Godina vjere

kategorija:  | objavljeno u: 

godvj

11. listopada 2012. godine, Papa u miru, Benedikt XVI. proglasio je Godinu vjere.  Kad je objašnjavao svoj motiv, Benedikt XVI je rekao: „Poslanje Crkve, kao i Kristovo poslanje, je prvenstveno govoriti o Bogu, podsjetiti se njegove uzvišenosti, podsjetiti sve, posebice kršćane, da su zagubili svoj vlastiti identitet, Božje pravo nad onim što mu pripada, tj. naš život. Upravo kako bi oživjela i dala poticaj poslanju svekolike Crkve da izvede ljude iz pustinje, u kojoj se često nalaze, i povede ih prema mjestu života, prema prijateljstvu s Kristom koji nam daje život u punini.“

Postavljalo se pitanje u što zapravo vjerujemo, vjeruje li Zapad uopće više u Isusa Krista, poznaje li temeljna učenja vjere ili je vjera postala neka vrsta privatne, modificirane pobožnosti. Modificirane, jer izabire se ono što pojedincu odgovara, dok se zatvaraju oči pred cjelovitošću i odgovornosti naše vjere. Mnogi su se udaljili od vjere, ona je mnogima počela predstavljati djetinje sjećanje, nešto što su prerasli i što vrlo malo ili nimalo utječe na njihove životne odluke i odabire. Prisutna je sve veća sekularizacija društva i ismijavanje tradicija, a tome pridonosi i to što sam vjernik ne poznaje dobro vjerske postavke, načela i istine.  Mnogobrojni su oni čija se pobožnost svela na tek pokoju misu mjesečno ili čak godišnje. Izgubio se i osjećaj za sveto, za sakramente.  Zaboravlja se da je vjera i nešto što bismo trebali svjedočiti, da je to Božji dar kako bismo bili sol zemlje i svjetlost svijeta.

Godina vjere trebala je biti poticaj da vjernik promisli o svojoj vjeri i da poželi znati više, upoznati je bolje, upoznati njene temelje. U propovijedima, katehezama, nagovorima, molitvama molilo se i poticalo na rast i sazrijevanje vjere. Kako bi se to moglo postići, naglašavala se važnost čitanja Svetog Pisma, ali čitanja s razumijevanjem, uz molitvu. Poticalo se na čitanje Katekizma Katoličke Crkve, kako bi se, kao vjernici, upoznali sa stavom Crkve oko mnogobrojnih aktualnih pitanja.

U Godini vjere, cilj je bio podsjetiti čovjeka da živjeti vjeru ne znači bježati od svijeta već upravo suprotno – postati svjestan svoje odgovornosti i značaja u društvu, važnosti koje kao vjernik ima u svijetu. Cilj je bio i potaknuti čovjeka na osobni susret s Isusom, kroz molitvu i sakramente.

Vjerujem da je u svakom od naših mjesnih bratstava, župa, biskupija bilo mnogo govora o ovoj temi, mnogo poticaja. Vjerujem da se svatko od nas propitivao o tome koliko sam živi svoju vjeru i koliko u njoj još može rasti. Vjerujem da smo poslušali poticaje i otkrili bogatstvo Božje riječi, Riječi koju nam je ostavio u Svetom Pismu. Vjerujem i u to da smo u Njegovoj Riječi pronašli neiscrpno blago, poruku čije nove bremenite slojeve otkrivamo sa svakim čitanjem, a samim time i inspiraciju za činjenje dobra, za „soljenje“ i „svijetljenje“. Također, vjerujem da smo posegnuli za Katekizmom ili nama mladima prilagođenim Youcatom i tako dobili odgovore na pitanja o vjerskim istinama.

Godina vjere je, vjerujem, poticaj i prekretnica. Ona „istječe“ 24. studenog, ali zapravo bi trebala biti prva od mnogih godina vjere, prva u daljnjem rastu u vjeri i približavanju Isusu. Godina vjere nije neki program koji traje jednu godinu, niti tematska godina, kao što postoje tematski partyi, nije ni knjiga koju ćemo zatvoriti 24. studenog. Ona bi trebala biti knjiga koju smo tek otvorili, pročitali nekoliko stranica i čiji uzbudljivi nastavak s nestrpljenjem iščekujemo. Još bolje – mi ju i pišemo. Mi, naime, našim izborima, odlukama, djelima, traženjima utječemo na našu vjeru. Vjera je dar koji od nas traži i trud. Da bismo kroz život napisali svoju knjigu vjere, svaka godina u našim srcima trebala biti godina vjere. Radimo zdušno na tome!

Mateja Marić, Frama Zagreb – Kaptol



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*