s. Rita

Svijet u očima male sestre

Ljudsko srce uvijek nešto treba

kategorija:  | objavljeno u: 

srce

Želje su pogonska snaga našeg srca. Svojim stihovima je to lijepo izrekao Petar Preradović: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije: čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg sto mu želja klije“. Nema ništa ljepše od ostvarenja svoje želje. Nema ništa ljepše nego doći do postavljenog željenog cilja i biti sretan, te ispunjen osjećajem zadovoljstva zbog prijeđenog puta. Ako je taj put bio mukotrpan, mučan i težak to sreća zbog uspjeha na neki način obriše. Ove dane mnogi maturanti kada doznaju rezultate svojih ispita, bit će sretni zbog ostvarenog cilja. Gdje će biti kraj njihovoj sreći?! Mnogi će sreću udvostručiti kada se uspiju upisati na željeni fakultet.

Ispit mature jedan je od važnih segmenta kojim mladi čovjek pokazuje svoju životnu zrelost. Dokazuje da nije uzalud danima i godinama dolazio u školu, a sate i sate proveo u druženju s knjigom. Nažalost, danas to mnogi ne shvaćaju. Mnogi još više vjeruju da je sva životna moć u novcu. I to u novcu do kojega se došlo sumnjivim putevima, novcu koji je stečen na lak način, novcu do kojega se došlo gazeći i uništavajući živote mnogih. Mnogi ne žele znati da je zapravo ZNANJE MOĆ. Što više znaš toliko više vrijediš. Izgleda da je mnogima u našem društvu jedina briga da mladi čovjek što manje zna, te da imamo nepismene ili polupismene mlade. Razlog je jasan – lako je neuka voditi svojim putevima. Lako je s neukim manipulirati. Tko može prevariti onog tko zna?

Svake godine na kraju svojeg srednoškolskog puta maturanti nam prirede istu tužnu priredbu. Na čudan način pokazuju svoje zadovoljstvo zbog završetka jednog životnog razdoblja. To nam pokazuju uništavanjem svojeg grada, bacanjem hrane (brašno i jaja, kečap …) kako su „zreli“. Ne znam tko se prvi sjetio takvog načina slavlja? Vjerojatno je cijelo svoje vrijeme školovanja utrošio na smišljanju načina: kako? Njemu se ne zna spomen, ali je tragedija još veća u njegovim današnjim sljedbenicima. Zašto to zapravo rade ni sami zasigurno ne znaju, ali rade. To je također danas IN: raditi nešto, a ne znati pravi razlog zašto. Moram biti poštena i priznati da imamo ove godine i lijepih primjera primjerenog slavlja završetka srednjoškolskog obrazovanja. Ples i darivanje namirnica potrebnima. Svaka čast! Primjeri koji se trebaju slijediti. Pitam se jesu li naši framaši pridonijeli toj ljepoti? Činjenica je da među maturantima svake godine ima i lijepi broj framaša. Jesu li oni dio „slavljenika“ s brašnom i jajima? Treba priznati kako među našim maturantima koji se razbacuju taj dan brašnom i jajima ima i katolika. To je naša sramota! Mučim se s pitanjem „što smo postigli s tolikim godinama vjeronauka“? Ako nisu naučili/jesu dogme, vjerski nauk, zašto nisu naučili kako je najvažniji čovjek i njegovo pravo te obveza ponašati se dostojanstveno, cijeneći sve što je Bog stvorio i čime nas uzdržava!? Negdje se dogodio očito krivi spoj. Možda u nedosljednom življenju – nas odraslih – nas zrelih učitelja mladosti. Zapravo naši mladi ne trebaju učitelje. (Samo je jedan pravi Učitelj – kojeg trebaju.) Oni dolaze bolje od nas starijih (kada to žele) do informacija i uče. Naši mladi trebaju svjedoke. Lijepo nam je to papa Benedikt XVI poručio: „U ovom su nam trenutku povijesti najpotrebniji ljudi prosvijetljene i žive vjere koji će u današnjem svijetu Boga učiniti vjerodostojim. Negativan primjer kršćana koji su govorili o Bogu, a živjeli u suprotnosti s njim okaljao je Božju sliku i otvorio vrata nevjeri.“

Ponašanje maturanata zapravo je ispit zrelosti nas odraslih na kojem smo (kako se vidi iz činjenica) do sada padali. Dogodine imamo priliku za popravni. Kakvi će biti rezultati: prolaz ili ponovni pad?



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*