, pa sve do Bosne i Slavonije, koji su bili spremni žrtvovati  standard, a katkada i život, samo da bi uvijek ispovijedali vjeru u Krista i njegovu poruku sažetu u Zapovijedi ljubavi? Onog trena kad budemo tako vjerovali u Zapovijed ljubavi, kad tako ozbiljno budemo shvaćali poruku koju nosi, tada ćemo se početi i aktivirati. Jer kako možeš ljubiti bližnjega koji je jučer ostao bez posla, kojem dolazi rata kredita na naplatu iz udobnosti fotelje u kafiću u kojem sjediš s prijateljima? Kako možeš voljeti Boga dok mjesecima prolaziš pored divljeg odlagališta smeća koje uništava prirodu koju je On stvorio? Kako možeš ispunjavati Zapovijed ljubavi kad ti je u susjedstvu starica čija su djeca daleko u inozemstvu, a ti nemaš ni par minuta vremena stati pored njene kuće i s njom porazgovarati malo da je oraspoložiš.

Pozivam vas da razmislite o Zapovijedi Ljubavi. Vjerujete li u nju? Živite li je? I osobno i kao bratstvo. Jer ako ne, onda je Frama nešto s predivnom dinamičnom fasadom koja je svima simpatična i draga, ali s učmalom nutrinom, pasivnom nutrinom koja se ne usudi pokrenuti što  iz vlastitog komfora, što iz nedostatka ljubavi,  nutrinom koja će se, pitanje je vremena kad, jednostavno ugasiti i umrijeti. A onda ćemo svi morati odgovarati zašto nismo bili pozitivna promjena u društvu, zašto nismo pomagali kad smo mogli i bili jasno pozivani na to, zašto nismo voljeli. Strah me da će to tada biti prekasno i za nas i za one koji su nas trebali. Zato, ugledajmo se u našeg oca svetog Franju i priznajmo si: “Braćo, ništa nismo učinili. Krenimo ispočetka, sve nanovo”.

Ivan Bambir

thumb

Komentari

11 komentara na temu: Pasivnost u Frami

  1. Nina Lukež kaže:

    Hahaha čitam prvu rečenicu, smijem se i mislim: “Ovo će bit dobro!”.
    Čitam drugu rečenicu, smijem se još više i mislim: “Definitivno znam čije je ovo ‘maslo’!” Uberlajk na cijeli tekst, uz jednu nadopunu (a znaš da ja bez toga ne mogu ;))

    Naime, drugi dio Zapovijedi ljubavi ima a) i b) dio – a) ljubi svoga bližnjega b) KAO SEBE SAMOGA! to dosta često propuštamo svi mi skupa, ja prva… a mislim da tu leži najveći “problem”, jer, kad bi mi ljubili sebe same, i doista se doživljavali kao PRAVE DRAGOCIJENOSTI u ovom svijetu BAŠ TAKVIMA KAKVI JESMO, i bili svjesni toga kako smo neopisivo VRIJEDNI u Božjim očima, a ne našu vrijednost mjerili na temelju ljudskih mišljenja i očekivanja o nama, tada bi nam se u potpunosti promijenili motivi našeg “ljubljenja bližnjega”. Tada ne bi bili opterećeni dojmom koji ćemo ostaviti, očekivanom zahvlanošću od drugih, strahom hoće li nas netko ismijati, uvrijediti, poniziti…i redovito pitanjem: “hoće li uopće netko uočiti koliko se ja ovdje trudim??”, što naravno dovodi do sve većeg odmicanja i prave pasivnosti…

    lijek za to: “poštimati TEMELJE” 🙂 tj. spoznati svoju vrijednost u BOŽJIM OČIMA, jer hej, On je SVEMOGUĆ i stvorio je baš MENE, BAŠ TEBE, I TEBE, I TEBE… najključnije od svega – BAŠ TAKVE! BAŠ VRIJEDNE I VRHUNSKE I BAŠ SA POSEBNOM ZADAĆOM KOJU SAMO MI MOŽEMO OSTVARITI!

    i kad to shvatimo –
    o happy day 🙂 🙂
    Pasivnost go away! 🙂 🙂

    Ej znate, baš je dobro što i ja postojim u ovom svijetu kao i svi vi! 😀 😀

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Ante kaže:

    Ne bih se baš složio sa početkom. “Pasivnost u Frami – ma to vam je prljava laž. Aktivnijih ljudi al’ zbilja nisam nigdje vidio, a vjerujem da ćete se i sami složiti sa mnom. Ta konstatacija je samo jedna mučka provokacija onih koji nas žele zavaditi. Pogledajmo samo jedna tipična obećanja mjesnog bratstva. Prvo, okupimo se svi iz raznih bratstava. Pjevamo na misi. Mašemo rukicama dok pjevamo. Poslije mise se družimo i jedemo.”. Od nekoliko udruga u kojima sam bio aktivan nigdje nisam vidio veću pasivnost nego u Frami. Posebice jedan sastakan Frame, organizacija bilo čega (ovdje isključivo mislim na svoju Framu, premda znam da je i u drugim Framama slična situacija).

    Nemojmo se zavaravati, nego krenimo dalje u istinsku, društveno aktivnu i dosljednu Framu!

    Predsjedniče, nisam znao da ste ovako šašavi…

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

    • Cijeli taj početak je sarkazam na kubik. 😀

      Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

      • Ante kaže:

        Bez obzira na sve-stojim na svome!

        Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

        • Bambi(r?) kaže:

          Početak obiluje sarkazmom, kao što je i Dubravka rekla, baš zato da naglasim kontrast od situacije u nekim bratstvima. Istina, pasivnost je prisutna u Frami,baš zato i napisah ovaj tekst da to posvijestim svma nama, ali opet ne smijemo ići u krajnost sa takvim stavom jer imamo super primjere bratstava koja su jako aktivna (Riječka bratstva u radu s beskućnicima, ZG bratstva koja pokreću soc.samoposlugu, bratstva Imotske krajine koje intenzivno razmišljaju o pokretanju palijativne skrbi). Znači, premda postoji pasivnost u Frami (u smislu da smo aktivni samo o blagdnima, a ne konstanto) ipak se ne bih mogao složiti sa tako rezolutnom ocjenom da je Frama najpasivnija od svih “organizacija”

          Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

          • Rita kaže:

            dakle pasivno je samo zadarsko – šibensko i osječko područno bratstvo??????? lijepo lijepo 🙁

            Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

            • Predsjedniče, sad si u problemima (nikad prozivat ako ne misliš prozvat sve). Izražavam protest zajedno sa s. Ritom.
              Treba biti oprezan sa nijansama. Nije tromost samo u tome da se nešto radi ili ne radi. Bitno je i KAKO se nešto radi. Dakle, i oni koji ne rade konstatno na karitativnom području, možda rade aktivno u području animiranja bratstva ili drugdje, a kad rade karitativno to onda doista rade sa srcem.Treba i to uzet u obzir. Potrebe bratstava i karakteri su različiti. Ne bi trebali imat uniformirano shvaćanje toga što znači biti aktivan ili pasivan.

              Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

          • Bambi(r?) kaže:

            Ovo su samo neki od primjera. Nisam išao nabrajati sve akcije i sl jer nije smisao komentara bio registar akcija. Tako da se nadam da cete ispravno shvatiti moj komentar i uvidjet da nije bilo niceg zločestog i prozivajućeg u njemu 🙂

            Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. s. Rita kaže:

    ovo mi je naj jače: “naša djela moraju biti posljedica naše vjere”. Ne mogu djela biti samostalna, naša aktivnost ne može nastati iz vakuuma, već mora izvirati iz naše vjere.” Vjeruj u ljubav je ljubav je sve … vjeruj u ljubav ne živi bez nje… 🙂 🙂 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

    • Bambi(r?) kaže:

      Uoravo taj dio, “djela moraju biti posljedica naše vjere” e rečenica oko koje se sve vrti u članku, je klica iz koje je iznikao cijeli članak. Dobro pogođeno 🙂

      Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*