Ostavite mi ljubav! Ostavite mi brak!

kategorija:  | objavljeno u: 

agapee

Sve više ovih dana slušam o tome kako se nikome ništa ne oduzima ako se i istospolna zajednica nazove brakom. Donekle mi je jasno da oni koji to govore ne mogu shvatiti koliko su zapravo u krivu jer ne prepoznaju kolika je vrijednost braka za neke ljude, odnosno ne prepoznaju da je za neke ljude brak svet. Ipak, nadam se da ostali ipak razumiju.

Čini mi se da se, kad razmislimo o riječi “ljubav”, može vidjeti koliko je ravnodušnost oko značenja te riječi zapravo opasna. Koliko ste puta čuli rečenice tipa “ja volim ove krumpiriće”, “ja volim sladoled” i sl. ? Dakle, ljudi kažu da vole sladoled, da vole krumpiriće, ali onda kažu i da vole svoje roditelje ili svoje prijatelje. Pa zar krumpirići i roditelji zaslužuju jednaki odnos? Zar su prijatelji i sladoled jednako vrijedni? Ne znam za vas, ali ja bih se odrekao svih krumpirića i sladoleda za svoju obitelj i prijatelje. Meni nije normalno da ljudi zaslužuju isto što i hrana ili stvari ili što već sve ne volimo.

Ali recimo da nam je ipak svima jasno da nije isto voljeti krumpiriće i majku, još uvijek postoje problemi sa riječju ljubav. Što znači rečenica “Ja te volim.”? Poznajem ljude koji će to reći kad su zaljubljeni u neku osobu te, iako postoji riječ koja opisuje taj osjećaj, sve više ljudi poistovjećuje ta dva pojma, a razlika je (po mom mišljenju) ogromna jer zaljubljenost je samo osjećaj, to je nešto što nas obuzme i pretvara u sanjare, ali zaljubljenost je i prolazna. Ne tvrdim da je zaljubljenost loša, ona često može uroditi i ljubavlju, ali ako ne urodi, koja je korist od nje? Ali sad još ostaje ono bitno pitanje – Što je ljubav? Pa to je ono što me muči jer me strah da većina ljudi u našoj državi ne dijeli moje razumijevanje te riječi. Primjerice, u grčkom jeziku se mogu prepoznati četiri riječi za ljubav:

Storge – ljubav prema roditeljima ili prema djeci. Privrženost “svojima”. Ova riječ se koristi baš kao odnos unutar obitelji.

Philia – ova riječ se obično tumači kao naša riječ “ljubav”. To je uzajamna ljubav kojom se opisuje ljubav prema prijateljima, obitelji, zajednici. To je ljubav koja daje i prima. Ta ljubav na neki način proizlazi iz glave i od nje obično obje strane imaju koristi.

Éros – to je ona ljubav “na prvi pogled”, strastvena ljubav. Ona, po mom mišljenju, ide negdje uz pojam zaljubljenosti. Nije to loša ljubav, ali to je ljubav tijela, nije ni razumna ljubav kao recimo “Philia”, ali ona je ako ostane samostalna samo žudnja za drugom osobom.

Agápe – mislim da svaki kršćanin zna za ovu riječ. To je bezuvjetna ljubav, to je ljubav kakvom nas Bog ljubi i kakvom nas je on učio ljubiti. Ljubav koja daje, ali ne traži ništa za uzvrat. Ljubav koja ne prestaje.

Kada ja kažem “volim te” to znači “tu sam za tebe kada padneš, tu sam za tebe i kada me zaboraviš, tu sam za tebe i kad me ne voliš” i svaki put se razočaram jer ljudi u tim mojim riječima nikada ne prepoznaju agápe nego uvijek prepoznaju jednu od ostalih nabrojenih, a u zadnje vrijeme sve češće i češće ljudi tu ljubav prepoznaju kao éros, kao neku tjelesnu privlačnost. Meni je žao što svaki put kada kažem “volim te” moram provesti još pola sata ljudima objašnjavajući što time mislim i ne bih volio da se isto dogodi sa brakom. Brak već trpi zbog svog silnog “napretka” što vidimo i po broju rastava koji raste, ali nadam se da još ima ljudi koji će očuvati brak, koji će očuvati ljubav.

Brak je vječna zajednica žene i muškarca, sve ostalo je nešto drugo.

Voli vas (Agapãî  hymêîs) Mihael

Mihael Hrvačić, Frama Zagreb-Kaptol



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*