Psihologija pasivnosti

kategorija:  | objavljeno u: 

2880207

Kad se spomene pasivnost, većini je prva asocijacija vjerojatno negativna. U misli nam dolaze situacije u kojima sebe ili druge nismo mogli (ili htjeli?) dovoljno potaknuti na djelovanje i neku vrstu aktivnosti. Pasivnost je često velik problem, problem pojedinca i društva. Na pasivnost smo ljuti jer često imamo osjećaj kao da ide upravo protiv svega onoga što nas čini ljudima, protiv kreativnosti, protiv proaktivnosti, protiv napretka i protiv solidarnosti. Možda toliko govora i potrebe za govorom o pasivnosti nije nikada bilo kao što je u današnjim vremenima.

Pasivnost se u neku ruku javlja kao nusprodukt zapadnog društva u kakvom živimo. Pasivnost se često javlja kao nusprodukt situacije. U psihologiji je poznat fenomen difuzije odgovornosti koji govori da, što je veća skupina ljudi na nekom mjestu, to je manja vjerojatnost da će itko preuzeti  odgovornost i prvi krenuti u akciju kad se pojavi potreba za reagiranjem jer svatko očekuje da je netko drugi tko je bliži, brži, upućeniji… vjerojatno pozvaniji  prvi reagirati.

Uz takve neposredne skupine i neposredne situacije u kojima se javlja fenomen difuzije odgovornosti još su nejasnije, a možda i opasnije, takve situacije na razini cijelog društva. Kada živimo u velikom, nepovezanom gradu, teško je znati tko su drugi oko nas, što misle, što znaju, kako im je… i tko zapravo treba reagirati. Individualizam kao obilježje zapadne kulture kojoj pripadamo, uz svoje prednosti u isticanju važnosti pojedinca i njegove samostalnosti, s druge strane nosi opasnost da zapravo zaboravi staviti pojedinca u kontekst  i tako i pojedinac i društvo postaju pasivni jedno prema drugome u trenucima i situacijama u kojima ne bi trebali biti. Poznata je izreka da, promatrajući svako drvo isključivo kao jedinku, ponekad možemo propustiti uočiti silinu šume.

bore

Kako to liječiti? Prvenstveno poznavanjem mehanizama takvih fenomena. Istraživanja pokazuju da se, čim se upoznamo s uvjetima pojave fenomena difuzije odgovornosti, njegov utjecaj drastično smanjuje. Dakle, bitno je stati i razmisliti o situaciji. Bitno je situaciju sagledati s više različitih strana. Bitno je promatrati sebe kao jedinstvenog  pojedinca nasuprot društvu, koji je pozvan djelovati neovisno o drugima i situaciji, ali bitno je također promatrati sebe i kao pojedinca neizbježno povezanog s drugim ljudima i dobrobit društva kao nešto što se i nas u svakom slučaju na neki način tiče.  Tek ako stvari ispravno sagledamo kao cjelinu, moći ćemo ispravno djelovati.

Prema tome, možemo vidjeti da i sam pojam pasivnosti, kao što nam je poznato već i iz svakodnevnog života, ima različito značenje i funkcije u različitim situacijama. Znanstvene teorije, a i zdravorazumsko razmišljanje, navode nas na zaključak da nije baš svaka pasivnost loša. Potrebno je razlikovati povlačenje u svrhu ponovnog sagledavanja situacije, kako bismo mogli što kvalitetnije djelovati, od loše pasivnosti, izbjegavanja odgovornosti i ravnodušnosti. Pasivnost, ako je promatramo kao prirodni mehanizam ljudske psihe, može imati i prirodnu zaštitnu funkciju koja nas potiče na oprez i povlačenje iz potencijalno opasnih i rizičnih situacija za naš fizički život ili pak duševno zdravlje. Ponekad trebamo odmak od situacije u kojoj smo se našli kako bismo si dopustili dovoljno vremena da se promijeni situacija ili da se mi promijenimo kako bi ponovno nastale okolnosti u kojima je moguće djelovati. Ponekad vrijeme šutnje zbilja jest zlato.  O takvoj vrsti pasivnosti, ili, bolje rečeno, o vremenu za mir, također je potrebno puno govoriti u današnjem svijetu, s obzirom na to da nas brzina života i količina sadržaja s kojom se svaki dan susrećemo može toliko zaslijepiti i forsirati na neke automatske reakcije da zapravo propustimo stati, uočiti i ispravno reagirati u nekim važnim situacijama, uočiti druge ljude i njihove stvarne potrebe. Kao i svugdje u životu i ovdje se radi o pronalaženju pravog omjera i odvagivanju što nam je zaista važno – potrebni su nam  mir i vremenâ odmaka i povlačenja, ali i angažiranost u životima drugih i društva.

jumping_on_beach

S druge strane, na osobnoj razini, možemo primijetiti kako su ljudi u različitoj mjeri skloni pasivnosti. Radi se o osobinama ličnosti. Ne možemo od svih ljudi očekivati uvijek jednaku sklonost akciji. Raznolikost u dinamici pristupa problemu pridonosi bogatstvu našeg socijalnog svijeta – problem nastaje jedino ako se očituje u ekstremima koje se, u vidu pasivnosti, može označiti kao grijeh propusta.

No, ono što nas često ‘iznutra’ motivira na tu izrazito negativnu stranu pasivnosti najčešće je strah, strah od neuspjeha, od osude, neodobravanja, uzaludnog truda, izlaganja… Razne mogućnosti negativnih posljedica naših akcija često nas tjeraju da ih i ne započinjemo i da ostajemo u sigurnosti neulaženja u rizik. No, to je možda aspekt pasivnosti koji je najnegativniji i čini najviše štete. Motiv da se zaštitimo dobar je dok ima opravdanu funkciju pred realnom prijetnjom – kad nas strah preplavi preko mjere, onemogućava nam da normalno funkcioniramo i propuštamo i ono što nikako ne bismo trebali. Svaka akcija u životu predstavlja određeni rizik. Nikad ne riskirati i ne iskoračiti prema nečemu što želimo ili osjećamo kao dužnost zapravo se svodi na propuštanje života. Život se sastoji od akcija i događaja: ako odlučimo ne sudjelovati, možda ćemo se zaštititi od nekih negativnih posljedica, ali ćemo isto tako propustiti i mnoge pozitivne stvari. Istraživanja pokazuju da, gledajući unatrag, ljudi uglavnom više žale za stvarima koje su propustili nego za stvarima koje su učinili.

Naravno, to nije poziv da se nepromišljeno izlažemo u svakoj prilici, već da svaku situaciju odgovorno promislimo u svjetlu činjenice da smo pozvani  aktivno sudjelovati u vlastitom životu i pravovremeno reagirati prema ljudima oko nas.  U svjetlu Evanđelja o negativnim nam aspektima pasivnosti govori sluga iz prispodobe o talentima, koji je iz straha svoj talent zakopao u zemlju i tako zapravo propustio poantu života (Lk 19, 11-27). Iskoristimo vrijeme koje nam je dano za razmišljanje i djelovanje.

Maja Vidović, Frama Siget



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*