Josip Matezović

Mala olovka

Imamo najljepšu majku na svijetu!

kategorija:  | objavljeno u: 

Kao i prošli mjesec započet ću svoje razmišljanje sa svojom bakom… Moje sjećanje na baku automatski se veže uz molitvu krunice. Koju god sliku u svojim mislima imam o njoj, uvijek uz nju vežem molitvu i ljubav prema našemu Gospodinu i našoj nebeskoj Majci Mariji. Vjerujem da i sami imate slična iskustva s vašim bakama i(li) djedovima. Baka je uvijek imala nešto posebno u svojim očima. Taj sjaj odavao je toplinu, mudrost života i blagost. A zašto? Ja bih rekao: “Zato jer je svaki dan molila.“ Bila je bliska s Isusom. Bila je bliska s Marijom i u svakom trenutku je tražila njihovu pomoć, ohrabrenje i zaštitu.

Kada gledate bake u svojoj svakodnevici te u njihovoj molitvi (pogotovo u crkvi), na prvi pogled vam se može činiti da je to puko nabrajanje i navika. Provlačenje zrnaca krunice kroz prste da ubiju vrijeme dok ne počne sveta misa.

Vidio sam često, i puno puta čuo kako se odnosimo prema starijima u crkvi (a to su nečije bake i djedovi). Kada ih vidimo prije mise s krunicom u klupama, naša razmišljanja i komentari idu otprilike u jednom smjeru: „Ma one su zaostale.“ „Ne znaju ništa drugo moliti pa stalno mole jedno te isto.“ „Ajme meni, zar opet one s tom krunicom.“(…) Eh, ljudi moji dragi… Kada bismo barem mi češće uzeli tu istu krunicu u ruke i po uzoru na njih tako molili. Da se ugledamo na njih u molitvi i pjesmi, još konkretnije, u oduševljenju za našega Gospodina i našu nebesku Majku. Koliko god nam ta molitva i pjesma na prvu zvuče kao navika, ona je duboka i snažna u svojoj skromnosti i jednostavnosti. Molitva krunice svakoga dana dovodi sve bliže Bogu, kroz „razgovor“ s Marijom. Ono što je meni super kod njih, starijih ljudi, jest to što nemaju puno pitanja, filozofiranja. Imaju ono što mi mladi često nemamo ili barem lako gubimo. Predanje i pouzdanje u Boga i vjeru da će On sve izvesti na dobro. Nemojte me krivo shvatiti, naravno da je potrebno postavljati pitanja o svojoj vjeri, no znamo se često zapetljati u tome do te mjere da u sve sumnjamo. Do te mjere da u svom životu znamo pozvati toga istoga Gospodina samo kada smo u potrebi i nemamo nijedan drugi izlaz. Idem korak dalje i možda će nekima ono što ću reći zvučati pretjerano, no svejedno ću to izreći… Pročitao sam nedavno da smo mi kršćani, katolici – elita. I daljnjim razmišljanjem i razvijanjem te ideje jako mi se svidjela ta rečenica. Ovdje ne mislim na elitu u onom lošem, svjetovnom smislu kojeg  nam se prikazuje u medijima. Kada kažem elita ne mislim na one ufurane ljude koji žive od skandala i fotki u novinama. Ne mislim na elitu koja je razmažena do neopisive mjere i željna pažnje.

Kada kažem elita onda mislim na onu kršćansku elitu, Crkvu, na zajednicu koja je okupljena oko najvećih zvijezda koje poznaje cijeli svijet – Isusa Krista i njegove Majke koji toliko vole ovaj svijet. Naravno, to ne znači da moramo biti zatvoreni i zagledani sami u sebe. Baš iz toga razloga što imamo tu privilegiju, trebamo izlaziti u svijet i pokazivati kako je lijepo biti dio te Crkve. Ili, još konkretnije, pozvani smo „izaći“ iz zatvorenosti svojih mjesnih bratstava i širiti prijateljstva s framašima iz drugih bratstva. Ono što mi je zapalo za oko je to da pojedinci budu skoro godinu dana ili dvije u Frami, a da ne poznaju framaše iz svoje regije. Ne poznaju framaše iz drugih mjesnih bratstva svoga područja… Pomalo se izgubio taj osjećaj za prijateljstvo… Izađimo iz svoje zatvorenosti i otvorimo se jedni drugima. Po svom primjeru mogu posvjedočiti da su takva „međuframaška“ prijateljstva iznimno vrijedna i donose nevjerojatno bogatstvo…

Sjetite se sada Molitve Franjevačke mladeži. U njoj, između ostalog, molimo Gospodina da nam usliši molitve po Njegovoj i našoj nebeskoj Majci te da nas prati u našem nastojanju da uvijek budemo u službi dobra. To je to. Ne moramo nigdje dalje ići od naše osnovne framaške molitve. Molitva Franjevačke mladeži. Ona nas upućuje na Isusa, Mariju i našeg serafskog oca Franju. Ona nam pokazuje da uvijek računamo na njih. Računajmo na zagovor naše i Božje Majke Marije i našeg serafskog oca koji su kod Gospodina u vječnoj slavi.

Jedan moj prijatelj rekao je u jednoj prilici: „Nigdje ne idem bez Mame!“ Kada je to rekao izazvao je smijeh među nama jer smo to spojili s onim – mamin sin. No, ostao je ozbiljan, jer ga nismo shvatili na način na koji je on mislio. Tada sam shvatio što je htio reći… On uvijek računa na Mariju, našu Majku koja svojom posredničkom molitvom može puno toga učiniti za nas – svoju dječicu. Samo joj se trebamo obratiti i tražiti njenu pomoć. Ima jedna pjesma, zove se „Najljepša majka na svijetu“ i posvećena je Mariji. Meni osobno to je najljepša marijanska pjesma. I uistinu, svi imamo najljepšu majku na svijetu… Ime joj je Marija…

Donosim vam stihove ove lijepe pjesme, ipak je svibanj, a to je Marijin mjesec… 🙂

 „Ja imam najljepšu majku na svijetu,

a ime joj je Marija.

Ona živi gore među oblacima,

ona živi među zvijezdama.

 

Sve moje križeve u zlato pretvara,

od duše moje anđeoska krila stvara.

Ona je sa mnom kad u srce dođe zima,

ma zar još negdje takva majka ima.

 

Njena je duša kao buket bijelih ruža,

njena je ljubav čista kao ljiljan cvijet.

Jedino ona me razumije,

ona me vodi kroz taj tužni svijet.“

 

Komentari

Jedan komentar na temu: Imamo najljepšu majku na svijetu!

  1. nemojdamekoljes kaže:

    “Kada kažem elita onda mislim na onu kršćansku elitu, Crkvu, na zajednicu koja je okupljena oko najvećih zvijezda koje poznaje cijeli svijet – Isusa Krista i njegove Majke koji toliko vole ovaj svijet.”
    Zbilja, da se svaki dan samo prisjetimo kakvoj eliti pripadamo… 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*