Strah od Boga i strah od ljudi

kategorija:  | objavljeno u: 

fear-pic

Postoje dvije vrste straha. Biblija puno govori o strahu Božjem – strahu koji se javlja kad se susretnemo s nečim predivnim. Ta vrsta straha tjera na promjenu, ali strah od drugih ljudi te tjera da ostaneš isti i zaštitiš ono što imaš. To je stagnirajući strah koji paralizira.

Win Butler

Ovaj citat sam prvi put pročitala prije dvije-tri godine na web stranici jednog glazbenog časopisa. Izrekao ga je u jednom intervjuu pjevač moje omiljene grupe. Kada sada gledam na taj događaj, ne mogu a da se ne nasmiješim predivnoj Božjoj providnosti koja me uvijek pronađe kad mi je najviše potrebna. U to me vrijeme jako mučilo pitanje svjedočenja vjere u društvu. Osjećala sam da me nešto koči u svjedočenju onoga što jesam i u što vjerujem svim srcem, ali nisam znala što (Ili si nisam htjela priznati?). Ovaj citat me tada, kada to nisam nimalo očekivala, suočio sa istinom: Ja sam se bojala ljudi. Bojala sam se da će me drugi mrziti ako kažem nešto što se njima ne sviđa, da će misliti da sam glupa i da me neće prihvatiti. Cenzurirala sam samu sebe, ne nužno samo kad je trebalo svjedočiti vjeru. Ravnala sam se prema tuđem mišljenju, skrivajući svoje pravo lice.  Odrastanje je u međuvremenu učinilo svoje i ja sam neke stvari naučila, no još uvijek se uhvatim u auto-cenzuri. Ovaj citat mi se u takvim trenucima vraća u misli i pomogao mi da shvatim neke stvari koje se čine veoma očite, ali upravo ih zato često zaboravimo.

1. Strah Božji je predivna stvar.

Sjećam se da mi je, dok sam se pripremala za krizmu, od svih darova Duha Svetoga najteže bilo shvatiti strah Božji. Što to znači? Zar se trebamo prema Bogu odnositi kao prema nekom tiraninu? Zar nije ljubav najvažnija oznaka našeg odnosa s Bogom? Gdje tu ima mjesta za strah? Zar strah nije loša stvar? Nekako se to nije uklapalo u ostatak slike.

No pogledajmo malo kako stvari stoje. Mi vjerujemo da postoji Bog, stvoritelj neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. Mi vjerujemo da nas taj Bog voli. ON NAS VOLI! Toliko da je, kad smo pali u grijeh, poslao svog Sina da nas otkupi. On se radi nas toliko snizio, 33 godine živio u kao smrtno biće i veliki dio toga kao sasvim običan tesar. Zar to nije apsolutno predivno!? Boga se doista trebamo bojati, prije svega kao konačna bića zadivljena svojim vječnim Stvoriteljem. No budimo svjesni toga da u kontekstu Biblijskih tekstova o strahu pred Bogom, bojati se zapravo znači Boga ljubiti, njemu se klanjati i njemu vjerovati. Nema tu ni govora o strahu od Boga koji kažnjava. To nikako nije Bog u kojeg vjerujemo, iako ga mnogi tako shvaćaju. Ako se Boga bojimo na ispravan način, ničega se drugog ne trebamo bojati.

Razmislite malo o tome koliko vam je stalo da učinite ono što od vas roditelji traže i koliko se bojite njihove reakcije kad učinite nešto loše. Vi znate da vas roditelji vole i da će vam zbog te ljubavi sve oprostiti, no ipak se bojite. Često upravo ta želja za izbjegavanjem loše roditeljske reakcije usmjerava naše djelovanje. S Bogom je slično tako. On je naš Otac i ne želimo ga razočarati. Bojimo se toga, iako znamo da nas on voli i da će nam sve oprostiti ako se pokajemo. Taj strah proizlazi iz shvaćanja koliko smo mali i nedostojni njegovog milosrđa. Mi smo njegova stvorenja i sve što radimo, radimo njemu na slavu. Ne bojimo se Božje kazne već toga da iznevjerimo njegovo povjerenje i ljubav. I taj nas strah doista, kako kaže uvodni citat, tjera da se mijenjamo. On nas motivira da se popravimo i više ne griješimo.

175916a_0_4j07i2. Da, ljudi će nas mrziti zbog onoga što jesmo. I to je dobra stvar.

Živimo u svijetu mlakosti. Pasivnost toleriranja uzdignuta je na mjesto ideala. Udobnost je cilj kojem većina teži. Ljudi sve više traže laka rješenja za svoj život i time se sve više udaljavaju od Boga. Katolička Crkva je napadana kao zajednica narogušenih “hejtera”  zato što vjeruje u jednu apsolutnu istinu i zahtjeva od ljudi da se suoče sami sa sobom i svojom nesavršenošću. Brojne protestantske denominacije pokušavaju ublažiti svoje stavove o škakljivim temama kao što su pobačaj i homoseksualni brakovi da bi ispali…iskreno, ne znam zašto. Radi većeg broja vjernika? Bog koji se utjelovio radi nas mi se ne čini kao netko tko pristaje na takve kompromise. Isus je bio poprilično radikalan tip. Zato su ga i ubili. Ubili bi ga i mi danas; vjerojatno još brže. Isusovi učenici su također bili veoma radikalni. Umirali su za ono što su vidjeli. Ima li što radikalnije od toga da umreš za svjedočanstvo Istini? Koliki su to napravili u zadnjih 2000 godina?

Bog od nas traži sve ili ništa. Svetost zahtjeva radikalne zahvate u svim područjima života. O tome vam može posvjedočiti bilo koji životopis bilo kojeg sveca. Isus nije umro na križu da nama život bude udobniji. Učinio je to da nas spasi. Što je dostojan odgovor toj milosti? Cijeli život. I ništa manje od toga.

Pokojni američki nadbiskup Fulton J. Sheen je jednom izjavio da jako malo ljudi doista mrzi Crkvu jer većina ljudi zapravo mrzi krivu predodžbu o tome što Crkva jest. Ima u tome istine, no na kraju krajeva, to uopće nije ni bitno. Mrzit će nas, iz raznih razloga. Nažalost, u svijetu u kojem živimo, nekad je velik broj onih koji te mrze dobar pokazatelj da radiš nešto dobro. Dok god je Krist centar naših života, nema te oluje koju ne možemo prebroditi. Vjerujmo njegovim riječima: U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33)

bullies_kids3. Mišljenja su upravo to – mišljenja, a ne činjenice.

Zapitajmo se: od kakvih ljudi i zašto tražimo prihvaćanje? Zašto nam je toliko stalo do tuđeg mišljenja? Jednak su problem i pozitivno i negativno mišljenje. Ne bi bilo dobro da nam uopće nije stalo do tuđih mišljenja, no nije dobro ni kad na temelju njih određujemo svoju vrijednost. Mišljenja su samo mišljenja – ne činjenice. U mišljenje o drugima svatko od nas unosi svoj set vrijednosti, ideja, predrasuda i dr. i veoma ograničenu količinu znanja o osobi o kojoj se zapravo promišlja. To su subjektivni stavovi koji nikako ne mogu obuhvatiti cjelinu onoga što svaka osoba jest. Tu cjelinu vidi samo Bog i samo on ima moć da odredi našu vrijednost i bit. Mi nismo ono što drugi misle i govore o nama. Mi smo djeca Božja, a Isusova smrt na križu nam pokazuje koliko smo vrijedni u očima svog Oca. On nas čuva kao kap vode na dlanu i razbit će sve naše strahove – samo mu to trebamo dopustiti.

Dubravka Sertić, Frama Našice



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*