Filmovi s kršćanskim elementima – slučajnost ili nešto drugo?

kategorija:  | objavljeno u: 

Nekrscanski filmovi

Ljeto je godine 2013-te, godine za koju su pojedini vjerovali da je nećemo ni dočekati budući da je kraj svijeta bio zakazan prije šest-sedam mjeseci. Na koncu je to bio još jedan u nizu kojeg smo preživjeli – više sreće sljedeći put kad očekujemo da će svršetak svega biti ponešto spektakularniji nego što je to bio 21.12. 2012. Barem nešto slično onomu kako je to Roland Emmerich uprizorio u svojem filmu 2012 koji se prije nekoliko godina prikazivao u kinima. Posljednje scene filma kao da, na ponešto moderniziraniji način, opisuju sedmo poglavlje knjige Postanka. Zanimljivo da jedan naizgled obični hollywoodski blockbuster krije kršćanske elemente, zar ne? A to je samo početak.

Vratimo se u aktualnu godinu. Ako ste posljednjih mjesec dana posjećivali naša kina, između ostalog u ponudi za ubijanje slobodnog vremena mogli ste naći novi nastavak Superman franšize – Man of Steel i još jednu najezdu zombija naziva World War Z, ovaj put s Brad Pittom u glavnoj ulozi.

Na prvu, to su obični filmovi prepuni svjetovnih elemenata gdje glavni likovi pokušavaju riješiti nevolje koje su pred njima. Puno akcije, CGI-ja, razaranja svega što se raznijeti može, ubijanja i nadnaravnog. Superman i zombiji, sve su to stvari koje nećete vidjeti kad pogledate kroz prozor ili prošetate ulicama grada, ni danas, ni sutra, niti za stotinjak godina. Osim ako se šećete u vrijeme fašnika.

Na ovakve filmove gledamo kao na dvosatnu prolaznu zabavu. Dođoh, bijah, pogledah, a za dva dana se više ne sjećam ni zapleta. Međutim, nije sve tako kako se čini na prvu. Nevjerojatno je koliko simbola, onih kršćanskih, biblijskih nadasve, kriju potonja dva navedena filma. Što nam to žele poručiti producenti filmova? Krije li se iza sveg tog blještavila nešto dublje?

Slika 1

World War Z je priča o borbi protiv zombija, ovaj put na globalnoj razini i u pomalo žešćem izdanju budući da zombiji ovdje nemaju svoja karakteristična obilježja. Oni nisu spora trupla koja se vuku po cesti. Baš naprotiv, ovdje su brzi, iznimno opasni i čiste sve pred sobom.

Valjalo bi napomenuti da ćemo u nastavku teksta otkriti pojedine dijelove radnje, kako bi mogli bolje razraditi one kršćanske elemente, stoga ukoliko niste pogledali film – nećete ni morati – upravo ćete saznati što će se događati u njemu. 🙂

Glavni junak filma, Gerry, živi jednim normalnim obiteljskim životom dok jednog dana ne izbije neka čudna epidemija. Kao bivši specijalac UN-a , Gerry biva pozvan pomoći u sprječavanju širenja virusa koji ljude diljem svijeta pretvara u zombije željne ljudskog mesa.

Tako u filmu imamo s jedne strane kaos diljem svijeta, sve više zaraženih (čitaj – zombija), sve manje ljudi, a s druge strane Gerrya koji to mora nekako spriječiti. Naravno da i hoće.

I onda se radnja seli… Pogodite gdje? U Jeruzalem, sveti grad. Gdje je jedina stvar koja zombije sprječava od potpune dominacije zid. Zanimljivo, novoizgrađeni zid baš u Jeruzalemu. Slučajnost?

Robert Barron, američki svećenik i sveučilišni profesor koji se posebno pozabavio ovim filmom vidi ovdje simboliku grijeha i spasenja. Zombiji predstavljaju sliku osobe pod utjecajem grijeha, a slika njihovog širenja i istrebljenja čovječanstva može se prenijeti u sliku grijeha koji se širi svijetom i nastoji potpuno ovladati, dok je Gerry slika Isusa Krista, Spasitelja.

Gerry u konačnici shvati kako zaustaviti pandemiju zombija – zombiji ne diraju bolesne ljude. Tako Gerry dolazi među njih i zarazivši sam sebe nekom bolešću nudi čovječanstvu lijek za patnju kroz svoju krv iz koje se može napraviti protuotrov. Isus Krist je došao na zemlju među nas grešnike, preuzeti sve grijehe svijeta na sebe i proliti svoju krv za nas – krv preko koje ćemo se spasiti. Uočavate li sličnosti?

Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini

da mi budemo pravednost Božja u njemu

2 Kor 5, 21

„U kome, Njegovom krvlju, imamo otkupljenje,

otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti“

Ef 1, 7

Slika 2

Man of Steel pak nakon ponešto istraživanja tjera da se osjećate kao Sherlock Holmes; njegovo izvorno ime je Kal-El, dok mu se otac zove Jor-El. Obojica u nazivu kriju „El“. Oni koji znaju hebrejski znaju što pisac želi reći. Naime, „El“ na hebrejskom dolazi od Elohim što u prijevodu znači Bog.

Slika Boga Oca i Sina. Kao što su Bog i Otac jedno, tako i ovdje Superman i njegov tata dijele „El“ u nazivu, no ima tu još niz poveznica – Superman biva poslan od oca na zemlju da spasi čovječanstvo, dakle, ide vršiti volju oca svoga koji, istina, nije baš na nebesima, ali je na drugom planetu. A tu je i glavni negativac koji je čista slika sotone budući da želi ovladati svijetom i u interesu su mu sve prolazne vrijednosti.

U tu priču ubacimo i Batman franšizu čiju je priču također sklepao Christopher Nolan. Vratimo u sjećanje kadrove posljednjih scena The Dark Knight Risesa gdje Batman ulazi u helić, uzima sa sobom bombu (sve grijehe svijeta) i žrtvuje sebe da spasi sve ostale. Ponovno simbolika lika Isusa Krista.

batman

Za kraj ćemo se opet vratiti malo u prošlost i spomenuti svima dobro poznatu filmsku franšizu Terminator. Jeste li ikada uočili poveznice između imena John Connor i Jesus Christ? Zanimljivo kako ga u prvom dijelu pokušavaju ubiti dok je još nerođen u majčinoj utrobi, a u drugom dijelu kao dijete bježi pred neprijateljem (simbolika bijega iz Egipta). Treći dio donosi sudnji dan – nešto za što su vjerovali da je odgodivo, pa je došlo do obrata kada se spoznalo da se to ima izvršiti, samo je pitanje vremena.

Ovih nekoliko filmskih primjera nam svakako daje poticaja da i u ovim naizgled nekršćanskim ostvarenjima pronalazimo nešto dublje, neku skrivenu pouku, poveznicu sa kršćanstvom. Jesu li svi ovi primjeri poveznica između našeg Spasitelja Isusa s glavnim junacima slučajni ili se tu krije nešto dublje?

Ovi primjeri nam ukazuju na to da su biblijske priče utkane u naš DNK. One propisuju strukturu naših priča a da mi toga ponekad nismo ni svjesni. One ukazuju na našu duboku čežnju za spasenjem. Ta čežnja je dio nas i ona nikad ne prestaje. Za sekularni svijet, ona se premješta u prolazne stvari, u čašćenje idola, želju za moć itd. A za nas?

Na nama je da odlučimo čime ćemo mi ispunjavati tu čežnju – prolaznim ili neprolaznim. Dani su nam darovi koje trebamo koristiti da bi donijeli pravu odluku. Nemojmo misliti da nije bitno što čitamo, gledamo itd. Primajmo u svoje glave i srca samo ono što je dobro i lijepo, a odbacimo ono što takvo nije. To je na kraju krajeva, najbolja preporuka koju vam mogu dati. Ovi filmovi nam mogu dobro doći kako bi si osvijestili neke stvari, no naš konačan cilj i smisao uvijek treba biti Isus – naš put, istina i život.

Ivica Janjić



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*