Daj mi pravu vjeru! – Hod Frame 2013.

kategorija:  | objavljeno u: 

Kako u samo nekoliko riječi opisati ovogodišnji Hod? Kao neprestanu Božju prisutnost, u svakom danu, svakoj sekundi, svakom trenutku. Devedesetak framaša, 12 dana, zajedništvo, molitva, pjesma i smijeh. Svakodnevni hod od mjesta do mjesta, pozdravljanje ljudi na ulicama, s rukama podignutim visoko, pjevajući i plešući. Postoji li bolji osjećaj nego razveseliti malu djecu, vidjeti suze radosnice u očima starih baka i djedova?

Naš Hod počeo je 25.7. u Požegi. Bila sam vrlo uzbuđena, tisuću stvari mi je prolazilo glavom, moj prvi Hod, kako će to sve proći, još sam animatorica, hoću li ja to uspjeti, što ako nikog ne poznajem i još mnogo toga. No, već sam prvi dan bila oduševljena i sretna kada sam vidjela toliko mladih ljudi na jednom mjestu i s jednim ciljem. Dani su prolazili, upoznavali smo nove ljude, svoju vjeru i Boga. Pjesma koja je odzvanjala ulicama sela i gradova razveselila je mnoge, ali i nas. Usprkos visokim temperaturama, žuljevima, ozljedama, ponekoj suzi, nitko nije odustajao. Slušajući svakodnevna svjedočanstva framaša bili smo potaknuti otvoriti se, razgovarati, steći prijateljstva. Uz sve to, naši su se pastiri potrudili da se nikad ne osjećamo usamljeno.

Posljednje odredište u Hrvatskoj bili su Donji Andrijevci. Sretni i uzbuđeni što smo uspjeli, spremili smo stvari i krenuli u Italiju. Probudivši se 2. kolovoza, bili smo na brdu La Verna. Uspinjanje, otkrivanje ovčica i razgledavanje. Slušali smo o Franjinu životu, pomolili se u Bazilici te svi zajedno krenuli prema Asizu. Nakon mise u Bazilici svetog Franje, na kojoj su bili framaši iz cijele Hrvatske i BiH, ručali smo i spremili se za put do Porcijunkule. Zajednička molitva, iščekivanje i napokon smo došli na red. Velika skupina mladih u narančastim majicama s hrvatskim zastavama. Poljubili smo zemlju i krenuli naprijed, držeći se za ruke i potaknuti pjesmom tisuće ljudi koji su nas bodrili. Toliko osjećaja je bujalo u nama. Ušli smo u Porcijunkulu, kleknuli i molili se. Potpuni oprost. Još jedna neshvatljiva tajna Božje ljubavi prema nama. Suze, zagrljaji, čestitke. Četrnaest tisuća ljudi koji plešu i pjevaju, svi zajedno, kao braća.

Hvala Ti, Gospodine, za toliku milost koju si nam podario na našem hodu, koji tek sad počinje. Živjeti hod svakoga dana, živjeti pravu vjeru, kojoj su nas poučili naši roditelji- to je uistinu dar. Hvala Ti za sve one koji su hodali s nama, za sve one koji su nas pratili u svojim molitvama, za sve one koji su nam otvorili vrata svojih domova i srca. Uistinu ne postoji bolji dar nego čistog srca i čiste duše, gledati Tebe i osjećati Tvoju ljubav. A sada braćo, ne vrijedi biti nostalgičan za danima koje smo proveli zajedno. Nego sve ono što smo naučili i spoznali, ponijeti sa sobom u svijet te ostati u Božjoj ljubavi zauvijek.

Jelena Lučić, Frama Otok



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*