Radost u Bibliji

kategorija:  | objavljeno u: 
 
biblija
 
Je li Isus pokazivao ikakve emocije? Ima li Bog smisla za humor? Postoje li u Bibliji humoristične anegdote?
Zašto su sveci na slikama uvijek ozbiljni? Što znači „biti radostan“ za jednog kršćanina? Postoji li razlika između sreće i radosti?
Jeste li se ikad upitali ijedno od ovih nekoliko pitanja? Moram priznati, kada su prvi put stavljena pred mene, meni su se ova pitanja učinila čudna i nije mi bila jasna njihova važnost. Nakon malo poticaja i razmišljanja, shvatila sam da su odgovori na ova pitanja veoma zanimljivi i važni.
 
Kako je uopće došlo do mog zanimanja za ovu temu? Prije malo više od godinu dana, na bespućima Interneta, pronašla sam jednog američkog isusovca koji smatra da u Bibliji postoji popriličan broj veoma duhovitih dosjetki, od kojih mnoge dolaze iz Isusovih usta. Također, on smatra da katolici sami sebe, a i svoju vjeru, nekad shvaćaju previše ozbiljno te da to nije u skladu sa naravi Crkve. On tvrdi da su radost, humor i smijeh veoma bitni za zdrav vjernički život i kao primjer za to navodi svece.
Ime tog isusovca je James Martin. Autor je nekoliko knjiga, od kojih se jedna izravno bavi pitanjem radosti. Naslov te knjige je Between Heaven and Mirth: Why Joy, Humor, and Laughter Are at the Heart of the Spiritual Life. U prijevodu bi taj naslov glasio Između raja i veselja: Zašto su radost, humor i smijeh u srcu duhovnog života.
 
S obzirom da knjiga nije prevedena na hrvatski, ja ću vam ovdje ponuditi mali sažetak u kombinaciji sa mojim promišljanjima, i to u dva dijela. U prvom ću pokušati razjasniti odgovore na prva tri gore postavljena pitanja. Dakle, promišljat ću o Biblijskim pričama koje otkrivaju radost, humor i smijeh kao bitan dio Božje naravi, Isusovog života i života ostalih biblijskih likova. U drugom dijelu ću ponuditi odgovore na zadnja tri pitanja, promišljajući o mjestu radosti u životu Crkve i njezinih vjernika danas.

Je li Isus pokazivao ikakve emocije? Ima li Bog smisla za humor?

Mi ispovijedamo da je Isus bio čovjek, nama jednak u svemu osim u grijehu. Razmislite malo o tome što to znači. Isus je bio čovjek! Zanemarimo na jednu sekundu to nevjerojatno čudo što je Bog sebe toliko ponizio radi nas i koncentrirajmo se na to što to znači za Isusov zemaljski život. Isus je najveći dio svog života proveo u potpunoj anonimnosti u jednom malom mjestu kao tesarov sin. Imao je obitelj, volio svoju majku. Je li realno opisivati ga isključivo kao neko nadnaravno biće koje lebdi iznad zemlje umjesto da hoda? Tako naime Isusa opisuju gnostička evanđelja koja su  nastala nekoliko stoljeća nakon onih kanonskih koje čitamo u Novom Zavjetu. Tako ga i mi danas često poimamo. No, Isus je bio čovjek! Bog i čovjek – u jednakoj mjeri! Da, hodao je po vodi i činio čuda, no jednako tako je plakao, ljutio se, veselio se… Kako to znamo? Pa zapisano nam je u Novom Zavjetu! Navest ću samo nekoliko primjera očitih emocionalnih reakcija koje često propustimo prepoznati kao izraz Isusove ljudskosti.

  1. Isus je bio veoma ljut kad je vidio da su Židovi Hram pretvorili u trgovački centar. Što je napravio u toj svojoj ljutnji? Trgovcima je isprevrtao stolove i istjerao ih iz Hrama. Mt 21, 12.
  2. Isus je plakao kad je Lazar umro. Iv 11, 35
  3. Volio je djecu. Mk 9,36
  4. Prvo čudo je učinio na svadbi pretvorivši vodu u vino. Mislite li da je Isus na toj svadbi sjedio u kutu sav ozbiljan i smrknut, osuđujući opijanje? Ja se ne bi čudila da je i zaplesao.   Iv 2, 1-12

jesus smiling

U redu, Isus je imao emocije. Možemo li iz toga zaključiti da je imao i smisla za humor? Možemo, jer je to dvoje itekako povezano, a i Biblija nam o tome svjedoči. No o tome malo više u sljedećem pitanju.

Sada bi vas htjela pitati: Smijete li se ikad s Bogom? Mislite li da se neke sitnice u vašem životu mogu protumačiti kao izraz Božje zaigranosti i šaljivosti? Je li Bog samo netko kome se žalite kad vam je loše u životu? Ako smo mi stvoreni na sliku Božju, onda je naša ljudskost i odraz Božje naravi. Bog je osoba. Odnosimo li se mi prema Bogu kao prema osobi? Kakav je naš odnos? Ima li u njemu mjesta i za smijeh? Možete li zamisliti dobar odnos s nekim BEZ smijeha i radosti? Razmislite malo o tome.

Postoje li u Bibliji humoristične anegdote?

Postoje. No, ako je tako, zašto se mi na misi nikad ne smijemo tijekom čitanja Božje riječi? Dapače, da se netko počne smijat dok svećenik čita Evanđelje odmah bi tu osobu strijeljali pogledom.

Problem je, između ostalog, taj što je humor kulturno uvjetovan. Ono što je smiješno Amerikancima, nije smiješno nama Hrvatima. A sad uračunajte u to još i dimenziju vremena. Dobijete to da nama u 21. stoljeću nisu jasne šale iz 1. stoljeća. Mi moderni Europljani nemamo isti smisao za humor kao Palestinci u Isusovo doba. To što mi te šale ne razumijemo, ne znači da one nisu tamo. Ne zaboravimo: Biblija je kolekcija ljudskom rukom napisanih priča koje govore o ljudima. Zar ne bi bilo čudno da nema nimalo humora u njima? Evo vam nekoliko primjera.

  1. Sara i Abraham dobili su dijete u odmakloj dobi. Kako su ga nazvali? Izak – ili u prijevodu s hebrejskog „onaj koji se smije“. Onako usput, to ime im je sam Bog predložio. Prije same trudnoće, tajanstveni posjetitelji su Abrahamu rekli da će Sara roditi. Kako je Sara reagirala na to? Nasmijala se ne vjerujući. Kada ju je Bog opomenuo zbog nevjere u svemogućeg Boga, Sara je zanijekala da se smijala. Ali on reče: “Jesi, smijala si se!”  Dakle, već u Knjizi Postanka imamo nekoliko smiješnih situacija. Bog već ovdje pokazuje svoju zaigranost koja podsjeća na roditelja koji se igra sa svojim djetetom.
  2. Kada je Filip svom prijatelju Natanaelu rekao da je Spasitelj kojeg su željno iščekivali podrijetlom iz Nazareta, Natanael je odvratio: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” Nama to nije smiješno samo po sebi, no sjetite se samo kako mi Hrvati volimo zbijati šale na račun drugih regija u državi. Ono što je u ovoj priči posebno zanimljivo je način na koji je Isus prihvatio šalu. Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!” Isus je cijenio Natanaelovu iskrenost koja se pokazala na jedan duhovit način. Očito ju je cijenio i evanđelist Ivan, dovoljno da ju sačuva za nas.
  3. Isus je u svojim prispodobama često koristio preuveličavanja kako bi poantu učinio jasnijom. Njegove prispodobe su zanimljive priče, često s ironičnim zapletima i iznenađenjima. Svi znamo da nam humor pomaže prenijeti neku poruku puno bolje od pola satnog predavanja. Šalu ljudi lakše zapamte od suhoparnih činjenica. Isus je to nesumnjivo znao i koristio u svojim prispodobama. Na primjer, prispodobu o talentima (Mt 25,14-31) Isus je izrekao kao opomenu onima koji se loše odnose prema darovima koje im Bog daje. No, u priči je i jedan zanimljiv element koji mi propuštamo uočiti. Svi znamo da je talent bila ondašnja valuta novca, no većina nas vjerojatno ne zna koliku vrijednost ima jedan talent. Naime, u Isusovo vrijeme je jedan talent odgovarao vrijednosti od pet godina plače. Dakle, sluga koji je dobio pet talenata, dobio je 75 godišnjih plača od svog gospodara. Zamislite da u novinama pročitate o čovjeku koji je svojim radnicima podijelio milijune bez ikakva razloga. Zar se ne bi nasmijali? Zar ne bi drugima prepričavali tu priču upravo zbog apsurdnosti tog iznosa?

abraham-og-sarah-p1130975

Vremenska i prostorna udaljenost nisu jedino što nas sprječava da uočimo humor i radost u Bibliji. Naime, iako ih ne razumijemo, ove smo šale i anegdote svi čuli jako puno puta. Odrastamo slušajući o Bogu, pa nam on često na neki način i dosadi jer mislimo da ga poznajemo. Tako pristupamo i Božjoj Riječi. Sve smo te priče već čuli, zar ne? Jesmo. No znači li to da smo ih ČULI? Znači li to da iz njih ne možemo naučiti nešto novo? Nikako!

Naravno, ne smijemo zanemariti činjenicu da u Bibliji ima i puno patnje i boli. Bez križa nema ni uskrsnuća – izvora naše nade i radosti. No upravo je u tome stvar: nakon svih patnji dolazi radost. Zato mi nemamo pravo biti vječito smrknuti i zabrinuti. Naravno, privremene boli su neizbježne, no ako vjerujemo u Boga koji je pobijedio smrt, moramo biti radosni. Ili smo radosni, ili smo lažljivci.

No, više o tome u drugom dijelu.

Dubravka Sertić, Frama Našice



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*