3. nedjelja došašća

kategorija:  | objavljeno u: 

adventwreath-wk3

Iz 35, 1-2.4

Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i kao ljiljan procvjeta! Nek bujno cvatom cvate, neka od veselja kliče i nek se raduje. Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!”

Jak 5,8.10

Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.

 

Uz nedjelje došašća vežu se određeni pojmovi tj. ideje koje povezuju čitanja tog dana i o kojima smo pozvani posebno promišljati tijekom pripreme za proslavu Božića. To su redom: nada, ljubav, radost i mir. Sve su to bitne stvari za svakog vjernika, no došašće nam jednu ipak posebno ističe. Možda ste primijetili da je liturgijsko ruho na 3. nedjelju došašća roze boje. Možda ste vidjeli adventske vijence na kojima su tri svijeće ljubičaste, a jedna roza. Ta roza boja predstavlja radost – veoma bitno stanje duha za svakog vjernika.

U Bibliji se o radosti govori na više od 300 mjesta. Mnogi vjernici podcjenjuju značaj radosti, često ne razumijevajući što ona točno jest. Radost ne znači da se uvijek smiješimo i da smo uvijek sretni. Ona ne ovisi o okolnostima svakodnevnice i zapravo je najuočljivija kad nam je najteže. Za kršćanina radost ima temelj u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. U došašću radosno iščekujemo Isusovo rođenje upravo zato što znamo tko je to djetešce i što će ono učiniti za nas. To je dijete naš mesija – naše spasenje.

jesus-the-author-and-finisher

Prorok Izaija govorio je o Isusovu dolasku osam stoljeća prije Isusova rođenja. On i toliki zajedno s njime molili su i željno iščekivali dolazak spasitelja. Često su i klonuli tijekom tog dugog čekanja. Povijest židovskog naroda je teška i proroci su zajedno s njime podnosili mnoga zla. U današnjim čitanjima vidimo kako Izaija hrabri Židove u njihovim mukama. Izaija ne zna kada će Bog doći, no vjeruje u njegov dolazak i to mu daje snagu u teškim trenutcima. Njegova radost i snaga hrabre one oko njega. Izaija je primjer strpljivog i radosnog iščekivanja Boga, i kao takav uzor svima nama. Hrabrimo li mi ljude oko sebe svojom radošću kao što je to činio Izaija? Nije slučajno da nas apostol Jakov hrabri upravo primjerom proroka.

Iako je Isusov prvi dolazak povijesno iza nas, i mi smo u iščekivanju, kao što su bili i proroci. Ni mi ne znamo kada će Krist (opet) doći. I nama to čekanje nekad teško pada jer smo slabi i nismo uvijek spremni za Krista. Možda ponekad i pomislimo da Bog neće ispuniti svoje obećanje. No, Bog je uvijek vjeran jer ne može ići protiv samog sebe. Dakle, pitanje je: jesmo li mi vjerni? Iščekujemo li dolazak mesije s radošću u srcu Ili ćemo provesti ovo došašće u ljutnji, svađama, mrmljanju, ogovaranju, laganju…? Kako su na kraju tolikog iščekivanja Židovi dočekali Isusa? Kakvi ćemo ga mi dočekati?

U došašću se na jedan poseban način izmjenjuju povijesnost naše vjere i njezina usmjerenost na budućnost. Naš je Bog uvijek istovremeno i onaj koji je došao i koji tek dolazi. On je zapravo, na neki način, uvijek tu a mi ga neprestano iščekujemo. Zato što znamo koga i što iščekujemo, jer nam je to On sam objavio – moramo biti radosni. Pa Bog je došao među nas! I opet će doći! Doista, približilo se naše spasenje.

Dubravka Sertić, Frama Našice

3-aw



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*