Josip Matezović

Mala olovka

Vidljivi i nevidljivi

kategorija:  | objavljeno u: 

U ulici kojom svakodnevno prolazim kad sam u Đakovu, uz frizerski salon, foto studio i još poneku radnju, ima i jedna očna optika. U  tom prostoru gdje ljudi dolaze na pregled vida i narudžbu novih naočala radi dvoje ljudi. Jedna starija gospođa (pretpostavljam medicinska sestra) i jedan stariji gospodin (pretpostavljam) liječnik, specijalist. Nešto sam primijetio u skoro 2 godine otkada na to obraćam pozornost. Svaki puta ih vidim unutar te radnje kako jedno sjedi za jednim stolom i gleda u svoje računalo, dok drugo, odvojeno samo 2 metra, sjedi za drugim stolom i gleda u svoje računalo. To mi je zbilja nevjerojatna scena. Sada mi je već postalo zanimljivo jer već unaprijed kada znam da ću proći tim putem, gledam hoću li ih naći na istom mjestu. I redovito bude tako…

Što sam htio reći ovim uvodom? Događa se unutar bratstava da znamo često biti kao ovih dvoje ljudi koji rade u istom prostoru, naizgled blizu jedno drugoga, a zapravo daleko. Dolazimo na naše susrete, redovito se družimo s istim ljudima (s kojma smo i van frame cijelo svoje slobodno vrijeme), a zaboravljamo druge framaše  koji su također u toj istoj prostoriji. Meni to izgleda kao da ih ne vidimo. Ili se pravimo da ih ne vidimo. Takvi pojedinci onda postaju „nevidljivi“ ljudi. Oni su tamo, ali ustvari nisu tamo jer mi uopće ne obratimo pozornost na njih. Nismo ni svjesni koliko jedan osmijeh, jedan zagrljaj ili čak obično pitanje: „Kako si?“ može promijeniti kompletan dan te osobe. Često takvi „nevidljivi“ ostanu nevidljivi i duže vremena pa, ponekad, i cijeli svoj boravak u Frami. Što se događa u takvoj situaciji? Odjednom se počne sve vrtjeti oko onih „vidljivih“… Nemojte me krivo shvatiti, uvijek postoje osobe koje su mirnijeg karaktera, nenametljive i tihe. I to je sasvim jasno. No često ti isti, nenametljivi i tihi, kada i imaju nešto za reći i ponuditi, ostaju u sjeni onih, usudio bih se reći i previše vidljivih. Onih koji uvijek imaju nešto za reći prije svih, za bilo koju temu pa bilo to i obično „mlaćenje prazne slame“ (rekli bi kod nas u Slavoniji). Je li to traženje pozornosti, traženje svoga mjesta u društvu, ugleda u Frami (ako se uopće može i treba tražiti ugled u Frami)? Volio bih dati odgovor na ova pitanja i taj fenomen koji se događa u našim mjesnim bratstvima, ali ga ne znam. Nisam došao do smislenog zaključka koliko se god trudio. Dakako, u bratstvima postoje oni koji svojom otvorenošću i sposobnostima, jednostavnim rječnikom, „vuku“ bratstvo, i takvi su uistinu vrijedni.

Ono što je meni osobno žao jest to nevidljivo ponašanje prema osobama koje su tihe i nenametljive u našim bratstvima. Osobno poznajem dosta takvih tihih i nenametljivih. One su istinsko bogatstvo naših bratstava. Imaju toliko blago u sebi kojeg je potrebno izvući iz ladica i pokazati svijetu. Potrebno je samo naći načina i otvoriti te dragocjene školjke u kojima su toliki biseri skriveni… Toliko sam puno od njih naučio i toliko su me puta iznenadile i obogatile svojim razmišljanjima i stavovima. Ta iskustva i prijateljstva ne bih mijenjao ni za što na svijetu. Ukoliko imate takve osobe, a vjerujem da ih svako bratstvo ima, nemojte ih učiniti nevidljivima. Itekako su vrijedni, baš kao i vi koji se možda više trudite ili bolje snalazite. Ukoliko im date priliku da pokažu što mogu i znaju, siguran sam da mogu donijeti samo napredak i još veću ljepotu svakom bratstvu. Jer, na kraju krajeva, jedno bratstvo je upravo vrijedno i bogato po tome što smo svi različiti, a okupljeni oko jedinog važnog – Isusa Krista. Važno je u tom smjeru omogućiti da svatko pronađe sebe. Također, ukoliko se kroz ovo moje razmišljanje nađete među onim „nevidljivima“ potičem vas da se ohrabrite i otvorite. Postanite „vidljivi“. J Vrijedni ste i potrebni svome bratstvu. Siguran sam da svatko od vas ima nešto čime može obogatiti svoje bratstvo.

Pomognimo jedni drugima pronaći to mjesto koje imamo u bratstvu, bez da ikoga favoriziramo i uzdižemo. Važno je ljubaznost i dobrotu živjeti, ne ju glumiti kada nama to odgovara. No, to ne ćemo moći ostvariti ukoliko ostajemo u svojim krugovima osobnih miljenika… To ne ćemo ostvariti ako ne ostavljamo uvijek otvoren krug u razgovoru kako bi se netko uvijek mogao priključiti…

I još nešto, što vam posebno stavljam na srce. Nemojte glumiti na Frami nešto što ustinu niste. Ljudi s vremenom prepoznaju „fejkere“. A „fejkeri“ redovito znaju otjerati i udaljiti druge ljude iz bratstava. U takvoj situaciji javi se nepovjerenje. A uz nepovjerenje nikako ne može ići zajedništvo i rast u ljubavi. Ljudi jednostavno odu jer ne vide smisao zajedništva s ljudima koji su neiskreni i dvolični. Budi ono što jesi, takav kakav jesi i obrati pozornost na ljude oko sebe. Vrijedan si i potreban svome mjesnom bratstvu. Ljudi ne traže umjetne ljude. Traže iskrenost i zdravo okruženje u kojem mogu rasti u vjeri.

Komentari

3 komentara na temu: Vidljivi i nevidljivi

  1. Stjepan kaže:

    Odličan tekst, bravo 🙂 🙂 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. Sanja kaže:

    Hvala na lijepom članku, natjeralo me na razmišljanje 😉

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. Rita kaže:

    jako lijepo i jako poučno 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*